Scena Mozaik

ŠEF KATEDRE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU, OPČINJEN JE SPLITSKIM HAJDUKOM

FANTAZIST NOGOMETNOG STIHA Krešimir Bagić: Hajduk nije moj izbor, nego svjetonazor

ŠEF KATEDRE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU, OPČINJEN JE SPLITSKIM HAJDUKOM
Krešimir Bagić: Baki Sliškoviću sam posvetio pjesmu jer je
on sukus svega što u nogometu volim - umjetnik,
čarobnjak poteza /Davor Pongračić / CROPIX
Split je školjka. Dragulj. Čista radost. A srce Splita je stadion. Sveto mjesto oko kojega je niknuo grad. Tako o mjestu na kojemu “mora napraviti sina” zbori pjesnik. Krešimir Bagić. Šef Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Negdašnji lektor za hrvatski jezik i književnost na pariškoj Sorbonni te direktor Zagrebačke slavističke škole. Ali i dopisnik Sportskih novosti sa Svjetskoga prvenstva u Francuskoj 1998. godine.

Čovjek koji je francuski jezik učio čitajući L’Equipe. Intelektualac čiji su znanstveni radovi i pjesme, za koje je dobio brojne nagrade, prevedeni na dvadesetak jezika. Nogometni fan opčinjen Hajdukom do te mjere da ga ni u poeziji nije mogao zaobići. A to je već manje poznati dio Bagićeve impresivne biografije. Samo za čitatelje “Slobodne” otkrivamo ga točno na dan velikog derbija između Hajduka i Dinama...

- Kad biste svoje pjesništvo uspoređivali s nogometom, koju biste poziciju u momčadi sebi dodijelili? Jeste li možda stoper, fantazist ili rasni golgeter?

- Iako se obično doživljavaju kao suprotnosti, kao dva nespojiva svijeta, poezija i nogomet u mom se iskustvu preklapaju. I u stihovima i u nogometu nalazim radost, čaroliju neočekivanoga, prostor da na trenutak zaboravim stvarnost. Kada pišem, često se iznenadim što sam u stanju kazati, na površinu probije neka duboko zakopana misao koje prije nisam bio svjestan i koja možda i nije moja. Isto tako, i na najobičnijoj se utakmici u pravilu dogodi nešto nepredvidivo, nešto zbog čega je nastavljamo gledati u trenucima dosade. Koju bih si poziciju dodijelio? To će bolje znati čitatelji. Što se mojih preferencija tiče, uvijek su me fascinirali fantazisti - od Jurice Jerkovića i Blaža Sliškovića do Zinedinea Zidanea.

Otac kao uzor

- Kao navijač odabrali ste Hajduk. Zašto? Ili je možda Hajduk odabrao Vas?

- Na to pitanje imam dva odgovora. Prvi je biografski. Rodio sam se i odrastao u Gradištu, u Slavoniji, u obitelji doseljenika iz Dalmatinske zagore. Od početka sedamdesetih nedjeljno je poslijepodne bilo rezervirano za slušanje radijskih prijenosa nogometnog prvenstva Jugoslavije. Otac bi sjeo uz radio, ja uz njega i u potpunoj bismo tišini slušali utakmice. Majka bi obično, sumnjičavo vrteći glavom, otišla u susjedstvo. Kako bi se rezultat kretao, otac bi se smješkao, žestio, šetao po dvorištu. I danas mislim da je on najveći navijač Hajduka kojega sam upoznao...

Zanimljivo je da nikad nije bio na utakmici “bijelih”. Kada je u osamdesetima vinkovački Dinamo postao prvoligaš, rekao sam mu da nam je to pred nosom i da ide sa mnom na utakmicu. Uzvratio je da mu ne pada na pamet ići u tu gužvu, da se tamo uostalom slabo i vidi. “Kad meni Edo Pezzi opiše što se događa, bolje vidim nego s tribina.” Drugi odgovor na pitanje zašto Hajduk tiče se moje zagrebačke svakodnevice. Često mi, naime, u društvu zna biti postavljeno to pitanje. Na nj u pravilu odgovaram: kada čovjek voli i razumije nogomet, drugog izbora i nema.

Uostalom, Hajduk nije pitanje izbora, Hajduk je svjetonazor. Znate, ponekad pričam svojim znancima iz inozemstva o Hajduku i njegovoj unikatnosti. Nekad sam u tim pričama inzistirao na igri, igračima i rezultatima. Zadnjih godina im pokušavam predočiti neponovljivu atmosferu Poljuda. Nedavno mi je prijatelj iz Češke duhovito uzvratio: “Pa vi već godinama imate samo atmosferu!”. Uvjeren sam da će se i to jednom promijeniti, odnosno da će nas uz atmosferu razveseliti i događanja na travnjaku.

Jeste li se učlanili u projekt “Naš Hajduk” i što uopće mislite o načinu na koji navijači ‘bijelih’ namjeravaju na neki način preuzeti vlast u klubu?

- Nisam se učlanio u “Naš Hajduk”, jer mi je životna filozofija biti nečlan! Tako nisam član nijednog književničkog društva, nijedne stranke, a nedavno sam istupio i iz sindikata.  

