Scena Mozaik

ANĐELI KOJE SVI VIDE

Ako je smisao u darivanju i pomaganju, njima je Božić 365 dana u godini

ANĐELI KOJE SVI VIDE

Lada Štefek i Lana Iljadica udružili su se za naše beskućnike Splićani, Zadrani, Metkovčani, Zagora... cijela vojska prekrasnog svita koji živi u duhu darivanja...

Lako je biti dobar u božićno vrijeme, uza sve pozive na humanost, akcije, reklame koje potiču toplo ozračje. A kada Božić i vrijeme darivanja prođu i sve se vrati u kolotečinu, tada će najveći broj opet zaboraviti na ljude s nevoljama. Humano djelovanje opet će “pasti” samo na rad ljudskih anđela bez krila, s dvije noge kojima čvrsto stupaju po tlu. To su humanitarci koji žive bit Božića 24 sata svaki dan. I tako godinama. Neke od najistaknutijih među njima, kad govorimo o splitskim prilikama, privoljeli smo da malo iziđu u prvi plan, jer imamo i te kako valjane razloge. U ovoj klimavoj i kriznoj 2012. napravili su toliko dobroga da im se svi moramo duboko pokloniti...

1. SILVANA ĆURKOVIĆ
‘Vukla’ darove za ‘četrdeset svojih’

Silvanu Ćurković uhvatili smo na parkingu, u autu punom božićnih darova za 40 svojih štićenika. Svega je ona “vukla”: orahe za kolače, odjeću, cipele, rublje, svježe pripremljen fažol za ručak... Nevjerojatna je, u stalnom pokretu s jednim ciljem, pomoći onima kojima je teško. A njih je puno, zato za Silvanu ima i poprilično posla koji ona sama financira, u skladu sa svojim mogućnostima. Ali kada osjeti da nekome treba i više od toga, obrati se za pomoć okolini. Rezultat znamo svi, sa Slobodnom Dalmacijom uspjela je za teško bolesnu ženu, sada preminulu Deu Maltez, napraviti ljudskim i civiliziranim njezine zadnje mjesece.

- Puno sam zbog toga sritna. Moja Dea, moja velika prijateljica. Koliko se dobrih ljudi tada javilo u pomoć, ali koliko ih je i puno kojima pomoć treba. A ja sam tu da uskočim, gura me snaga Boga da idem tamo gdje je najteže. Iznenadili biste se koliko ima nemoćnih intelektualaca, kakvih grubih sudbina. Pomažem i ovisnicima, prostitutkama... Razgovaram s njima, trudim se pomoći njihovoj djeci. Ni moji doma ne znaju ponekad u kakve stanove znam ući, ali moramo činiti dobro, moramo pomoći ljudima oko sebe – kaže.

2. DADO LELES I ĐORDANA BARBARIĆ
Njima je Božić tuš, večera i krevet

Dado Lelas i Đordana Barbarić osovina su splitske Udruge “Most” koja u sklopu svojeg posla ima prihvat za beskućnike. Da ga nema, mnogi bi tužni ljudi zimske noći proživjeli na kartonu na klupama, u portunima, ispod skala, svagdje, a nigdje. Prihvat je nekima zadnja štacija. Tužno je to - komentira Dado, u te tri riječi prezentirajući breme i odgovornost njihova posla. Ne želi sebe isticati, priča kako su tu i Đordana, ostali ljudi, brojni volonteri, građani Splita koji kao velika sila uvijek uskoče kada treba.

- Ima nekih od nas koje je takla gruba sudbina, a na nama je da im pomognemo, omogućimo im hranu, topli tuš, krevet. Za puno njih od 500 koliko su kroz prihvat prošli, uspjeli smo naći posal. Mnogi su se od njih uspjeli srediti, oženili su se, imaju dicu. Mi smo samo mali kotačić koji im pomaže da prebrode jednu grubu životnu epizodu – kaže Dado. Kaže i kako kriza rađa nova iskustva. Što više steže, pomoć ljudi dobra srca povećava se. Javi im se, veli, puno svita, susida koji dođu do “Mosta”, pa pitaju što im treba, je l’ što nedostaje... Velika je to stvar za ljude kojima cijeli život stane u jednu kesu.

- Znate šta je Božić beskućnicima? To je kad imaju tuš, večeru i prihvat. Zato se mi borimo da ga imaju svaki dan, a ne samo onda kad pada kalendarski. Zato nam triba pomoć onih koji sve to imaju, šta i ne razmišljaju kako je nekim ljudima takav život nedostižan – poručuje Lelas.

