Daša Gazde, nova predsjednica Društva arhitekata: Nastavimo li stihijski, Split će postati nekvalitetno i nemoguće mjesto za normalan život

stdClass Object ( [id] => 1038603 [title] => Daša Gazde, nova predsjednica Društva arhitekata: Nastavimo li stihijski, Split će postati nekvalitetno i nemoguće mjesto za normalan život [alias] => nova-celnica-drustva-arhitekata-dasa-gazde-nastavimo-li-stihijski-split-ce-postati-nekvalitetno-i-nemoguce-mjesto-za-normalan-zivot [catid] => 253 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Društvo arhitekata u Splitu uvijek je imalo poseban status u odnosu na strukovne udruge u drugim gradovima.

U vrijeme kad su provodili puno natječaja i određivali tko će biti u ocjenjivačkom sudu, a blagajna udruge se punila od honorara, bili su utjecajni u lokalnoj politici poput koalicijskog partnera.

To je znalo dovesti do kompromitirajućih partnerstva, poput sudjelovanja čelnika udruge na natječaju za restoran, ondašnjeg gradonačelnika Željka Keruma na Prvoj vodi u Park-šumi Marjan.

Nakon tog razdoblja smanjio se broj natječaja, ali kod DAS-ovaca se povećao angažman u brizi za grad i struku. Neke njihove reakcije imale su odjeka u obrani grada od loših planova političara i kvazipoduzetnika.

Zato je uvijek zanimljivo nakon promjene u predsjedništvu DAS-a upitati kamo će krenuti ova udruga. O tome smo popričali s novom predsjednicom, dipl. ing. arh. Dašom Gazde.

Mi smo suborci građana

Zašto ste se prihvatili uloge da budete predsjednica Društva arhitekata u gradu koji se već duže vrijeme, kad je arhitektura u pitanju, najviše spominje po ekscesima? Što za vas znači biti na čelu udruge arhitekata u Splitu?

- Preuzimanju ove zahtjevne uloge prethodilo je aktivno sudjelovanje u predsjedništvu DAS-a tijekom prošlog mandata tako da sam jako dobro upoznata s percepcijom arhitekture kroz recentnu izgradnju u širem metropolitanskom području grada.
Mislim da je to moja prvo građanska, pa onda i stručna dužnost kad sam već prihvatila biti dio DAS-a ne samo kao član, već u djelovanju kroz predsjedništvo. Po prirodi ne radim stvari „reda radi“, moj pokretač u ovom djelovanju je činjenica da mi „to“ radimo jer želimo bolji grad, bolji kulturni okoliš, želimo spriječiti loše promjene u prostornom i arhitektonskom smislu prije nego što dosegnu točku s koje nema povratka. Kažem „mi“ jer predsjedništvo djeluje kroz svakodnevni dijalog, ja sam samo frontman.
Da se vratim na početak, na pitanje „zašto?“ Na pamet mi jedino pada odgovoriti sa „zašto ne?“

Jasno mi je da je u današnje vrijeme profesionalno zahtjevno istupiti iz komfora anonimnosti, no to prestaje u trenutku kad akceptirate cilj kao nešto za što se isplati potrošiti i vrijeme, pa i anonimnost. Pokazalo se da imati nadu da će se nešto dogoditi samo od sebe i nije baš dobar plan.

Koja je vaša vizija uloge DAS-a u odnosu prema građanima Splita? Treba li DAS biti okrenut građanima i zauzimati se za boljitak grada ili ova udruga treba biti prvenstveno okrenuta ka problemima s kojima se susreću arhitekti u svom poslu, odnosno baviti se internim pitanjima vaše struke?

- DAS je suborac građanima, naše područje djelovanja je arhitektura, kultura, umjetnost, održivi razvoj te zaštita prirode i zaštita okoliša. Djelovanje DAS-a za dobrobit grada i interna pitanja naše struke su u velikom dijelu isprepleteni - boljitak grada i boljitak struke trebali bi ići u istom smjeru.

Prostorno planiranje, osim što je prostorni oblik društva, je nedjeljivi dio života svakog stanovnika grada Splita, a mi smo tu, među ostalim, da im na to ukažemo.

Točka u kojoj se građanin aktivno zainteresira za isto jest točka u kojoj se krug zatvara. Kroz naš rad, koji će se samo na trenutke činiti prestručan i dalek, potičemo na građansko propitivanje nekih prostornih i planerskih „dogmi“, no to pretpostavlja prihvaćanje i unaprjeđivanje osobne prostorne higijene.

