Liječničke prognoze nisu bile dobre i slutilo se najgore kad se Ljubiša Samardžić u dva navrata ove godine nalazio u kritičnom stanju (početak ožujak, kraj svibnja). Prvi put kad sam čuo za loše zdravstveno stanje Ljubiše zamolio sam oca da mi među starim kopijama tekstova pronađe veliki intervju s njim koji sam u lipnju 2005. napravio za “Slobodnu“, prilog “Reflektor“, sluteći da je skoro pisanje “in memoriama“ neizbježno, a takve stvari dobro dođu za neki citat ili sličan podsjetnik na nečiji lik i djelo.
Intervju je pronađen i stavljen sa strane, no nisam ga htio uzeti i ponijeti sa sobom prilikom posjete roditeljima tih dana kritičnih za Samardžića. Računao sam kako bi to bio loš znak i da ću mu ovako na neki način produžiti život. Isto je bilo i drugi put. Neka int...