Scena Mozaik

šifra ljuta papričica

Kaštelanin Branko Bočina: Svijet je pun luđaka koji me vole

šifra ljuta papričica
Našli smo i to. Čovjeka koji najviše na svitu voli kada ga pošaljete u onu stvar. Znate na koju stvar mislimo, jel, onu, žensku, onu dolje, rodnu grudu. E, ali ima jedna caka, da bi ga usrećili najviše na svijetu time što ste ga odaslali na put u Misto, morate prije toga nešto napraviti. Nešto zbog čega ćete se kajati. Kajati toliko da će vam suze liti kao da ste ušli u ljutu godinu. A kada se ocean suza zaustavi, onda ćete kao u transu ponovo sa šaptom zazvati njegovo ime. Branko. I reći mu….

- Najčešće kažu daj opet, daj šta prije i neka bude što ljuće. Kod našeg svita nema blago, naš svit voli što žešće, brutalno žestoko. Da ga spali do daske - kaže 29-godišnji Branko Bočina iz Kaštel Starog, u prvom dijelu radnog dana splitski grafički dizajner, a u drugom kaštelanski uzgajivač ljutih papričica.

A među njima se nalazi i ona koja je zbog žestine, paprine, ušla u Guinnessovu knjigu rekorda. Za nju je sjeme nabavio u SAD-u i uzgojio je na svojih dvije tisuće kvadrata vrtla pred kaštelanskom obiteljskom kućom. Branko je pod 1) vridan momak koji je od malih nogu volio prpati po njivi, družiti se s motikom i frezom; pod 2) čovjek koji je isto tako uvijek uživao u paprenom, ljućem okusu hrane. I upravo zato se među njihovim krumpirima, salatom, petrusimulom, maslinama i višnjama, uvijek našao i koji grm feferona. Da se ima za ljutu potribu, za dušu ljudi koji vole malo zažestiti spizu.

- I tako to krene, prvo malo više papriš hranu. Onda kreneš s tabascom da okus još više digne. Prvo jedna kap na tjedan, pa skoči na deset kapi, i već si na bočici. A kako nije baš jeftina, povezao sam dva i dva, i shvatio kako pred kućom ionako imam feferone. Pa kada su već tu, promislih, mogao bi od njih i sam napraviti tabasco. Ono baš za svoju dušu - kaže.

Teški mazohizam

Ta je misao kriva za sve, ona je dovela do onoga o čemu danas s njim pričamo, o kaštelanskom brandu Juta spiza s lijepom lepezom proizvoda na bazi ljutih paprika, ajvara i senfa koje Branko priprema od plodova nasada iz obiteljskog vrtla. Prvi umak ga je oborio s nogu, eto koliko je bio dobar i uspješan. A s obzirom da sam sebi ne voli dizati spomenike, našli su se tu i prijatelji koji su njegov feferonski prvijenac degustirali, ocijenili odličnim i zasuli ga zamolbama tipa - aj daj još, aj donesi, aj šta si škrt, aj šta ste čuvaš za sebe, aj makar prodaj, a jesi ovakav i onakav…

E, Branko je tad shvatio da je došlo vrijeme za širenje, pa je drugu godinu imao već sto stabljika. Treće godine dvije tisuće. I danas, šest godina poslije prvog umaka iz kućne radinosti, ima uhodani OPG, brojne kupce iz čitave Hrvatske, i u vrtlu 4500 stabalaca ljutih paprika. S tendencijom širenja i nasada, i razvijanja novih proizvoda.

- Ljute paprike su se počele nezaustavljivo širiti preko vrtla i na susjedovu njivu izgoniti naš kupus i ostalo. Zadnje dvije, tri godine imao sam borbu sa svojima oko kumpira, koji su se junački uspjeli na jednom dijelu održat, ali i oni gube bitku s mojim paprikama. Baba mi je dala blagoslov da i njih uklonim, tako da se i oni sele u susjedstvo. I eto još prostora za moja ljuta stabalca. Nisam mislio da će iz ovoga niknuti posal, sve je to krenulo od ljute potribe, a i činjenice da san uvik volija rad u vrtu. I da mi treba wellness nakon osam sati rada za računalom. A onda je doša i OPG Juta spiza, jer jednostavno ne mogu ljude iznevjerit. A javljaju mi se iz cile Hrvatske, jer nas nema puno, samo jedan uzgajivač iz Zagreba i ja - kaže Branko.

