Ne kažem da je Luka Peruzović spasitelj Hajduka, trener nad trenerima, ali priča o Luki je nešto kao nečista savjest hrvatskog i splitskog nogometa. Slični je tretman doživio i Joško Skoblar, a i storija o Špaci kao sinu Hajduka i Hrvatske, zapravo je elegija o neuzvraćenoj ljubavi. Zanimljivo – sva trojica su vodila Hajduka u godini rođenja samostalne Hrvatske, Peruzović, Skoblar pa Poklepović. I sva trojica otišla su naprasno i bez pravog stručnog odnosa prema takvim imenima. Mora bit da su tada udareni temelji svemu šta ne valja evo sve do danas.
Poklepović je doživio nepravdu i kao prvi trener stvaratelj u korijenima hrvatske reprezentacije i nogometa uopće, gotovo politički je tada prognan, a da se ne govori o Skoblaru kojemu nikad nije dopušteno ni da primiriše ...