Problemi sa zakonom

U javnosti se sve više čuje stav da arhitekti snose odgovornost za devastacije u prostoru. Kakva je odgovornost arhitekta ako šteta nastaje i onda kad se gradi prema zakonima i prostornim planovima? Je li u pitanju slična pozicija kao kod odvjetnika i sudaca koji postupaju po zakonima i kad su oni moralno upitni? Trebaju li udruge arhitekata kod nas biti angažiranije dok se nešto može mijenjati, kad se donose zakoni i mijenjaju prostorni planovi, što DAS tu planira napraviti?

- Arhitekti jednostavno nemaju izbor nego raditi po zakonima, pravilnicima i prostornim planovima, a ako oni nisu adekvatni, cilj ih je mijenjati. To sva udruženja arhitekata, uključujući DAS, i rade, ali treba biti svjestan da često, kao i na svim poljima, nažalost, politika i interesi izvan strukovne domene daju završni pečat. Na primjer, u slučaju legalizacija.

Činjenica je da i aktualni Zakon o gradnji nailazi na konstantne kritike arhitekata pa je još uvijek na snazi. Još je poraznija činjenica da je sa svakom izmjenom sve lošiji. U toku javnog savjetovanja, kod donošenja bilo kojeg zakona ili pravilnika koji se tiču naše struke, možete pročitati pregršt primjedbi, što kolega, što sudionika u gradnji, što društava arhitekata, sve mahom budu ignorirane, pa tako i naše.

Povodom nedavnih napisa o novoj devastaciji u prostoru koju je izazvala zgrada iznad marjanskog tunela koju su prozvali “palačinka”, a koja je susjedima zaklonila vidik, izjavili ste za „Jutarnji“ da je GUP krivac. Hoće li DAS tražiti da se mijenjaju odredbe GUP-a koje dozvoljavaju takvu gradnju, ako već ne želi prozivati kolege koji po njima grade?

- DAS ne može prozivati kolege koji rade po Planu jer zapravo ti kolege nemaju izbora nego tako raditi (prostorni plan je podzakonski akt), kao što sam prije naglasila. Mnogo puta smo u javnom diskursu naglasili da imperativ treba biti uspostavljanje dobrog sistema, a ne na pojedinačnoj lokaciji računati na “moral pojedinca”.

To, koliko je i naivno je i nemoguće, čovjek koji plati parcelu tisuću eura po metru kvadratnom sigurno želi iskoristiti maksimalne mogućnosti čestice, a ako mu plan dopušta da to bude eksces u prostoru, onda je to problem plana.

Ako se dogodi, a idemo prema tome, da je svaka nova gradnja potencijalni eksces – problem treba početi rješavati na njegovu ishodištu, u prostornom planiranju.

---

---

GUP Splita je, nažalost, zastarjeli dokument pun eksploatacijskih rupa nastalih zanimljivim tumačenjima i neusklađenosti s aktualnim zakonima u graditeljstvu te se mi u DAS-u zalažemo za što hitniju promjenu tih aspekata prostornog plana, da se zaustave ti kontinuirani konflikti u prostoru - a oni će se događati dok god plan, ovakav, bude na snazi.

Hoćete li tražiti uspostavljanje primjerenijih odnosa koliko zgrada smije biti udaljena od međe? U GUP-u iz 2005. su postojale odredbe za šire područje grada po kojima kuće moraju do polovice visine biti udaljene od građevne parcele. To je kasnije ukinuto pa je dopuštena gradnja zgrada i kuća koje oduzimaju zrak i svjetlost susjedima. Omogućene su gradnje koje ne bi bile ranije moguće, a izazvale su prosvjede susjeda, kao aktualna gradnja dvaju šesterokatnica na Kmanu koja se, s dobivenim dozvolama, izvodi na nekoliko metara od međe i od tamošnjeg nebodera?

- Ovo nije jednostavno pitanje jer udaljenost od ruba međe zavisi o gustoći i opremljenosti urbanističke strukture na području intervencije, i Generalni urbanistički plan, uz sve eventualne filtere, ne može adekvatno pokriti sva područja.

Rješenje nije uniformna udaljenost v/2, posebno nakon skoro 15 godina ovakvih i sličnih parametara plana te opće legalizacije koja nije imala ni plana ni reda, već češće i angažiranije izrade detaljnijih planova, UPU-a, koji bi u potpunosti sagledali lokalne uvjete.

Ozloglašene "tradicijske naseobine"

Kakav je vaš osobni odnos prema Marjanu? Javljali ste se još prije desetak godina na Facebook grupama u vrijeme probuđenog građanskog aktivizma, kad je bila aktualna situacija hoće li Željko Kerum kao gradonačelnik izgraditi restoran na Prvoj vodi. Kako je, po vama, DAS reagirao kroz ove godine u odnosu na Marjan i kako biste htjeli da se ponaša za vrijeme vašeg mandata?

