Scena Mozaik

Među katolicima bizaNtskog obreda u srcu žumberačke gore

REPORTAŽA o hrvatskim grkokatolicima koji poručuju: Sjetite se i nas, braćo latinska

Među katolicima bizaNtskog obreda u srcu žumberačke gore

Hrvatskih grkokatolika ima oko 24 tisuće, a najveći im je problem stapanje. Rimokatolici ih smatraju pravoslavcima, pa izbjegavaju svoje svećenike zvati na sprovode. Jednostavno, nastavljaju vjernički život kao rimokatolici. Na kraju im se sve izmiješa

Hrvatskih grkokatolika ima oko 24 tisuće, a najveći im je problem stapanje. Rimokatolici ih smatraju pravoslavcima, pa izbjegavaju svoje svećenike zvati na sprovode. Jednostavno, nastavljaju vjernički život kao rimokatolici. Na kraju im se sve izmiješa

Hristos voskrese – nazvao nam je prečasni Nikola Kekić pred hramom svete braće Ćirila i Metoda na Gornjem gradu.

- Vaistinu, prečasni. Ali, zar vama nije tek sljedeći vikend?
- Ma ne... Već pedeset godina računamo po gregorijanskom kalendaru...
- A mi došli vidjeti kako ćete slaviti Uskrs. Glagoljate li onda bar staroslavenski?
- Ne... Od Koncila 1965., kad su rimokatolici s latinskog prešli na narodni jezik, a mi sa crkvenoslavenskog.

Tako sam s tjednom kašnjenja spoznao koliko malo znam o grkokatolicima, iliti katolicima bizantskog obreda. Osim da su u jedinstvu s Rimokatoličkom crkvom, da priznaju papu za poglavara, da ih ima dosta među Hrvatima i da su živjeli u tri dalmatinske župe.

A oni već na vratima - uskoro će u Splitu dobiti kapelu za liturgiju, jer ih ima oko šest stotina u gradu i okolici prema popisu iz 1991. godine. Na zadnjem popisu 2001. godine nije bilo rubrike za njih, pa nema podataka! Nije ni čudo, kad pola rimokatoličke braće ne razumije ni tko su ni što su, niti uspijevaju razabrati. Zato smo prečasnog Nikolu Nina Kekića, rektora Grkokatoličkog sjemeništa i dekana Katedralnog dekanata, zamolili da krene od početka. Kad, gdje, zašto.

Prečasni Nino Kekić u crkvi Sv. Petra i Pavla

- Odmah nakon raskola istočne i zapadne Crkve 1054. godine, počele su inicijative za ponovno ujedinjenje. O tome se raspravljalo na koncilu u Firenci 1439. godine, na kojem su bili grčki vladar i predstavnici pravoslavnih, a razlog je bio strah od Turaka. Dogovarali su da papa bude prvi među biskupima, kao u prvom tisućljeću Crkve, a da istočnim Crkvama ostane autonomija.

U Galiciji, današnjoj zapadnoj Ukrajini, 1585. godine petorica episkopa otkazuju poslušnost carigradskom patrijarhu, te sklapaju Brest-Litovsku uniju s Rimom – objašnjava otac Kekić.

Kaže kako su preci današnjih hrvatskih grkokatolika Vlasi, starosjedioci u ovoj regiji još iz antičkih vremena. Pred turskim navalama bježe iz Bosne, iz okolice Glamoča preko Bihaća, i u četiri seobe dolaze u Vojnu krajinu, Karlovački i Varaždinski generalat.

- Prvi su stigli u Žumberak 1530. godine, a nekoliko godina kasnije ondje bježe i dalmatinski Vlasi iz porječja Zrmanje. Do dana današnjeg ove dvije skupine imaju različiti naglasak! Grupu do Marče kod Kloštar Ivanića predvodi pravoslavni arhimandrit Simeon, koji 1607. godine biva zaređen za episkopa zapadnih strana. Posvetio ga je pećki patrijarh Jovan, a Simeon putuje 1611. u Rim i potpisuje Marčansku uniju, na poticaj zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića, također vlaškog porijekla. Dobio je naslov marčanskog biskupa i rezidenciju, a njegovoj biskupiji pripadali su svi Vlasi od Drine do Jadrana.