3. ANTE RAOS
Srce mi je puno, Splićanima ravnih nema

Invalidi znaju koliko je dobroga Ante Raos za njih napravio. Ovaj čovjek ne staje, bori se, apelira... Njegov ga je hendikep digao, nakon nekoliko velikih kriza shvatio je da se predati ne smije zbog drugih kojima pomoć treba, pa je postao njihov oslonac, glasnogovornik, savjetnik, psihijatar...

- Božić nije samo okićen bor, Božić je davanje. A ako treba, neka traje stalno. Ja sam tome posvetio život. Nisam se dao krizi, nije me slomila – kaže Ante. Imamo najhumanije građane u svijetu, i najnehumaniji sustav - otvoreno će Ante, argumentirajući to činjenicom da invalidi nemaju pravo na uvoz automobila, reduciraju im se terapije, odlasci na rehabilitacije, školovanje djece s invaliditetom ne prati sustav redovne nastave...

- Sva sreća da je toliko dobrih ljudi. Ma pogledajte ovo, tri su dana volonteri, u suradnji s rotarijancima kluba Split, skupljali u “Konzumu” hranu za socijalno ugrožene osobe s invaliditetom. Toliki je bio odaziv da nisam mogao vjerovati. Ali poanta je da su u tome sudjelovali mladi ljudi, naša budućnost spremna na pomoć nama kojima su neke stvari onemogućene. Srce ti bude puno nakon toga. Našim sugrađanima nema ravna – poručuje Raos.

4. ANTONIO KOVAČIĆ
Spasiti ljudski život, e to je nešto

Sreća naša da imamo Gorsku službu spašavanja, što se na samo jedan poziv dižu i kreću u akciju. Omišanin Antonio Kovačić ima 22 godine i već je tri u Gorskoj. Specijalist je za jame, kategoriju koja spada u najteži dio posla spašavanja, a koliki je znalac govori i položeni ispit za stručnjaka speleologije.

- Vrijeme nije išlo naruku Novozelanđaninu kojega smo pokušali spasiti ovoga ljeta na Biokovu. Zato smo uspjeli izvući njegovu djevojku koja je bila u totalnom šoku... - sjeća se Antonio. GSS-ovci ljudima pomažu tamo gdje nitko ne može, stalno. Antonio kaže kako ih vuče poriv puno jači od razuma koji bi možda rezonirao: pa što ti ovo treba...

- Ponekad treba grube stvari gledat, proživit to. Ali spasiti ljudski život, to je nešto. Ne znam kako bi to opisa, to je adrenalin, snaga, velika srića. Veliku smo akciju imali ovu zimu za onog sniga, tu smo pomogli ogromnom broju ljudi. Prva dva, tri dana, dok nam nije stigla pomoć iz drugih krajeva, skoro da nismo ni spavali, samo u letu. Izvlačili smo ljude iz ogromnih nanosa, iz izoliranih sela, vodili ih na dijalizu, kod doktora, donosili hranu i vodu... Ne mogu opisat ričima taj osjećaj koji se kasnije javi kad sve dobro prođe – kaže Antonio, koji se upravo školuje za instruktora gorskog spašavanja.

5. LADA ŠTEFEK I LANA ILJADICA
Već imaju 152 večere za dogodine

Cijelu ovu godinu splitska “O-la-la” obitelj radila je čudo, kuhala iz večeri u večer za beskućnike. Inicijatorice akcije Lada Štefek i Lana Iljadica napravile su akciju za pamćenje, organizirale su dobar svit na veliki pokret, koji je zaživio toliko da su za iduću godinu rezervirana već 152 termina.

- Lana i ja smo samo organizatorice, sve drugo su napravili naši dragi ljudi, donatori večera koje su stizali iz svih krajeva Dalmacije. Udružili su se za naše beskućnike Splićani, Zadrani, Metkovčani, Zagora, cijela vojska prekrasnog svita koji živi u duhu darivanja. Velika se stvar dogodila, promijenio se stav ljudi prema beskućnicima, nema više okretanja glave. Ljudi prilaze, dolaze, pitaju šta triba...

I ostaju zapanjeni skromnošću ljudi kojima pomažu. Iznenadi ih činjenica da oni imaju tako male, tako skromne zahtjeve. Njima ne triba ormar robe, deluks smještaj, beskućnici su vrlo konkretni u zahtjevima. Oni će tražiti cipele tog i tog broja, džemper ili kaput. Puno je ljubavi uloženo kroz ovu našu zajedničku akciju, a da samo vidite koliko je ljubavi tek vraćeno! - kazuje Lada.

                                                                                                                                           Tanja ŠIMUNDIĆ BENDIĆ

Naslovnica Mozaik