- Svaki građanin svakog grada se veže emotivno za kvart, ulicu, predio. Ja sam vezana za Marjan. Marjan je za mene ideja koja je nadrasla svoje začetnike, te kao takva najbolji pokazatelj kako iz grada nastaje Grad.
Ideja da naselje dobije park-šumu, jer „zašto ne?“, je uz izgradnju Teatra 1893. najveći doseg urbane ideje u odnosu na zatečeno stanje u povijesti Splita.

U vrijeme prosvjeda na Prvoj vodi, 2011., petero arhitekata iz predsjedništva te dvoje iz uredništva DAS-ovih web stranica dali su ostavku zbog neslaganja s vodstvom DAS-a (predsjednikom i dijelom predsjedništva) u vezi konkretnog slučaja jer su smatrali da se onakav zahvat ne bi smio dogoditi, što je, za mene, bio veliki korak naprijed.

Šest godina kasnije grad Split, uz potporu Ministarstva, pokušava progurati sad već ozloglašene „tradicijske naseobine“ u Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Splita.

DAS je tad okupio sva društva arhitekata na nacionalnoj razini te prezentirao što to znači i što će tek značiti uvođenje takvog pojma na raznim područjima posebne vrijednosti u Hrvatskoj. Tad je dano do znanja da se takve stvari neće više puštati da kliznu nedetektirane te postanu mainstream, da struka više neće obitavati u zoni pravno-političkih dosjetki koje formiraju JLS i Ministarstvo, te napokon, da će postati nezaobilazan sugovornik u pogledu stručnih pitanja. Toga se planiram držati i u budućnosti.

Jedna od spornih točaka ove vlasti je takozvani Masterplan. Bez natječaja ambiciozno najavljena studija za rješavanje značajnih prometnih problema na istočnoj obali gradske luke i u Kopilici, kao i budućih sadržaja. Bivši predsjednik DAS-a Dragan Žuvela izjavio je da je prezentacija Masterplana izazvala takav antiklimaks u stručnim krugovima da ga više nitko ne doživljava kao ozbiljan dokument. Hoće li DAS tražiti od nove gradske vlasti koja dođe nakon izbora da raspiše urbanistički natječaj?

- Taj antiklimaks je primarno nastao zbog nemušte i manjkave komunikacije Grada s lokalnim stručnjacima i zbog neuspješnog povezivanja izrađivača s istima. Jednostavno, Grad Split nije bio spreman na izradu ovakvog dokumenta, nije organizirao dobre „posrednike“ i sad imamo situaciju da neki dokument s ozbiljnim financiranjem i ambicioznim inicijalnim planom lebdi „u oblacima“.

Furiozni početak s „javnom raspravom“ je bljesnuo s dokumentom u povojima, kao da nisu očekivali da će netko uopće proučavati radnu verziju, a nakon toga – ništa. Još čekamo službeno predstavljanje finalnog dokumenta pa onda i možemo donijeti konačni sud.

Da smo odgovorni, imali bismo Urbanistički zavod

S obzirom na to da nam se bliži vrijeme lokalnih izbora, kada će se u kampanjama opet spominjati i obećavati urbanistički zavod, nije red da ga zaobiđeno. Je li Splitu potreban urbanistički zavod, kao što govore vaši stariji kolege? Vjerujete li u njegovu obnovu?

- U Splitu je potreban Urbanistički zavod, ali ne na način da bude inertni ukras, nego kao potpuno neovisno stručno tijelo koje bi bilo i regulator i inicijator razvoja i strategije.

S obzirom na današnje datosti, to je nemoguća misija jer nemamo ni politički ni stručni okvir da se to dogodi.
Društvo koje je odgovorno krenulo bi prema tome i obavilo sve pripremne radnje da se zavod ostvari, no permanentno stanje predizborne kampanje u kojem se nalazimo godinama dovelo je do toga da je zapravo i nenačeta tema Urbanističkog zavoda već politički izlizana.

Jesu li propašću Zavoda arhitekti, koji se mahom bave projektiranjem za tržište, najbolje prošli od struka koje su bile uključene u Urbanistički zavod? Sociologinja Inga Tomić Koludrović je jednom rekla da se isključilo iz odlučivanja o gradu one koji nemaju neposrednu korist. Prometaši se žale da arhitekti umjesto njih planiraju promet, sociolozi da ih nitko više ne pita kod donošenja prostornih planova, krajobrazni arhitekti kažu da arhitekti rješavaju hortikulturna uređenja. Govorilo se nekad da je urbanizam interdisciplinaran, čemu je težio Urbanistički zavod… Hoće li DAS poraditi na tome da uspostavi suradnju sa srodnim disciplinama?

