Scena Kultura

ekscentrična splićanka

Majda Goluža, umjetnica do zadnjeg atoma svoga bića: Nekad zažalim što nisam prihvatila Sanaderovu ponudu da budem ravnateljica Opere u HNK

ekscentrična splićanka

Proslaviti trideset pet godina umjetničkog rada – štoviše, evidentiranog u radnoj knjižici! - nije mala stvar, a upravo je obljetnicu ovih dana zabilježila voditeljica drugih violina u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu Majda Goluža.

Kad je na pragu punoljetnosti kao zanimanje "svirač violine" 1982. godine Goluža prvi put službeno ušla u redove HNK, ni sama nije slutila da će se tako dugo zadržati u rečenoj instituciji, koju je samo – gledajući u cjelini – zakratko ostavila zbog sviranja u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani.

To je "gostovanje" trajalo četiri godine, a onamo ju je odveo njezin svirački dar, kojega je zapazio "inšpektor-orkestar", što bi u prijevodu značilo "lovac na talente".

- Eh da, brzo je vrijeme proletjelo. Valjda je tako kad radiš posao koji voliš toliko da ga i u najstresnijim trenucima doživljavaš kao zabavu i ugodu - jednostavno rezimira umjetnica, pomalo ekscentričnog izgleda.

A obavlja ga, na mjestu vođenja drugih violina, možda i najdulje u Hrvatskoj. Goluža se dvaput kandidirala za intendanticu jedne od najboljih kazališnih kuća u Hrvatskoj, svojeg matičnog teatra. Prvi je put bila "potučena" od Duška Mucala, a drugi je put samoinicijativno odustala. No, pomalo sa žalom prisjeća se primamljive ponude iz 1992. godine, kad ju je prije "transfera" (nogometnim rječnikom rečeno) u kazalište u Ljubljani tadašnji intendant dr. Ivo Sanader odgovarao od tog nauma, te joj ponudio mjesto šefice Opere...

AFERA TEATARGATE Majda Goluža: Rekli su da sam luda i da nemam pojma o teatru
 

 

- Sanader je bio divan poslovni suradnik, i mogu reći sve najljepše o njemu bez obzira na kasnija zbivanja. Možda bi bilo najbolje da je ostao u kazalištu; vjerujem da je dosta onih iz tadašnje garniture zaposlenika koji bi poželjeli isto - vjeruje Goluža.


Strani nastupi

Dakle, Goluža je gostovanje na ovim stranicama zavrijedila isključivo predanim radom na najboljim orkestralnim i solističkim izvedbama što u kazalištu, što izvan njega. Svirala je... pa, bilo bi lakše reći gdje nije, barem što se tiče kulturnih zbivanja na lokalnoj razini. No, u staž je zabilježila i gostovanje na stranim daskama, poput nedavnog koncertriranja u Toskani u pratnji maestra Roberta Gianolle, ali i onoga – u parkovima.

- Osobito se rado sjećam nastupa u austrijskom Central parku Veiden s Joseom Carrerasom 1993. godine, a godinu dana prije na Festivalu Pucciniano u Italiji, kad se izvodila Tosca. Ipak, nekako sam najviše bila "svoja" na domaćem terenu. Osobito sam počašćena činjenicom da sam višekratno svirala na Rivi, u sklopu manifestacija "Litnji koluri", gdje sam imala priliku i izvesti crossovere na temu tradicijskih pjesama - veselo će Goluža.

Valja reći da je naša sugovornica bila preteča violinskog crossovera u Splitu; prva je na violini zasvirala obradu "Summertimea" od Janis Joplin, tema "Grk Zorba" joj je već ušla u krv, a pjesme poput "Da mi je s tobom proći, Mare" na violini nadahnjuju je katkad i više od skladbi pisanih za gudačke instrumente. Svojedobno je bila percipirana kao "splitske Vanessa Mae", a sada pomalo zazire od toga jer joj je s godinama draže da se na kulturnoj sceni nametne glazbom, a ne izgledom.

 

 


- Budimo realni, godine idu, i ja kao zrela umjetnica mogu reći da sam u izvedbama i nadahnuću svježija no ikad - što se za izgled ne bi moglo reći. Ne, ne osjećam se staro, ali veliki sam gurman i to se počelo vidjeti - smije se Goluža, koja se ipak rado lati i električne violine.

Slavljenica velikog jubileja ima osebujan životni stil. Nakon kratkotrajnog braka, iz kojeg se rodilo lijepo dijete (danas oženjen čovjek i mladi tata), danas sretno uživa u samoći. Zapravo, ima tri krupna "cimera"...


Život s tri psa

- Na očaj mojih susjeda, živim s tri velika psa. Kad je stigla prva ženka haskija, moja Misti, tada još štene, najveća briga bila mi je da mi ne izgrize violinu. Skrivala sam je na nemogućim mjestima, a onda sam je lijepo odgojila. No, kako je prirodna zavodnica, brzo je našla supruga, labradora Blackieja.

