Scena Mozaik

nemoš pobić

Švedski Sarajlija u Trogiru: NLO me prati od desete godine

nemoš pobić

Adnan Kapo: Mnogo je ljudi vidjelo NLO, ali srame se priznati to da ih ne proglase šašavima. Ja nemam tih kompleksa...

Nitko me ne može uvjeriti da nisam vidio ono što jesam. Bio je to uistinu NLO. Kunem vam se životom! Samo se pitam zašto je baš Trogir zanimljiv izvanzemaljcima... − tako je započeo svoju priču Sarajlija Adnan Kapo, koji od 1990. godine živi i radi u Švedskoj, gdje je svio obiteljsko gnijezdo, a trenutačno provodi godišnji odmor u UNESCO-ovu gradu.

Kako inače voli snimati fotoaparatom, tako je, kaže nam, prekjučer ujutro s hotelskog balkona snimao izlazak sunca, a u poslijepodnevnim satima i njegov zalazak.

− Bilo je između 17 i 18 sati. Nad nebom nad brdom Vlaška, na domak Trogira, raširili su se sivi oblaci. Odjednom sam među njima primijetio malu crnu točku koja se približavala i postajala sve veća. Poprimila je oblik aviona. No, bilo mi je čudno kako nema svjetla i zvuka. Čudna letjelica zastala je 30-ak sekundi, “špica“ okrenutog prema Vlaškoj, i odjednom nestala. Ubrzo se ponovno vratila, ostala isto toliko vremena i otišla. Uvjeren sam da je to bio NLO. Ne gledajte me tako blijedo, zaista jest... − kazuje Adnan, koji od dojmova nije mogao zaspati cijelu noć te je jedva dočekao jutro da nas potraži i ispriča nam svoj “bliski susret”.

Pomno je, do u detalje, analizirao rasplet događanja na nebu te večeri...

− U prvi sam se mah pitao je li možda u blizini vojna baza, u koju su namjeravali sletjeti američki špijunski avioni, jer su oni tako dolazili i u Švedsku bez najave, te otimali ljude i odvozili ih u bazu Gvantanamo kod Kube... Kad su mi rekli da ovdje nema vojne baze, znao sam što je to − decidiran je Adnan.

Muči me zašto se ne spuste i ne pozdrave se s nama

Nije mu ovo prvi put da su mu se “ukazali“ neidentificirani leteći objekti. Još kao desetogodišnjak na izletu na Trebeviću u šumi je ugledao objekt koji je na sve četiri strane imao svjetla koja su se okretala. Susret je također bio kratak i letjelica je nestala. Otada se počeo zanimati za NLO-e, čitati literaturu i ispovijesti ljudi koji su poput njega imali iskustva s njima.

Drugi susret imao je prije petnaestak godina u Jelsi na Hvaru, gdje je ljetovao i upoznao suprugu. Isto su, kaže, ćaskali na balkonu hotelske sobe. Čak je isto bio kraj listopada, a vrijeme oblačno.

− Ta je letjelica svijetlila, nije bila kao ova u Trogiru. Imala je jedno crveno i jedno zeleno svjetlo, kratko je zastala i nestala − sjeća se Adnan.

Uvjeren je da je mnogo ljudi vidjelo NLO, ali srame se to priznati “da ih ne proglase šašavima”.

− Ja nemam tih kompleksa. Samo me muče pitanja zbog čega izvanzemaljci samo dolaze i nestaju, a ne spuste se i ne pozdrave se s nama. Jesmo li mi uopće spremni za to? Kako bi ljudi reagirali da su se, na primjer, preksinoć spustili na glavni trg u Trogiru? Bi li nastala opća panika, što vi mislite? − zagonetno će Adnan.
U Švedsku putuje pun dojmova od kojih će, kaže, živjeti cijelu godinu.

O pojavi izvanzemaljaca u Marini već smo pisali. Možda su to isti koji su prokrstarili nad Trogirom. Adnan u to sto posto vjeruje. A vi?
Gordana Dragan
Naslovnica Mozaik