- Pa ne bih se složila, danas je sve fragmentirano i puno „drugih struka“ rade posao koji bi arhitekti trebali raditi, a (normalnim) arhitektima je najgore što im se može dogoditi to da rade u kaotičnom sistemu, koji stvara ogromnu stručnu i pravnu nesigurnost. Mislim da je osnovni problem baš to - nepotpuni i kaotični sistem, da imamo jasan i konkretan sistem odlučivanja o prostoru, ne bi bilo ovakvih problema ni u jednoj struci.

Namjerava li DAS uspostaviti dijalog s udrugama građana koje se brinu za prirodnu i kulturnu baštinu, arhitektonsko naslijeđe, ali i kvalitetu života stanovnika u dijelovima Splita?

- DAS već godinama ima kontinuirani dijalog s takvim udrugama, kao i ostalim akterima kojih se dotiče ili koji utječu na prostor.

Urbanist Gojko Berlengi kazao je da se nakon gradnje više od tisuću i sto stanova na Korešnici Split više neće širiti u takvom opsegu, jer će se mnogi neugodno iznenaditi kod idućeg popisa stanovništva te da apartmani blokiraju gradnju stanova. Smatrate li i vi da je gotovo s velikim splitskim projektima kad je stanogradnja u pitanju?

- Zavisi o razvoju grada i funkcioniranju Grada – ako nastavimo stihijski, Split će postati nekvalitetno i nemoguće mjesto za normalan život, no ako počnemo zapravo planirati i misliti na svoju budućnost, ona još uvijek može biti svijetla, još uvijek imamo šanse za grad po mjeri čovjeka.

Postojećoj stambenoj izgradnji, posebno na istoku grada, treba pridružiti društvenu i rekreacijsku infrastrukturu, kako bi se omogućilo stvaranje pozitivnih policentričnih zona, s komunalnim sportskim, kulturnim centrima i slično. Anagrafska granica Splita je kompleksna, mislim da se budućnost treba sagledati kroz urbanu aglomeraciju.

Teško je biti pozitivan kad se poznaju svi ovi inputi, no da ne vjerujem da može bolje ne bih ni pokušavala radom kroz DAS, kao i moj prethodnik, nešto promijeniti. Naglašavam da naše reakcije uglavnom podrazumijevaju i naš angažman u traženju rješenja detektiranog problema.

Društvo arhitekata u Splitu uvijek je imalo poseban status u odnosu na strukovne udruge u drugim gradovima.

U vrijeme kad su provodili puno natječaja i određivali tko će biti u ocjenjivačkom sudu, a blagajna udruge se punila od honorara, bili su utjecajni u lokalnoj politici poput koalicijskog partnera.

To je znalo dovesti do kompromitirajućih partnerstva, poput sudjelovanja čelnika udruge na natječaju za restoran, ondašnjeg gradonačelnika Željka Keruma na Prvoj vodi u Park-šumi Marjan.

Nakon tog razdoblja smanjio se broj natječaja, ali kod DAS-ovaca se povećao angažman u brizi za grad i struku. Neke njihove reakcije imale su odjeka u obrani grada od loših planova političara i kvazipoduzetnika.

Zato je uvijek zanimljivo nakon promjene u predsjedništvu DAS-a upitati kamo će krenuti ova udruga. O tome smo popričali s novom predsjednicom, dipl. ing. arh. Dašom Gazde.

Mi smo suborci građana

Zašto ste se prihvatili uloge da budete predsjednica Društva arhitekata u gradu koji se već duže vrijeme, kad je arhitektura u pitanju, najviše spominje po ekscesima? Što za vas znači biti na čelu udruge arhitekata u Splitu?

- Preuzimanju ove zahtjevne uloge prethodilo je aktivno sudjelovanje u predsjedništvu DAS-a tijekom prošlog mandata tako da sam jako dobro upoznata s percepcijom arhitekture kroz recentnu izgradnju u širem metropolitanskom području grada.
Mislim da je to moja prvo građanska, pa onda i stručna dužnost kad sam već prihvatila biti dio DAS-a ne samo kao član, već u djelovanju kroz predsjedništvo. Po prirodi ne radim stvari „reda radi“, moj pokretač u ovom djelovanju je činjenica da mi „to“ radimo jer želimo bolji grad, bolji kulturni okoliš, želimo spriječiti loše promjene u prostornom i arhitektonskom smislu prije nego što dosegnu točku s koje nema povratka. Kažem „mi“ jer predsjedništvo djeluje kroz svakodnevni dijalog, ja sam samo frontman.
Da se vratim na početak, na pitanje „zašto?“ Na pamet mi jedino pada odgovoriti sa „zašto ne?“

Jasno mi je da je u današnje vrijeme profesionalno zahtjevno istupiti iz komfora anonimnosti, no to prestaje u trenutku kad akceptirate cilj kao nešto za što se isplati potrošiti i vrijeme, pa i anonimnost. Pokazalo se da imati nadu da će se nešto dogoditi samo od sebe i nije baš dobar plan.