Narodne nošnje u žumberačkom muzeju
- A gdje su nestali?
- Dio Vlaha tijekom stoljeća postaju katolici Hrvati, a dio pravoslavni Srbi. Većina srpskih povjesničara pojam Vlaha iz povijesnih dokumenata krivo prevode kao Srbin. Grkokatolički biskup Gabrijel Mijakić, prijatelj i suradnik hrvatskoga bana Petra Zrinskoga, umro je na robiji, kad je austrijski car razotkrio plan za oslobođenje Hrvatske koji su smišljali Zrinski i Frankopan. Njegov nasljednik Pavao Zorčić dobio je posjed Zrinskog u Pribiću na padinama Žumberačke gore. Ondje je preseljena uprava biskupije kad su pravoslavni Srbi 1739. spalili biskupsko sjedište u Marči.

 Car Leopold, naime, diplomom je dozvolio srpskom patrijarhu Arseniju krajem 17. stoljeća da može organizirati crkveni život među vjernicima bizantskog obreda. Služeći se time, srpski emisari stalno pokušavaju grkokatolike prevesti na pravoslavlje. Tek im je Marija Terezija zabranila da ih uznemiravaju, a cesarica 1776. osniva u Križevcima grkokatoličku eparhiju, dok današnji biskup msgr. Slavomir Miklovš stoluje na zagrebačkom Kaptolu.

Bivše središte sjedišta biskupije u Pribiću
Žumberački zeleni brežuljci bukovice, srce su hrvatskih grkokatolika. Usput nam prečasni Nino pokazuje zapušteni kompleks u Pribiću, biskupski dvor, kuće, gospodarske zgrade i polje, što su im komunisti 1945. oduzeli, neko vrijeme koristili za ugostiteljstvo, a onda pustili da propadne. U Sošicama svraćamo kod bazilijanki, najstarije ženske redovničke družbe u kršćanstvu. Osnovao ih je sveti Bazilije Veliki još u četvrtom stoljeću. Muzej žumberačkog kraja obilazimo sa sestrom Anom Badovinac.

- Nije se kod nas puno promijenilo. Molitva i rad su najbitniji. Vidite li razliku u nošnjama žena rimokatolkinja i grkokatolkinja... Ove naše imaju elemente dinarske narodne nošnje s pregačama - pokazuje sestra, s kojom u samostanu žive s. Jeremija Haralović, s. Jeronima Tomazin i s. Julijana Gvozdanović.

Osim ove, kuće imaju u Križevcima, Zagrebu, Karlovcu i Osijeku, a Sošičku su, zajedno s općinom, školom i župnim dvorom spalili 1942. godine partizani. Dvije godine kasnije nacisti i ustaše spalili su ostatak sela.

Dekan žumberački, protojerej stavrofor Željko Pajić rođeni je Karlovčan i župnik sošički.

 - Mjesto nestaje pred našim očima. Između dva rata bilo je 1100 ljudi, a sada 101. Još je veća šteta što grkokatolici u gradovima među rimokatolicima zaboravljaju što su - zabrinut je otac Željko dodajući kako mu je iz tog razloga vrlo bitan ‘pastoral vikendaša’.

- Doživljavaju neugodnosti, susjedi ih nazivaju pravoslavcima, pa izbjegavaju svoje svećenike zvati na sprovode. Jednostavno, nastavljaju vjernički život kao rimokatolici. Na kraju im se sve izmiješa - veli župnik Pajić.

Osim što je otac župe, on je i otac obitelji. Grkokatolički svećenici mogu odabrati žele li se oženiti ili ostati celebsi.

- Ali odluka se mora donijeti prije đakonata, inače, prošla baka s kolačima... Neka čovjek izabere, inače će biti nesretan. Biskup se, ipak, uvijek bira od neoženjenih...

- Ali ako su svi svećenici osim jednog oženjeni, a on nije pogodan za biskupa?
- Onda može doći iz druge biskupije. Ili izabrati udovca, ili da mu žena ode u redovnice, a on bude izabran...

Prečasni Željko Pajić sa suprugom i sinom Antonijem u crkvi Sv. Petra i Pavla

Supruga mu Tanja rođena Meljnik rodom je iz Lišnja kod Banje Luke u Bosni, ukrajinskih je korijena i također grkokatolkinja, tamo ih zovu galicijani. Imaju četvero djece: Nataliju, Irenu, Anu i Antonija.

- Možda je u Zagrebu neobično biti žena katoličkog župnika, ali meni ne, jer pripadamo istoj tradiciji. Puno se radi, prije smo imali krave i koze, sad više ne, samo vrtove i polje - kratko će Tanja.

- Ona je moja kapelanica, pjeva, odgovara na liturgiji, drži red u kući i crkvi.

- Zapne li župnikovoj obitelji ikad do plaće?
- Budemo i kratki, nekad nemamo za sve poplaćati. Ali svaki put se stvore novci odnekud...

