Scena Kultura

reakcije i dalje pristižu

Neprežaljeni brat, drug, suradnik: Humor je isto vrsta zanata, a Predrag je u tome poslu bio Majstor

reakcije i dalje pristižu


 

SAŠA LEKOVIĆ, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva:
- Kada umre netko tko je javna osoba i tko je godinama prisutan u javnosti kroz svoj rad to pogodi i mnoge ljude koji tog čovjeka nisu osobno poznavali. Kad umre odličan novinar to je uvijek i nenadoknadiv gubitak za novinarsku zajednicu, ali i za cijelo društvo. Predrag se borio sa teškom bolešću koja mu na žalost već dugo nije dozvolila pisati. Meni je nedostajao od prvog broja Novog lista u kojem nije objavljena njegova kolumna i znam da taj osjećaj dijelim sa mnogima. Lucić će ostati u sjećanju najvećeg broja ljudi najviše po onome što je napravio u Feralu i za Feral, ali mi stariji sjećat ćemo ga se i po mnogo čemu drugome. Na primjer po sjajnim reportažama koje je zajedno sa Borisom Dežulovićem objavljivao u predratnoj Slobodnoj Dalmaciji. Predrag Lucić bio je čitav život Novinar i radio je onako kako bi novinari jedino trebali i smjeli – nepokolebljivo i nepotkupljivo, u korist istine i pravednosti.

IVICA ĐIKIĆ, novinar "Ferala“:
- Kad je riječ o Predragu Luciću, ja ne mogu ne biti subjektivan, jer me je on, zajedno s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem, u velikoj mjeri odgojio u novinarskom i intelektualnom, pa i ljudskom smislu: i svojim djelom i svojim prijateljstvom. Bio je novinar, ratni reporter, pjesnik, satiričar, dramski pisac i književni urednik koji nas je, uza sve ostalo, zadužio blistavom Bibliotekom Feral Tribune. Bio je pronositelj slobode i igre, neizmjerno oplemenivši naš jezik i našu kulturu. Bio je borac protiv mržnje i gluposti, a ta vrsta angažmana ovdje nikad nije bila moguća bez hrabrosti i poštenja.

BORIS RAŠETA, novinar „Ferala“:
- Ne znam je li važnije to što je Predrag Lucić bio pošten i dobar čovjek, blage naravi, ili to što je bio genijalan autor. Od njega sam učio, na žalost, nedovoljno. Sjećam se da sam jednom opisivao polupraznu dvorane neke međunarodne vojne sportske manifestacije koja se održavala u Zagrebu, pa mi je on, u sekundi, predložio da napišem kako su dvorane "dupkom prazne"... Puno sam puta kasnije razmišljao o toj vrsti logike u pisanju i tvorbi humora, jer je i humor neka vrsta zanata. On je u tome poslu bio Majstor. Kad god bi primijetio neki dobar tekst, rečenicu, izraz, pohvalio bi to, radovao se, nije bio tašt. Puno čitam humorističke pisce, Hašeka, Gogolja, Jerofejeva, Kovačevića. Mislim da im je bio ravan. Nekoliko njegovih knjiga ući će u sve antologije, naročito žanrovske, i to na same vrhunce, na prostorima od Rijeke do Vladivostoka.

IVO ANIĆ, kolumnist, lupiga.com:
- Imao sam prijatelja koji je živio kako je mislio da treba, kako je jedino ispravno, prijatelja koji je svoj život posvetio drugima, da bi njihovu patnju, njihovu bol i njihove tuge preuzimao na sebe. Postoje takvi ljudi, neki ih smatraju iscjeliteljima, ja ih smatram planinama.

DRAGAN OGURLIĆ, direktor izdavačke kuće Adamić, Rijeka:
- Otišao je najveći među nama. Teško je reći nešto drugo što bi bilo ispravnije.

PORTAL tačno.net:
- Umro je Predrag Lucić. Najbolji čovjek koji je hodao ovom zemljom. Naš brat, drug, suradnik…Čovjek kakvog jednom upoznate. Odlaskom Predraga nije izgubilo samo novinarstvo, književnost, kazalište, izgubio je svijet najvažniji dio svoje duše. Kako ćemo disati bez Predraga?

Naslovnica Kultura