Ovaj se tjedan dogodilo nešto što sam smatrao nemogućim - prvi put u životu poslušao sam čitavu pjesmu Jelene Rozge. Iako se čini simpatičnom osobom, njezin mi je glazbeni opus oduvijek bio prilično antipatičan, piše Bruno Šimleša za Jutarnji list.
Narodnjački melos, razgolićenost, tekstovi s isforsiranim rimama koji mi vuku na nečiju zadaćnicu u 3b. I to osnovne škole. Ne sumnjam da klan Huljić zna procijeniti što raja voli pa im valjda zato serviraju tekstove za čije praćenje i razumijevanje ne moraju koristiti baš nijedan jedini IQ bod, ali ja volim da mi se barem omakne korištenje mozga dok slušam glazbu. I OK, ne moramo se slagati oko svega i mnogi će reći da nema ništa loše u nedužnoj zabavi, zar ne?
E, pa ima! Jer nema baš ništa nedužno u poruci Rozgin...