Na istom brijegu su velika grkokatolička i manja rimokatolička crkva. Otac Željko, kad krašićki župnik ne stigne, misi i po rimskom obredu u crkvi Velike Gospe. U hramu sv. Petra i Pavla poznati lik, sveti Leopold Mandić, dalmatinski kapucin...

- I veliki zagovaratelj jedinstva kršćana, naučio je to u rodnoj Boki... U obitelji Radić najviše je djece, ispred obiteljske gostionice ludesaju Nikola, David, Gabrijel, Vedrana, Maja i Filip. Kad smo ih poslikali, pričamo sa šeficom gostionice, Snježanom Radić:

- Ljudi sve manje znaju o Grkokatoličkoj crkvi kojoj pripadaju, mi se trudimo još ići na liturgiju, djecu slati na vjeronauk, držati neke običaje.
- Ima li posla?
- Vikendom da. Dolaze izletnici i posjetitelji Jazovke, ta strašna jama vam je tu, kilometar od Sošica – pokazuje Snježana.

Nikola Radić obilazi Žumberak biciklom
Glavnom ulicom biciklira Nikola Radić, koji je davno, kao vojnik u Kninu, tražio tragove dalmatinskih grkokatolika. Djedov mu stric Ilija Radić bio je jedan od župnika u Kričkama.

- Teško je bilo održati tu tradiciju kod neukog svijeta, a politika nam nije bila baš sklona. Šteta, umjesto da su nas rimokatolici njegovali kao mlađu braću i staru tradiciju, polako se stapamo...

Ipak, grkokatolici imaju 11 bogoslova, na tome bi im mogle pozavidjeti i mnoge rimokatoličke biskupije.

Jedan od njih, Robert Rapljenović, završio je fakultet informatike u Frankfurtu, gdje je živio s roditeljima, i u 27 godini odlučio je postati svećenik.

- Imam još godinu studija, odlučio sam se oženiti. Dakle, nemam još puno vremena. A vjerujte, biti grkokatolik je sjajno!

Dalmatinski injati

•• O dalmatinskim ‘injatima’, unijatima, duga je priča.

- Tamo je vladika Epifanije Stefanović s deset tisuća ljudi 1648. godine pokušao organizirati zajednicu u jedinstvu s rimskim biskupom, a kasnije i episkop Benedikt Kraljević 1810. godine. No to je pošlo za rukom tek trojici svećenika, Petru Krički, parohu u Kričkama, Marku Busoviću Krički u Baljcima i Pahomiju Krički u Vrlici. Oni 1831. godine otkazuju poslušnost dalmatinskom pravoslavnom episkopu i priklanjaju se križevačkom vladiki, a austrijski car financira izgradnju triju crkava u njihovim mjestima. Petar je kasnije ubijen, Pahomije je pobjegao, a pop Marko je izdržao velike pritiske do smrti.

Tamošnjem narodu služilo je kasnije dvadesetak svećenika; u Baljcima je 1939. godine bilo 110 vjernika, u Kričkama 134, a u Vrlici tek 15. U Drugom svjetskom ratu četnici su spalili i srušili crkve, matične knjige je spasio čuveni pop Janko Heraković koji se sklonio u Križevce, a vjernici su se priklonili ili pravoslavnima ili rimokatolicima. Matice se čuvaju u arhivu Križevačke biskupije i mogu se pogledati kako bi ljudi iz tih sela danas vidjeli kome zaista pripadaju.

Naš svećenik Milan Stipić u zadnje vrijeme povremeno odlazi u Dalmaciju kako bi pronašao raseljene grkokatolike i održao barem jednu liturgiju mjesečno – zaključuje tužnu priču prečasni Nino.

Deset milijuna

 Grkokatolika je u Hrvatskoj oko 24 tisuće u 34 župe. Imaju 24 svećenika, 11 bogoslova, pedesetak redovnica bazilijanki. Ukupno ih je više od deset milijuna, najviše u Ukrajini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Slovačkoj, Makedoniji, Grčkoj, Srbiji, Libanonu, Izraelu, Americi, Kanadi, Brazilu...

Ratne žrtve

 (U)sud Komunističke partije glave je došao mnogim grkokatoličkim svećenicima u Drugom ratu i poraću: ubijen je bazilijanac Ivan Kuhar u Pribiću, Irenej Timko duhovnik u Sjemeništu, Nenad Gavrilović u Lepavini, Aleksandar Vlasov u Dišniku, Pavao Gvozdanović u Berkasovu, Tomislav Severović mentalno je obolio od maltertiranja u zatvoru. Sina uglednog svećenika prof. dr. Jurja Pavića mađarski su nacionalisti 1940. ubili u Novom Sadu i bacili u Dunav.

 

Naslovnica Mozaik