No, vratimo se mi na paprike. Ima svita koji ih voli pojesti onako s stabla, rekli bismo žive. A ima ih puno i iz daleka koji su se doslovce navukli na kaštelanske umake, na senf i ajvar iz Brankove teče. Sve Branko kuha sam, ali je putem i avancirao, pa je od onog prvog umaka u loncu u kojem se malo prije pripremala juva, danas već skočio na zasebnu radnu kužinu. I u njoj stvara svoje ljutice koje nam otvaraju još jednu činjenicu. Onu koja pokazuje kako ovim našim hrvatskim krajem šeta, hoda, živi toliko mazohista da je to čudo jedno. Jer onaj tko može tako sladostrasno uživati u ekstra ljutoj, brutalno ljutoj paprici, taj je garant mazohist par excellence.

- Istina živa. A šta reć, jesmo mazohisti. Volimo bol, i ima nas dosta. To je nešto nalik drogi, kada te opali ta žestina u ustima zna ti se dogodit i da po deset minuti ostaneš ko paraliziran. Ne moš govorit, ne moš vikat, nemoš mislit, moš samo mavat rukama i nogama. A nema ti smisla ni to radit, jer ti neće pomoć. Pukne te adrenalin, srce ti se uzlupa, sve bukne u tebi. Rekli su mi neki da im je taj osjećaj ravan onom kojem stvara laka droga. Drži te luda bol, peče te sve da ne znaš za sebe, usta, jezik, želudac, sve ti eksplodira i taj se osjećaj samo pojačava. Uvati te nelagoda, strah, skamenjen si. I moš mislit o samo dvi stvari, koji mi je bog ovo tribalo, i kad će ova muka više prestat. I za to vrime šutiš ko zaliven, jer znaš da ionako ništa to ludilo zaustavit ne može. Stojiš i čekaš - objašnjava.

- I u tome uživate? - pitamo ga.

- Da uživamo! To je fantazija! To je čudo od osjećaja. Toliko da kad prestane, samo misliš kad ćeš opet probat. Je li mazohizam? Je. Ako mazohizam znači da sam sebi nanosiš bol i u tome uživaš, a onda smo mi, ljubitelji ekstra ljutih paprika u takvoj kategoriji. Zapravo, ne možeš virovat koliko nas luđaka ima, svih godina, i muškaraca i žena. I svima nam je zajedničko, daj šta žešći okus. Nema kod naših ljudi ni blago, ni umjereno žestoko. Mi smo sorta od onih šta vole najjače - kaže Branko.

Natjecanje s junacima

A dobro, neko voli slatko, neko kiselo ili slano. Ovi do bola vole ljuto. Što ljuće. Da pali i izgara, izmuči, satare, digne želudac na gotovs. Pokazalo se to i na nedavnom splitskom natjecanju u jedenju paprika, na Večeri o\' paprik, na kojoj se oko stola i Brankovih paprika skupilo njih deset veličanstvenih. Svi su prošli onaj prvi krug sa šest mariniranih paprika. A onda ih je Branko, utemeljitelj i organizator, satra sa živima, nakon čega je brzo otpalo njih šest u dva kruga.

Ostali su najjači, sami junaci, koji su imali volje i želje ići do kraja. Ali nekima se želudac pobunio od te kiseline, pa je bilo rigoleta i za stolom i oko njega. Ali što će se ljutiti, znali su što ih čeka. Kada su pristupali i potpisali su papir kojim su dali pristanak na borbu s feferonima, ako treba i do smrti.

- A ja san im lipo tu naznačija da pristupaju na svoju odgovornost. Pa ako umru za stolom, a šta ću im ja, sami su krivi, mene nek ne diraju, potpisali su. Znam samo da su se posli dilili gastali ko bomboni. Imali smo i moto, ko pristupi kajat će se. Bogami sutra većina i je. Grčili su ih stomaci, trčali su na zahod. A di neće od svega šta su pojili. Tu su me večer miljun puta poslali u onu stvar. Udrili mi verbalno po materi iz sve artiljerije.

E znaš šta to znači? To da imam vrhunske paprike. I da san dobro odradija posal na svom polju. I zato svaki put kad me oni pošalju u ono misto nakon šta probaju moju Jutu spizu, ja im od srca zahvalim. Pa nema brate mili većeg komplimenta od toga - kaže Branko.