Koja je vaša vizija uloge DAS-a u odnosu prema građanima Splita? Treba li DAS biti okrenut građanima i zauzimati se za boljitak grada ili ova udruga treba biti prvenstveno okrenuta ka problemima s kojima se susreću arhitekti u svom poslu, odnosno baviti se internim pitanjima vaše struke?

- DAS je suborac građanima, naše područje djelovanja je arhitektura, kultura, umjetnost, održivi razvoj te zaštita prirode i zaštita okoliša. Djelovanje DAS-a za dobrobit grada i interna pitanja naše struke su u velikom dijelu isprepleteni - boljitak grada i boljitak struke trebali bi ići u istom smjeru.

Prostorno planiranje, osim što je prostorni oblik društva, je nedjeljivi dio života svakog stanovnika grada Splita, a mi smo tu, među ostalim, da im na to ukažemo.

Točka u kojoj se građanin aktivno zainteresira za isto jest točka u kojoj se krug zatvara. Kroz naš rad, koji će se samo na trenutke činiti prestručan i dalek, potičemo na građansko propitivanje nekih prostornih i planerskih „dogmi“, no to pretpostavlja prihvaćanje i unaprjeđivanje osobne prostorne higijene.

Problemi sa zakonom

U javnosti se sve više čuje stav da arhitekti snose odgovornost za devastacije u prostoru. Kakva je odgovornost arhitekta ako šteta nastaje i onda kad se gradi prema zakonima i prostornim planovima? Je li u pitanju slična pozicija kao kod odvjetnika i sudaca koji postupaju po zakonima i kad su oni moralno upitni? Trebaju li udruge arhitekata kod nas biti angažiranije dok se nešto može mijenjati, kad se donose zakoni i mijenjaju prostorni planovi, što DAS tu planira napraviti?

- Arhitekti jednostavno nemaju izbor nego raditi po zakonima, pravilnicima i prostornim planovima, a ako oni nisu adekvatni, cilj ih je mijenjati. To sva udruženja arhitekata, uključujući DAS, i rade, ali treba biti svjestan da često, kao i na svim poljima, nažalost, politika i interesi izvan strukovne domene daju završni pečat. Na primjer, u slučaju legalizacija.

Činjenica je da i aktualni Zakon o gradnji nailazi na konstantne kritike arhitekata pa je još uvijek na snazi. Još je poraznija činjenica da je sa svakom izmjenom sve lošiji. U toku javnog savjetovanja, kod donošenja bilo kojeg zakona ili pravilnika koji se tiču naše struke, možete pročitati pregršt primjedbi, što kolega, što sudionika u gradnji, što društava arhitekata, sve mahom budu ignorirane, pa tako i naše.

Povodom nedavnih napisa o novoj devastaciji u prostoru koju je izazvala zgrada iznad marjanskog tunela koju su prozvali “palačinka”, a koja je susjedima zaklonila vidik, izjavili ste za „Jutarnji“ da je GUP krivac. Hoće li DAS tražiti da se mijenjaju odredbe GUP-a koje dozvoljavaju takvu gradnju, ako već ne želi prozivati kolege koji po njima grade?

- DAS ne može prozivati kolege koji rade po Planu jer zapravo ti kolege nemaju izbora nego tako raditi (prostorni plan je podzakonski akt), kao što sam prije naglasila. Mnogo puta smo u javnom diskursu naglasili da imperativ treba biti uspostavljanje dobrog sistema, a ne na pojedinačnoj lokaciji računati na “moral pojedinca”.

To, koliko je i naivno je i nemoguće, čovjek koji plati parcelu tisuću eura po metru kvadratnom sigurno želi iskoristiti maksimalne mogućnosti čestice, a ako mu plan dopušta da to bude eksces u prostoru, onda je to problem plana.

Ako se dogodi, a idemo prema tome, da je svaka nova gradnja potencijalni eksces – problem treba početi rješavati na njegovu ishodištu, u prostornom planiranju.

---