Točnije, on je pronašao nju; nije joj dao mira kad smo odlazile ljeti u Seget Vranjic, i tako je bilo sve dok je nije zaveo. Onda se i on doselio k nama, dobili su potomstvo, a jedan je mališan ostao živjeti s nama. On je Leo, i skroz je "na oca" – kao o familiji o svojim ljubimcima veli "mama Majda", koja je svoj trojici pasa pružila dom.

- Ne možete zamisliti koliko se od životinja može naučiti o strpljenju, ljubavi i poštovanju. Oni osjećaju moje "mijene", tješe me i uvijek su uz mene. A tek da vidite koliko se Misti i Blackie vole! Jutros su se ljubili - kroz smijeh će njihova vlasnica.

- Blackie svojoj ženi uvijek ostavi hrane, i zabrinut je kad je ona loše volje. A svi su mi beskrajno privrženi. Ako sam i imala želju nekoga od njih dati na udomljavanje, ne znam kako bih sad više to mogla učiniti. Oni su prava obitelj - podvlači.

Sa svakodnevnim probama nije lako biti dogsitterica, pa joj tu uskače najčešće sestra. No dobro, improvizacija je isto što i život sam...

A od svog života, karme glazbenice, Goluža nije mogla ni htjela pobjeći. Majka Tatjana, nedavno preminula u dobi od 88 godina, bila je operna solistica također s dugogodišnjim stažem u HNK Split, tata je bio inženjer elektrotehnike i slikar, a ujak Branimir Bulovan, majčin brat, profesor flaute i ravnatelj glazbene škole Josip Hatze u Splitu.

Majda se kao malena djevojčica zarana odlučila za violinu u cijelom buketu drugih instrumenata jer je bila dovoljno mala da ju može svuda nositi, nježnija od violončela i praktičnija od pianina...

- Naravno, mogla sam se poput ujaka odlučiti i za flautu ili pak opojne strune harfe, ali ta magija violine nekako je bila najjača. Nikad nisam požalila, čak ni u trenucima kad sam zbog višesatnog kontakta s instrumentom znala dobiti žuljeve na obrazu i podbratku.

Violina je postala moj produžetak kao, recimo, fotografu aparat. Skoro pa ju svugdje i nosim sa sobom, pogotovo stoga što su moja putovanja često vezana upravo uz glazbu - vedro će simpatična Goluža, umjetnica "do zadnjeg atoma svoga bića".

 

 

 

 


Rekreacija u kuhinji

Ovo nije pretjerano ustvrditi, jer čak i u slobodno vrijeme uživa u preslušavanju klavirskih koncerata Rahmanjinova, ali i glazbi pokojnog Freddieja Mercuryja, čiji je veliki fan. No, biti glazbenik znači i svojevrsnu dozu stresa, s kojim se Goluža dobro nosi zahvaljujući umjerenom bavljenju sportom.

- Dok sam bila mlađa, studentica, svako sam jutro trčala. Moja je sudbina akademske violinistice bila zapečaćena u trenutku kad sam kao petnaestogodišnjakinja došla svirati u Komorni orkestar HNK. Tada više nisam dvojila što ću studirati nakon Glazbene škole i gimnazije. Uvijek sam držala do tjelesne kulture, nepušač sam, ali i veliki gurman, kako rekoh. Danas se najbolje tjelesno relaksiram šećući s mojim psima. I u kuhinji – priznaje umjetnica.

A u kuhinji je također kreativna. Prije desetak godina shvatila je da voli orijentalna jela, pa je napravila "obradu" tradicionalnih arambašića, i taj su njezin "kulinarski crossover" familija i prijatelji dočekali punih usta hvale.

- Jako volim i janjetinu, pa sam "dizajnirala" razne recepte s tim mesom i povrćem, kao i krasne zdrave kolače s jabukama, cimetom... Valjda je ta orijentalna crta zapretena u mojoj genetici - otac mi je bio Hercegovac. Imam stotine kuharica, posloženih uz CD-ove klasične glazbe – veselo odaje tajne svojih odaja Majda Goluža, čije prezime bi Talijani preveli kao "golosa" (proždrljiva, nap. a.). To ju također veseli - veli.

- Moj život je jedna velika radost, puna muzike, nota, lijepih recepata i najvjernijih prijatelja. Na vrhu tog popisa su, naravno, psi, ali i dragi ljudi. Onih zamornih sam se riješila; ne trebam ih trpjeti. A ako pitate za neispunjene želje, ima ih, naravno. Na primjer, voljela bih zasvirati sa Stefanom Milenkovićem, eto sad sam se toga sjetila.

Nekad zažalim i što nisam, velim, prihvatila davnu Sanaderovu ponudu da budem ravnateljica Opere u HNK, ali to moj šef Ivo Lipanović tako lijepo radi da mogu samo pričekati neku drugu priliku u dalekoj budućnosti; još sam mlada, ima vremena (smijeh). Eh da, i velika mi je želja zasvirati crossover tradicijskih splitskih napjeva, poput "Da mi je s tobom proći, Mare" na nekoj svjetskoj manifestaciji, recimo, u sklopu Adventa u Beču. Tako su krasne te stare splitske pjesme, da bih voljela da ih cijeli svijet čuje.

Naslovnica Kultura