Te njegove ljute paprike, to vam je nešto kao oružje za mučenje. Čovjek bi pomislio kako je moguće da se u nekom prljavom pozadinskom ratu netko nije sjetio poslužiti njima za izvlačenje istine, priznanja, bilo čega. A evo da vam pojasnimo koliko su jake, i to putem kapi ekstrakta kojima ćemo pridružiti kapi vode potrebne da bi se eliminiralo njihovo djelovanje. E, pa za kap one najljuće, te iz Guinnessove knjige rekorda, te što je i Branko uzgaja, za totalno joj eliminirati okus iz usta treba dvije tisuće kapi vode. Znači na litru ekstrakta ove ekstra ljute paprike, treba dodati dva milijuna litara vode da se ona više ne osjeti. I u tome ljudi uživaju, i Branku se javljaju sa svih strana.

Partenca i fumada

- Nisam očekivao toliki interes ljudi. Stvarno nisam. Krenuo sam u posal najviše zbog moje ljubavi prema ljutim pripravcima, a onda više nisam mogao iznevjeriti prijatelje, drage ljude koji su se na to navukli. Ne možeš. Zapravo ja sve radim na sistemu povratne informacije ljudi kojima virujem, i što ih držim za znalce po pitanju okusa feferona. Uvik kada naruče dam im i neki novi proizvod, da otvoreno kažu šta misle.

I po tome se ravnam. Ne zanima me uopće industrija, ja oću da ljudi uživaju, i zato ih i držim za moje najiskrenije kritičare. I ako ne valja, ne valja. Na stotine litara umaka sam tijekom test izvedbi bacio u kantu. Eksperimentiram, nadodajem okuse, u nekima ima mente, limuna. I svaki put krećem prema nečem novom. Ovo što imam sada možda neće biti druge godine, ali bit će zato nešto drugo. I ljuto da ne može bit ljuće - veli Branko.

Voli dalmatinsko, otočko, naše. I zato je svojim proizvodima dao domaća imena. Partenca umak je onaj koji će te poslat u grob, pa nije zgorega pozdravit se prije s najbližima. Fumada donosi nalet žestine. Barilo je fermentirao u bačvi, pa je posebnijeg okusa, kao da se malo čuje na nečistoće. Furia aludira na veliki bijes. Ima i onaj s nazivom Prase od 2,5 deca, za svit šta se voli za stolom ponašat ka prasad, znate ono kako se za neke kaže.

- Po imenima vidite da je sve to ka pomalo narodski, i uvik sve u šali na naš račun. I ambalaža je mojih ruku djelo. Sam radim umake i senfove i to. Moštim sve sam. I uvik promislin kako neću ni da čujem za mašinu, da mi ona puni bočice s umakom. Ovo mora bit baš ovako, sto postotni ručni rad iz moje kužine. Dobro, ne koristim više teće za juvu od ručka, sad je to malo drugačije, ali u osnovi to je to. Ka da radim za prijatelje.

Tanja Šimundić Bendić

Prava likarija

Ima puno različitih paprika, a među njima i 30 do 40 njih toliko žestokih da su većini nejestive. Ima i ljudi što će ih ipak rado probati, pa na njima zabadati recke, kolekcionarski, kao da skupljaju Pokemone ili sličice nogometaša. Branko na svom polju uzgaja 15 vrsta, od toga šest tih ekstra ljutih.

Ove godine planira ići na 30. Ponekad od jedne paprike radi i dva umaka. Kaže i kako se ne sjeća kada je bio prehlađen ili gripozan, a to zahvaljuje upravo svojim uzdanicama, obilju njihovog vitamina C koji u tijelu, veli, sve dovodi u ravnotežu.

Uragan Carolina

Na svom polju Branko uzgaja i Carolinu Reaper, papriku koja doseže 2,2 milijuna jedinica (Scoville Heat Units). U prodaju je kao stabilni hibrid puštena 2014., a u Brankovom vrtu nalazi se od lani.

Probao je i on, pa kaže da pola sata nije mogao doći sebi. Njemu dovoljno da se više s njom ne pušta u okršaj. No zato ima mnogo njih koji su ludi za tim okusom tropskog jakog citrusa. Lista narudžbi za umakom ove paprike nadmašila je čak i Brankovu proizvodnju.

Naslovnica Mozaik