Sport Domaći nogomet

vrijedno štivo

Hajduk i Split zbog animoziteta su morali igrati bez publike, a čak su i takve utakmice prekidane

vrijedno štivo

“Jedan Split, a više imena”, naziv je knjige autora Žarka Mihaljevića koja je nedavno izašla iz tiska.

Počasni predsjednik Splita Mihaljević je kroz gotovo 240 stranica ispričao povijest kluba s Parka mladeži koji je tijekom godina, od osnivanja pod imenom Anarh do aktualnog RNK Splita, imao čak 18 imena. No, u najvećem dijelu tijekom dosadašnjih 105 godina života nosio je ipak ime grada koji predstavlja, uz uglavnom razlike tek u kratici u nazivu. Ali zvao se i Jug, Slavija, Borac, Dalmacija, HAŠK, Vicko Krstulović, Arsenal...

– Sjedio sam u svojoj maloj kancelariji koju sam dobio na korištenje od kluba u prostorijama omladinskog pogona. Gledao sam prema zidu na koji sam postavio fotografije momčadi Splita pod različitim imenima, od osnivanja 1912. do šezdesetih godina. Tako sam došao na ideju kako bi to bila dobra knjiga, priča o jednom klubu s raznim imenima. Onda sam se uhvatio posla – priča nam Mihaljević koji za sebe u šali kaže da je počasni predsjednik Splita, predsjednik Društva prijatelja Splita, a prije toga je bio sve ostalo. Između ostalog i prvi čovjek “crvenih” osamdesetih godina.

– Ova priča trebala je završiti 2010. godinom kada je vraćeno ime RNK Split, ali onda su 2011. uslijedili veliki uspjesi, potom 2012. i proslava sto godina kluba. Zato sam malo sve proširio.

Koliko vam je vremena trebalo da zaokružite ovo djelo?

– Oko godinu i pol dana intenzivnog rada. Koristio sam se arhivom Slobodne Dalmacije od 1945. do 2012. godine, u knjižnici sam se koristio arhivom lista Novo doba za raniji period do kraja Drugog svjetskog rata. Imao sam i nešto svoje literature, nešto sam znao... Nije bilo jednostavno pokriti taj period od 105 godina života kluba – priča nam Mihaljević.

– Knjiga ima takvih elemenata, ali nije monografija. Više su to interesantne priče koje govore o povijesti kluba, stvari koje ljudi nisu znali ili su ih možda zaboravili. Naglasak je bio na samoj priči, ali i na stvarima koje su se u to vrijeme događale u gradu jer klub nosi ime grada. No, ti događaji nisu zasjenili osnovnu priču. Nije bilo lako, ali zadovoljan sam kako je ispalo te što su zadovoljni i ljudi koji su je čitali.

Kako ste došli do fotografija?

– To je bio veliki problem. Dosta sam koristio arhivu gospode Karla Grenca, Feđe Klarića, fotografije Toma Dubraveca, iz vlastite arhive, arhive bivših igrača poput Nižetića, Baranovića... Po vremenskim razdobljima pokrivenost je preko 95 posto što smatram vrlo uspješnim. Svakome se drago vidjeti u knjizi o svom klubu. Nije mi bila namjera ikoga preskočiti već jednostavno nije bilo fotografija iz svih razdoblja.

Što vam je bilo najteže?

– Lakše mi je bilo naći materijale iz starije povijesti kluba nego iz devedesetih godina kada je vrlo malo toga sačuvano.

Jedan dio knjige nazvali ste “Splitovci kojih više nima”?

– Svaki čovjek koji je prošao kroz Split je vrijedan, ali kada nisu sačuvani pravi podaci teško je o tome pisati. Prisvojio sam i neke ljude koji nisu izvorni Splitovci kao što su barba Luka Kaliterna, Frane Matošić, Biće Mladinić..., ali su puno dali za Split i općenito nogomet. Kaliterna i Matošić su kao treneri najveće uspjehe imali sa Splitom. 

