Scena Kultura

JUNACI RADIONICE GRADSKE KNJIŽNICE

Mladi Splitski filmaši vole Tarantina, Spielberga i Stallonea, a snimili su vlastiti film kao 'maturalni rad'

JUNACI RADIONICE GRADSKE KNJIŽNICE
Strast prema filmu kreće od malih nogu, jednom kad to osjetiš jednostavno te potpuno obuzme. Ljubav prema filmu ipak dolazi s godinama, a stvara se kroz bezbrojna ponovna gledanja filmova i komentiranje s ekipom, rad na vlastitom filmu i svu zabavu koja uz njega ide. Vjerujte, zabave je stvarno napretek.

Prošlog vikenda u splitskoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića održana je projekcija filma “Minkenski Kum“ iza kojeg stoje mladi članovi grupe Splitski filmaši. Budući da mladi u Splitu ne snimaju svaki dan filmove niti se okupljaju u filmskim grupama, to nas je ponukalo da o njima doznamo nešto više. Grupa je, otkrio nam je “vođa“ Vedran Bošnjak, nastala još u prosincu 2013. godine, dok je u Gradskoj knjižnici trajala filmska radionica koju je vodio mentor Toma Šimundža.

- Iz te, nazovimo to, postave još je aktivan Oto Grubišić i ja. Moj brat Dražen priključio se u prosincu 2014., a Juraj Skelin i Nikola Despalatović u prosincu 2015. – upoznaje nas s osnovama Vedran Bošnjak te prestavlja sebe i članove.

Vedran ide u četvrti sam razred Škole za dizajn, grafiku i održivu radnju. U grupi se nalaze momci raznih godina i iz raznih škola, a trenutno je čine spomenuti Oto Grubišić, Juraj Skelin, Nikola Despalatović i Dražen Bošnjak.

- Isto tako moram spomenuti Nadu Rakić, Hrvoja Bubića i našeg mentora Tomu Šimundžu koji su nam puno pomogli u izradi ovoga filma i koji nam uvijek uskoče u pomoć – napominje Vedran.

Film “Minkenski Kum“, sniman pod radnim nazivom “Kum Jure“ je samo jedan u nizu filmova Splitskih filmaša. U filmu se radi o Otu, kulturnom i finom momku iz Splita koji radi u knjižnici, i o njegovom kumu Juri. Kum Jure je lik iz dalmatinske zagore koji živi u Munchenu i šverca krumpire, a kojeg Oto nikako ne podnosi.

- Prva ideja je bila filmska balkanska verzija serije “Prijatelji“ te se radnja trebala odvijati u zgradi između desetak likova koji stalno upadaju u sukobe. Međutim, kako je bilo previše teško i još uz to nismo imali slobodan stan za snimanje, morali smo izmijeniti radnju i smanjiti broj likova. Na kraju smo sve sveli na minimum. Scenarij smo pripremali duže vrijeme, a snimili smo ga u pet dana u Splitu i Solinu – kaže Vedran.

Rijetko tko vaših godina uopće snima filmove, a kamoli tako dugo. Odakle ljubav prema filmu koja vas drži na okupu?
Oto: Strast prema filmu kreće od malih nogu, jednom kad to osjetiš jednostavno te potpuno obuzme. Ljubav prema filmu ipak dolazi s godinama, a stvara se kroz bezbrojna ponovna gledanja filmova i komentiranje s ekipom, rad na vlastitom filmu i svu zabavu koja uz njega ide. Vjerujte, zabave je stvarno napretek.
Juraj: Od malena nisam imao toliko izražen interes za filmove, ali se to sve s godinama promijenilo kako sam odrastao te sam se sve više interesirao za sve moguće vezano za filmove i TV serije. Našli smo se u zajedničkim interesima pa smo se uz to sprijateljili, jer zašto ne?
Vedran: Mašta. Mašta je ta koja u filmu može svašta. Kreiranje likova, njihovih odnosa, radnja, mjesto i vrijeme.
Dražen: Došao sam iz znatiželje, prateći svoga brata.

Je li vas u razredu gledaju drukčije kao filmofile? Koliko je “in“ danas biti filmofil?
Oto: U početku je to svima zanimljivo jer se rijetko viđa, ali s vremenom se to prihvati pod nešto svakodnevno i postaneš dio ekipe kao i svi ostali. Biti filmofil uvijek je “in“. Film uvijek ide u korak s vremenom, a zajedno s njim i naša znanja i interesi.
Juraj: Svatko ima svoje viđenje, primjerice ima nekih ljudi kojima je to što ja radim banalno i nezamislivo, a opet je tu ostatak, zapravo i velika većina ljudi koja imaju potpuno suprotno mišljenje te im se sviđaju filmovi koje smo snimili.
Vedran: Netko me više doživljava filmofilom, a netko manje. Uglavnom me gledaju kao sanjara. A i to biti “in“ kako za koga. Da budem iskren, nikada me nije bilo briga jesam li “in“ ili ne. Slijedim svoj cilj pa drugi neka gledaju kako hoće.
Dražen: “In“ je svakako.

Koliko ste često u kinu? I idete li zajedno na projekcije?
Vedran: Ja ne idem puno u kino, za razliku od Nikole, Jure, Ota i Dražena koji idu češće. Zajedno smo gledali projekcije raznih filmova unutar knjižnice.

Kakav vam je filmski ukus? Favoriti od filmova, redatelja, glumaca…?
Jure: Nemam zapravo omiljenog glumca, ali omiljeni redatelj mi je Quentin Tarantino iz razloga što mi je većina njegovih filmova vrlo interesantna i tematski bliska. Posebno me interesiraju trileri, kriminalistički filmovi, ali i komedije.
Oto: Uf, da samo znate što ste pitali. Nema veze, ukratko ću. Omiljeni glumac bi vjerojatno bio Sylvester Stallone jer kako možeš nadmašiti “Rockyja“, a omiljeni redatelj... hm... ipak Steven Spielberg.
Vedran: Nemam određen žanr, volim kombinirati. Što se tiče glumca, Jack Nicholson definitivno. Najdraži redatelji John Carpenter i Tarantino.
Dražen: Obožavam mjuzikle, a i akciju isto. Glumci Fred Astaire i Christoph Waltz. Film, preopširno pitanje.

Je li film nešto s čime biste se bavili i u budućnosti? Planirate li upisati splitsku ili zagrebačku Akademiju?
Vedran: Maturant sam pa definitivno da. Ujedno sam i član Gradskog kazališta mladih već šest godina tako da osim glume i filmske režije ne mogu isključiti i kazališnu režiju. Prvenstveno Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali i Umjetnička akademija u Splitu također dolazi u obzir.
Oto: Definitivno je primarni interes, studij se planira. A gdje? Tko zna! Filmaši uvijek žive u momentu, gdje se tada zateknu tu će se uhvatiti studiranja.

Naslovnica Kultura