Scena Mozaik

tek nakon smrti vjere perović (82), čelnici splitske udruge ‘most’ otkrili njezino podrijetlo

Igra sudbine: kći savskog bana završila u splitskom domu za beskućnike

tek nakon smrti vjere perović (82), čelnici splitske udruge ‘most’ otkrili njezino podrijetlo

Skromna i draga kćerka nekadašnjeg bana Savske banovine i namjesnika Kraljevine Jugoslavije dr. Ive Perovića, unatoč obiteljskom podrijetlu, živjela je s ostalim ženama beskućnicama

Skromna i draga kćerka nekadašnjeg bana Savske banovine i namjesnika Kraljevine Jugoslavije dr. Ive Perovića, unatoč obiteljskom podrijetlu, živjela je s ostalim ženama beskućnicama

Fotografija Vjere Perović iz diplomatske putovnice
U splitskoj bolnici je prije dva tjedna preminula 82-godišnja Vjera Perović, korisnica Prihvatilišta za beskućnike udruge Most, i tek nakon njezine smrti u Mostu su utvrdili kako je skromna i draga beskućnica zapravo bila kćerka nekadašnjeg bana Savske banovine i namjesnika Kraljevine Jugoslavije dr. Ive Perovića.

Vjera je u Prihvatilištu živjela posljednju godinu dana, a Đordana Barbarić i Drago Lelas, predsjednica i dopredsjednik udruge, ističu kako je bila vrlo pristojna, topla starica, kod koje se moglo vidjeti da je nekad živjela jedan drugačiji život, no o tome nikada nije govorila.

Nakon što je preminula, iz dokumenata koje je čuvala u svom ormariću otkrili su kako je riječ o ženi iz poznate obitelji koja je imala i diplomatsku kanadsku putovnicu, koja je proputovala svijet i govori četiri svjetska jezika. Iz dokumenata je vidljivo, kaže Lelas, da je jedno vrijeme radila i u pakistanskom veleposlanstvu, a bila je i predsjednica ženske sekcije banovinskog odbora Crvenog križa.

Zahvalna na svemu

Vjera se iz Beograda, gdje je stanovala i radila, preselila u Rijeku prije 18 godina, a posljednju godinu i pol dana živjela je u Splitu, gdje je 1927. godine i rođena, jer joj je otac za to vrijeme bio župan splitske oblasti.

Stanovala je u iznajmljenim stanovima, a iz Srbije je dobivala minimalnu mirovinu od 600 kuna, koju je zaradila radeći u kanadskom veleposlanstvu u Beogradu. Za život je, sve dok je mogla, zarađivala pomažući u tuđim kućanstvima i brinući o starijim ženama, iako je i sama bila u poodmakloj dobi. 

Vjera Perović (prva desno) kao djevojka s ocem i majkom te dvojicom braće. Iako je proputovala svijet i govorila četiri jezika, kraj života dočekala je u splitskom prihvatilištu za beskućnike (na slici desno)

A kada više nije imala snage raditi, nije mogla ni plaćati podstanarstvo, pa je zatražila pomoć udruge Most. Lelas napominje kako su joj, uz pomoć splitskog Centra za socijalnu skrb, htjeli osigurati smještaj u Domu za stare osobe, međutim ona za to nije htjela ni čuti.

- Njezina je dominantna odlika bila to što je bila zahvalna na svemu, što je bilo ganutljivo. Unatoč obiteljskom podrijetlu i životu koji je proživjela, bez imalo prepotencije, posljednju godinu živjela je s ostalim ženama beskućnicama. Imala je i izraženu volju da stalno nešto radi i uči, tražila je tako od mene da je naučim koristiti e-mail kako bi mogla kontaktirati s rodbinom u inozemstvu -prisjeća se Đordana Barbarić.

Je li obitelji Perović, nakon Drugog svjetskog rata, ostalo što imovine i novca, te ako jest, zašto je Vjera ostala bez ikakvog obiteljskog nasljedstva, u udruzi Most ne znaju, a detaljne informacije o tome nemaju ni njezini prijatelji i susjedi iz Rijeke, jer Vjera, kažu nam, o tome nije govorila. Znaju samo da se nadala kako će naslijediti stan u Beogradu u kojem je živjela s majkom, do njezine smrti. No, što se poslije dogodilo s tim stanom, ne znaju.

Splitsko prihvatilište za beskućnike / foto:Cropix

Naslijedila samo grobnicu

Jedino što je Vjera naslijedila bila je obiteljska grobnica u Rijeci, koja je posljednje počivalište njezina oca, a u kojoj je pokopana i ona zahvaljujući udruzi Most i Gradu Splitu, koji su to financirali.

- Poznavala sam gospođu Vjeru punih 18 godina. Nije imala stalno prebivalište, najviše je ovisila o dobrim ljudima. Zadnje vrijeme križ je bio pretežak - godine, nemoć, minimalna mirovina... završila je kao beskućnik u Splitu. Kada sam gospodinu Lelasu ispričala da nema nikog svog i da je za života imala želju da se pokopa u svojoj grobnici u Rijeci, učinio je sve da se uz pomoć dobrih ljudi prikupi novac i tijelo pokojnice dopremi u Rijeku, gdje je konačno našla svoj mir. Taj me čovjek dirnuo do suza i neizmjerno smo mu zahvalni - kazala nam je Vjerina prijateljica Slavica Štiglić iz Rijeke.

Veliki župan splitske oblasti

Vjerin otac dr. Ivo Perović bio je veliki župan splitske oblasti, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, a od 1931. godine ban Savske banovine i kraljevski namjesnik maloljetnog kralja Petra II. Karađorđevića od listopada 1934. do ožujka 1941. godine.

Poslije Drugog svjetskog rata, Okružni sud u Beogradu ga je, kao kraljevskog namjesnika, osudio na 11 godina zatvora, oduzeo mu sva građanska prava i, prema dostupnim informacija, konfiscirao imovinu.

Uz Vjeru, on i supruga imali su i dva sina, jedan je preminuo u Švicarskoj, a drugi u SAD-u. Doznajemo i kako je Ivo Perović bio vezan uz Rijeku (gdje je i pokopan), a zaslužan je i za izgradnju bolnice na Sušaku.

 

Naslovnica Mozaik