A tu su naravno i izvorni Splitovci kao Marin Bakica, Milivoj Lalin, Tomislav Ivić koji je igračku i trenersku karijeru počeo u Splitu, legendarni šjor Kombi Ivo Alujević, Josip Vidović Bata koji je branio za četiri Splita, Mamuco Duplančić, Tonči Gulin, tu je i priča od dva brata Krstulovića Borisu Splitovcu i Stani Hajdukovcu, Miloradu Bibiću Mosoru koji je svojim pisanjem držao Splita...

Klub osnovan i zbog djevojke, a datum pomaknut zbog Titanica   

Do stvaranja Splita, tada Anarha, je između ostalog došlo i stoga što je na taj način Šime Rosandić želio zadiviti jednu djevojku, zvala se Benedeta? Kazivala je to poslije i njegova unuka Miroslava Lučić.

– Rosandić tada nije imao ni 18 godina. I tada se kada se išlo nekog osvojit pokušavalo bit “faca”, ali glavna ideja je ipak bila da su to bili momci koji su voljeli nogomet, prijatelji iz škole, “marangnuni”. I rekli su da će osnovat klub kao simbol borbe protiv nepravde i zla. Zato je i nazvan Anarh. Uvijek je radnička klasa bila protiv vlasti. A ovo je bilo nešto njegovo intimno. On je da bi nju pokušao osvojiti rekao “slušaj, ja ću osnovat klub”. I tako je to počelo.



A datum osnivanja kluba pomaknut je na 16. travnja 1912. godine zbog tragedije Titanica?

– U to vrijeme su Rosandić i prijatelji trebali osnovati klub, ali baš je 14. travnja Titanic nastradao, a potonuo je potpuno 15. travnja. I onda su se oni odlučili kao datum osnivanja kluba uzeti 16. travnja.

Osnivač kluba igrao i u Hajduku

Malo je poznato kako je osnivač i prvi predsjednik Splita kluba Šime Rosandić igrao i u Hajduku?

– Vrlo je teško naći primjer u povijesti nekog kluba da osnivač, prvi predsjednik i igrač ode igrati u drugi klub. Kao da osnivač Barcelone igra za Real – našalio se Mihaljević.

– Vrlo kratko je Rosandić igrao u Hajduku. Govorio je i sam da se u Hajduku nije naigrao. Toliko se Split i Hajduk prožimaju da se uvijek pitam čemu taj antagonizam. Mislim da sam u svoje vrijeme kao predsjednik najviše približio klubove. Ante Žaja i ja smo bili dobri, zajedno smo radili i na sudu. U to vrijeme iz Hajduka u Split su stigli Vučević, Asanović, Janković, Jelavić, Gabrić...

Koje je vama najdraže od svih imena kojew je klub nosio kroz povijest? 

– Meni je najdraži naziv RNK Split iz razloga što su klub osnovali radnici te su taj dio stavili i u naziv kluba. Vjerujem da su svi Splitovci sa oduševljenjem dočekali povratak tog imena koji klub najduže nosi. 

Kako je Splitu gol poništen dok su igrači bili u svlačionici

Bilo je tu lijepih priča, neobičnih, ali i nestvarnih događaja koji su pogodili Split.

– Ne mogu ni zamisliti u današnje vrijeme da se dogodi situacija koja se dogodila Splitu 1938. godine na utakmici kod Slavije u Slavoniji (nap.a. Osijek) – priča nam Mihaljević.

– Utakmica je na igralištu završila rezultatom 1:1, igrači su se tuširali, spremali za polazak doma. Tada je sudac ušao u svlačionicu i poništio gol Splita. Kasnije se Split žalio, utakmica je poništena. Ne znam da li se to nekome u svijetu dogodilo – govori nam Mihaljević, a odlučeno je potom da se igra novi susret.



– Tu je i događaj s utakmice protiv Jadrana iz Poreča kada je domaćinu priznat gol, iako je lopta s vanjske strane probušene mreže ušla u vrata. Pomoćnik je mahao da nije gol, ali glavni sudac ga je priznao. Međutim, čim se krenulo s centra mi smo zabili. Zato sam i napisao da ima Boga.

