Scena Showbizz

PERO BOŠKOVIĆ IZ SELACA napokon SUSREO OMILJENOG KANTAUTORA ĐORĐA BALAŠEVIĆA NAKON NIZA PREVALJENIH KILOMETARA NA RELACIJI HRVATSKA-SRBIJA

Đole: Pet eura za fotku! Zezam se, pa nisam ja Lepa Brena...

PERO BOŠKOVIĆ IZ SELACA napokon SUSREO OMILJENOG KANTAUTORA ĐORĐA BALAŠEVIĆA NAKON NIZA PREVALJENIH KILOMETARA NA RELACIJI HRVATSKA-SRBIJA

Pero Bošković će omiljenog pjevača slušati opet i
u Zagrebu i u Splitu, a ulaznice su, kaže,
već na sigurnom

Pero Bošković iz Selaca s Brača proteklih je godina, odlazeći k rodbini u Beograd, onako, kaže, usput često navraćao u opjevanu novosadsku ulicu Jovana Cvijića. Ponio bi sa sobom u vrećici maslinovog ulja, lavande i suhih smokava i zvonio na vrata Đorđa Balaševića.

Redovito ga nije nalazio kod kuće, pa je darove iz Dalmacije bio prisiljen vraćati na početno odredište. Ipak, peti mu se put, početkom ove godine, posrećilo... Opet je “skoknuo” do Novog Sada kako bi u Đoletovoj suvenirnici “Svitac” u sklopu njegove obiteljske kuće kupio sitnice za prijatelje. Vrata Balaševićeva doma odškrinula je kućna pomoćnica.

Puno toga zajedničkoga

- Suvenirnica je zatvorena, dolje je sve puno kostima iz filma. Nažalost, ne mogu vam pomoći- već se diskretno pozdravljala, ali Pero je bio uporan.
- Ma samo jedno malu keramičko zvonce - zamolio je i zauzvrat dobio pristojno:”Pričekajte”. Nakon nekoliko trenutaka na prozoru se pojavio - Đorđe.
- Dobar dan, izvolite.

- Pa Đoliško moj, di si ti meni - nije se dao smesti putnik namirnik s Brača ugledavši omiljenog novosadskog kantautora. Uglavnom, Pero je, nakon dobre kilometraže od Brača preko Beograda do Novog Sada, na koncu višestruko profitirao. Upoznao je čovjeka s kojim, priznaje, dijeli puno toga, 15- ak su minuta proćakulali o njegovu davnom gostovanju na Braču i filmu “Kao rani mraz”, a susret je zaključen punom vrećicom darovanih suvenira.

- Nego jesi ti meni donio maslinovog ulja - našalio se Đorđe, tek tada saznavši za Perine prethodne posjete. A kad ga je Bračanin za kraj zamolio i za zajedničku fotografiju još jednom je namignuo:”Može, 5 eura! Zezam se, pa nisam ja Brena...”.

Pero Bošković je 32-godišnjak u čiji se se život pjesme Đorđa Balaševića “ušuljale tiho” kada se jednom prigodom, kao 20-godišnjak, u Slavoniji susreo s “Pričom o Vasi Ladačkom”. Istina, čuo je on i prije za Đorđa Balaševića od svog prijatelja Gorana Antonijevića, Splićanina bračkog podrijetla, koji mu je stalno “uvaljivao pjesme tog tipa”.

Pun kufer teksta

- Svi su Slavonci pjevali neku stvar koja traje cijelu vječnost. Kad sam se vratio doma, pitao sam Gorana koja je to pjesma - teksta ima pun kufer, te se zaljubio, te se odljubio, a ništa se u njoj ne ponavlja. I svi je pjevaju kao himnu... Znaju, što mi je bilo čudno, cijeli tekst. Pa, tko može zapamtiti toliko teksta?! Kad sam mu sve to ispričao Goran me samo ošinuo s: ”Majmune, to ti je taj Balašević kojega ti ja uvaljujem.” Eto, od tada Đorđe ne izlazi iz mog života - smije se Pero Bošković koji je prvi put bio na koncertu Đorđa Balaševića u Ljubljani 1998.

Četiri godine kasnije opet je prošao vatreno krštenje sa dvama zakazanim, pa zbog kiše odgođenim koncertima u međimurskom Domašincu. Potom je bio na nekoliko Đorđevih gostovanja u zagrebačkom “Kerempuhu”, premda ni to nije išlo po špagu - tri mu je mjeseca trebalo da dođe do prvih ulaznica. Svaki je put zvao na dan početka prodaje i dobijao odgovor: ”Rasprodano”.

Ljubitelj Balaševićeve “Neki novi klinci” (“nije me strah za sve romantične duše i dobre ljude dok postoji netko kao Balašević koji ih odgaja kroz svoje stihove”) slušat će opet omiljenog kantautora i u Zagrebu i u Splitu. Ulaznice su, smije se, već na sigurnom.

Piše MIRELA GORETA

Naslovnica Showbizz