Je li hrvatski derbi valjan razlog da se dva puta godišnje Hrvatska podijeli na sjever i jug? I što je uopće ta podjela? Tko je povukao crtu?

- Tu crtu povlače i, nažalost, povremeno podebljavaju oni koji dizajniraju život ove zemlje. To su razne interesne skupine - od političara do novopečenih kapitalista, nerijetko i medija. Ne dijeli derbi zemlju na sjever i jug, nego derbi tu podjelu čini vidljivom. Kada je nogometna politika u pitanju, shvaćam da je projekt Dinamo veliki klub dobar i logičan projekt. No, ne shvaćam da se paralelno događa i destruiranje velikog kluba Hajduka. Ako želimo dobro našem nogometu, moramo imati više dobrih klubova. Inače nam svi projekti padaju u vodu.

Nogomet iznad svega

Za vrijeme boravka u Francuskoj postali ste navijač i Olympiquea iz Marseillea. U Zagrebu za Hajduk, a u Parizu za Marseille. Postoji navijački transparent, a odnedavno i pjesma TBF-a, uvijek kontra...

- Ma nisam ja kontra, ja sam ponajprije “za”. Pa sam tako bio i za Marseille, grad na moru, mediteranski grad, drugi grad po veličini u državi, grad u kojemu je nogomet važniji o svega. K tome, u Olympiqueu su igrali Slišković i Bokšić, Ivić je tamo bio trener, Skoblar je ikona kluba kojoj se i danas klanjaju. Marseille je za mene bio veliki Split, a Olympique francuski Hajduk. S takvom navijačkom pričom počeo sam se u Parizu osjećati kao doma, kao u Zagrebu. Htio bih još kazati da sam napisao i pjesmu o Marseillu, i to dok ga još nisam vidio. Opisao sam ga kao Split od milijun stanovnika. Kasnije su mi neki Francuzi govorili da sam baš uspio uhvatiti ono nešto tipično južnjačko...
Vaša pjesma posvećena Baki Sliškoviću za hajdukovce bi sigurno bila antologijska samo kada bi za nju znali (evo, sada će saznati). Ima li šanse da u stihove pretočite lik i djelo, recimo, Milana Rapaića? Ili, da budemo sasvim u duhu današnjeg derbija, Krasimira Balakova? Možda Josipa Šimunića? Da, Šimunić se čini idealan!

- Blaž Slišković je sukus svega što u nogometu volim. Umjetnik, čarobnjak, nepredvidiv na terenu i izvan njega, s ljudskim vrlinama i slabostima. Navijač sam kojemu jedan sliškovićevski potez vrijedi više nego pobjeda ili naslov prvaka bez takvog poteza. Ne znam hoću li i o kome napisati pjesmu. Miki je sigurno idealan lik - izvrstan igrač, razbarušen, neukrotiv...
Šimunić? Ne. To je prebanalna i svakodnevna tema. Dobar kandidat za literarizaciju bio bi recimo Mišo Krstičević. Moji će se vršnjaci sjetiti njegovih topovskih udaraca i njegove odlučnosti na terenu.

Što vam studenti kažu? Imaju li hajdukovci popusta na ispitima?

- Ponajprije, pretežu studentice i nogomet ih baš ne zanima odviše. A i kada doznam da je netko hajdukovac često znam kazati da je velika čast i odgovornost biti navijač Hajduka, da od davnina istinski navijač Hajduka čita poeziju, ide u teatar pa onda na utakmicu, te da tako pravi navijač i danas mora ulagati u svoje obrazovanje.

Za kraj, ne bi bilo loše i pjesnika vidjeti u novom Nadzornom odboru Hajduka. Ili fotelje ipak nisu za pjesnike?

- Ne, ne, fotelje nisu za pjesnike. Uostalom, i Platon ih je izbacio iz svoje države. K tome, ne želim biti povlašteni, nego samo navijač.

Piše vinko vuković

Blaž Blaž Blaž

sutra idem na stadion
stiže blaž
svi će stajati i navijati
a ja ću si misliti
blaž blaž blaž
ne nisam navijač
sjest ću na istok
i kupiti sjemenke
kada padne gol
svi će s njim u nesvijest
a ja ću mirno gledati
blaž blaž blaž
blaž je igrač
netko će pitati
ne nije on je bog
igrači su u babilonu
i uče govoriti
a njega nitko ne vidi
poslije utakmice ću na tramvaj
navijači će se švercati
i govoriti prostote
a ja ću uporno šutjeti
blaž blaž blaž

Iščekivanje

Dok smo čekali da lopta krene s centra,
crtali smo linije igrališta, trčali, skakali,
prolazili nas srsi plavi i bijeli, munjeviti,
spori, okrugli kao svemir, kao rođendan,
grijala nas i voda i vino, nosio vjetar.
Kada je napokon krenula, opet se javila
ona slatka mučnina u želucu koje se čovjek
nikad ne sjeća, koja samo dođe i nestane.
Kao mnogo toga u životu.

Naslovnica Mozaik