Hajduk posudio Splitu teren, balune i trenera   

Mnogo je međusobnih utakmica Splita i Hajduka u počecima prekidano zbog nereda na igralištu i u gledalištu.

– Nisam se puno bavio odnosima Splita i Hajduka, ali iz priča se može zaključiti kakvi su to bili antagonizmi i zašto su nastali. Split je smatran radničkim klubom, osnovali su ga drvodjelci, a Hajduk je bio građanski. Čak je službeno tijelo koje je vodilo natjecanje zahtijevalo da se utakmica Hajduka i Splita igra bez publike! To je nezabilježeno. A i ta je utakmica opet završila prekidom, koškanjem - pojasnio je Mihaljević.

S druge strane bilo je i mnogo dokaza da ti klubovi zaista mogu zajedno funkcionirati.

– Split 1920. nije imao igralište. Hajduk je posuđivao teren za utakmice i treninge, polovne lopte, pa i trenera. I Split je osvojio prvo prvenstvo Nogometnog podsaveza Splita. Pobijedio je Hajduk 1:0, a gol je dao Vinko Bego, otac Ive i Zvonka Bege, legendi Hajduka. A kada je došla odluka da se radnički klubovi gase, Hajduk je ustao protiv toga, stao na stranu Splita.

– Sve razmjene igrača i trenera tijekom godina pokazuju da postoje razlozi za suradnju. Ne govorim da Split u odnosu na Hajduk mora biti kao Lokomotiva prema Dinamu. Split ima identitet, ne može biti druga momčad, ali suradnja mora postojati, pa klubovi su udaljeni 500 metara. A na igralištu neka pobjedi bolji.

Fuzija Hajduka i Splita

Hajduk i Split neko su vrijeme bili jedno, 1947. nogometne sekcije Fiskulturnih društava Hajduk i Split fuzirale su se u zajedničku sekciju?

– Puno susreta Hajduka i Splita završavalo je prekidima. Nakon jednog igrač Hajduka Miljenko Batinić je zbog ozljeda završio u bolnici i tada je političar Vicko Krstulović rekao da je više toga dosta, da se klubovi trebaju fuzirati. Nastupali su pod zajedničkim imenom FD Hajduk. Igrači i članovi uprave bili su iz oba kluba. A kasnije kada se Hajduk kao nogometa sekcija osamostalio iz FD, prvi predsjednik Marin Krstulović bio je iz FD Split.

Koliko je ta fuzija trajala?

– Otprilike dvije godine. Splitovi igrači koji su došli u zajednički klub nisu mogli u većoj mjeri participirati. Onda se pojavio klub Vicko Krstulović, kasnije i Arsenal, pa su igrači i uprava prešli tamo.        

Kako je Split i zbog Ćire Blaževića ispao iz prve lige

Kada je Split 1958. godine ispao iz Prve lige, važnu ulogu u tome imao je spletom okolnosti kasniji hrvatski izbornik Miroslav Ćiro Blažević.

– U dodatnim kvalifikacijama za ostanak Split je igrao protiv Sarajeva i Proletera. U utakmici koja se igrala u Splitu (nap.a. 0:0) Blažević je nastupao za Sarajevo, iako je od ranije bio pod suspenzijom od strane Lokomotive za koju je prije nastupao. To je bilo verificirano od strane Zagrebačkog nogometnog saveza i nije imao pravo nastupa. Split se žalio, ali utakmica nije bila registrirana 3:0 za Split kao što se očekivalo. Bila je mogućnost da se ostane u ligi, ali na kraju smo ispali.

Od Anarha do Splita

1912. Anarh
1919. J SOC NK Jug
1921. JSK Slavija
1922. JSK Split
1924. JNK Borac
1928. GŠD Dalmacija
1929. HAŠK
1930. JŠK Split
1933. RSK Split
1945. FD Split
1947. FD Hajduk 
(Fuzija FD Hajduk i FD Split)
1951. SD Vicko Krstulović
1952. SD Arsenal
1953. RSD Split
1959. RNK Split
1992. NK Split
2002. NK Split u stečaju
2010. RNK Split

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet