Imati "krov nad glavom" ne samo da je potreba, već i pravo svakog čovjeka neovisno o njegovoj financijskoj moći, školskoj spremi, zdravstvenom stanju, godinama starosti... To je nešto bez čega je život dostojan čovjeka teško zamisliti. Nažalost, nerijetko se događa da bez vlastitog "krova nad glavom" ostaju ljudi igrom sudbine ili spletom različitih okolnosti i odjednom se nađu na ulici. A život na ulici, spavanje po parkovima, napuštenim zgradama ili kolodvorima, bilo ljeti ili zimi, na buri, kiši ili plus 40 nije nimalo ugodan.
Kao u apoteci
Na sreću, Šibenik je među hrvatskim gradovima koji se mogu podičiti prenoćištem za beskućnike i zbog uređenosti i opremljenosti prostora za stanovanje, te organiziranoj brizi o beskućnicima. I ono što ugodno iznenadi je, kad u prosjeku svakih pola godine po novinarskom zadatku navratite u prenoćište, oduševi vas svaki put nešto novo. Prvo, tu živi samo muški svijet, a na urednosti i čistoći mogle bi im pozavidjeti mnoge domaćice. Nema razbacanog rublja, prljavog posuđa, prašine, kupaonica blista... I da ne nabrajam dalje, dovoljno je reći da imaju predivno sobno cvijeće, na čemu im pomalo zavidim.
- Svaki dan mi to čistimo. Ovo je sad naš dom i moramo ga paziti i maziti - reče jedan od nekoliko korisnika koje smo zatekli u dnevnom boravku. Većina ih je, premda je dobro "derala" bura, bila vani ili u svojim sobama. Iako kuća ima status prenoćišta, korisnici mogu cijeli dan provoditi u njoj.
Tako od prvog dana i Miljenko Jukić, zamjenik ravnatelja Caritasa biskupije Šibenik, ujedno i voditelj prenoćišta, kaže da bi ga duša boljela kad bi ujutro u osam sati zaključao vrata kuće i beskućnike "potjerao" da lutaju ulicama po kiši, buri ili jakom suncu.
- Bilo bi to nehumano. Sad je zimsko vrijeme, ali vidite koliko su posla napravili u dvorištu i okolišu zgrade. Momci su uredili vrt, sade u njemu povrće, zasadili smo voće, gomile kamenja i grmlja su očišćene i kultivirane. Brzo će proljeće i s vanjskim radovima ćemo nastaviti. Ima još posla i novih ideja za uređenje okoliša, ali nećemo o njima. Kad dođete za nekoliko mjeseci, sve će biti još ljepše - kaže Jukić. Zapitkivali su nas korisnici prenoćišta za mišljenje - jesu li sve lipo sredili.
Ne pitajte me...
- Bravo i svaka čast dečki - govorile smo i iza toga stojimo! Inače, u prenoćištu je trenutno 14 muškaraca u dobi od 25 do 65 godina. Najviše ih je s područja Šibensko-kninske županije, ali ih ima i iz drugih krajeva Hrvatske. Jedno im je zajedničko - ostali su bez stambenog prostora, na ulici, dok su njihove životne priče pojedinačne sudbine o kojima većina nerado govori. Tako je spletom životnih okolnosti Slavonac Ivan Krajnović ostao bez krova nad glavom te iz Knina, u kojem je živio godinama, 2017. došao u šibensko prenoćište preko kninskog Caritasa.
- Zahvalan sam Miljenku i svima koji su mi pomogli u najtežim trenucima, što su me ovako lijepo primili i prihvatili. Ovdje je prekrasno. Toplo, ugodno, prostrano i, što je najvažnije, dobro se slažemo, iako se od prije nismo poznavali. Ali, eto, životne okolnosti su nas spojile - kaže Krajnović i dodaje da jedva čeka toplije dane i nastavak radova na uređenju okoliša.
Podsjetimo, zahvaljujući suradnji Caritasa biskupije šibenske i Grada Šibenika, ali i brojnim donatorima i volonterima, prizemlje nekadašnje zubne ambulante u Ulici braće Polića uređeno je u prenoćište za beskućnike. Pred Božić 2014. u kuću su se "uselili" prvi šibenski beskućnici. Bila je to velika radost za njih, ali i za Miljenka Jukića, koji je projekt prenoćišta najviše "gurao". Odmah je počeo razmišljati o uređenju potkrovlja i u tomu je uspio.
Tri godine kasnije, točnije, pred Božić 2017., otvoreno je i potkrovlje s četiri dvokrevetne spavaonice, praonicom, dvije kupaonice, kuhinjom i dnevnim boravkom, kao i u prizemlju zgrade. Tako je danas u prenoćištu ukupno 16 ležajeva. Spas je to za ljude koji nemaju svoju kuću i svoj krevet, a u prenoćištu ipak žive dostojanstveno, koliko život beskućnika dostojanstven može biti.
