Sport Domaći nogomet

vremeplov zdravka reića

Prije 14 godina nije bilo struje, ali je atmosfera bila ‘elektrizirana’

vremeplov zdravka reića

Ta utakmica u Beogradu (0:0) igrala se pred 50.000 gledatelja, vrijeđanje hrvatskih igrača bilo je gromoglasno

Sjećanja naviru, što je i logično, ‘mali milijun’ utakmica Hajduka u Beogradu, brojne utakmice reprezentacije Jugoslavije dok nije došlo do raspada države, ali ona baš posebna iz 1999. Jugoslavija – Hrvatska 0:0. Uh, taj dvoboj, baš tako dvoboj ili sudar, a ne susret, trebao se odigrati u ožujku te godine. Međutim, Slobodan Milošević, mrski predsjednik države nije popuštao pred uvjeravanjima Richarda Holbrookea, posebnog američkog emisara, da potpiše Mirovni sporazum za Kosovo, jugoslavenska delegacija na pregovorima u Rambouilletu je napustila sastanak i zračne snage NATO-a su krenule sa svojim udarima.

Baš kad je počelo bombardiranje strateških ciljeva Beograda, ali i bliže okolice, kad su zaurlale sirene i kad su odjeknule eksplozije, bio sam u Beogradu zajedno s fotoreporterom Vladimirom Dugandžićem. Jedva smo se izvukli, bolje kazati pobjegli iz ratne zone, domogli se Bajakova na našoj granici i javili rodbini i redakcijama, koji dva dana nisu o nama mogli dobiti nikakve vijesti.

Uglavnom, junačili su se Srbi u odnosu na NATO-prijetnje, jednako kao ovih dana Sirijci. Bilo je poruka iz Skupštine Srbije: “Znamo kako ćete ući, ali ne znamo kako ćete izaći“, pa i prijetnji s nekakvim tajnim oružjem o čemu je narod ‘hranio’ povjerljivim informacijama Miroslav Lazanski, glavni komentator za vojna pitanja. Ali bilo je i zezanja na račun podređenog položaja Srbije, narod je grafitima, potajno izražavao svoj strah: “Iračani, blago vama”, “Zar moramo gledati reprizu filma ‘Cigani lete u nebo’”, “Haag je običan grad, kao i Nürnberg”, “Nebeskom narodu i Trijumfalna kapija je usko grlo”...

To su dani kad je rasla mržnja prema Amerikancima (“Columbo, je...m ti mater znatiželjnu”), tako da je – kad su krenule krstareće rakete s američkih brodova pozicioniranih u Jadranskom moru – stradao leskovački slastičar Novica Ilić zato jer je prodavao ‘američke krafne’. Umjesto u ožujku utakmica je odigrana u kolovozu, ali kako sam najavio još u vrijeme NATO-vih napada, došlo je do raskola u redovima tadašnje Jugoslavije, Crnogorci su pokazali odlučnost za otcijepljenjem. Tako je jedino Peđa Mijatović igrao za ‘Jugoslaviju’...

Stadion Marakana bio je ispunjen (preko 50.000 gledatelja), vrijeđanja igrača hrvatske reprezentacije bila su gromoglasna, ali je utakmica protekla baš u korektnom tonu. Početkom drugog poluvremena odjednom je nestalo struje, sve je utonulo u mrak, bilo je baš mučno. Našim igračima nije bilo ugodno, ali treba priznati da su ih primirili protivnički igrači, okružili su Zvonimira Bobana i druge. Nama u novinarskoj loži nije bilo lako, bačen je i suzavac, prekid je trajao 45 minuta. Danskom sucu Kimu Miltonu Nielsenu nije palo na pamet da prekine utakmicu, koja je na kraju zaključena bez golova.

U uzvratu u Zagrebu bilo je 2:2, naši su poveli golom Alena Bokšića u 20., onda su Srbi poslije dva slobodna udarca izvedena od Siniše Mihajlovića preokrenuli na 1:2 (Predrag Mijatović u 25. i Dejan Sinovčić u 31.), Hrvatska je od 44. minute imala igrača više (isključen Zoran Mirković jer je uhvatio Roberta Jarnija za međunožje), izjednačio je Mario Stanić (47.), ali do kraja nismo uspjeli domoći se tri boda. Uglavnom, onda, prije 14 godina atmosfera je bila naelektrizirana, danas je stanje drugačije.

ZDRAVKO REIĆ

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet