Scena Kultura

12. IZDANJE

Trash Film Festival: Par Supermana ili Batmana bi nam baš dobro došlo da pometu smeće oko nas

12. IZDANJE
Superheroji su perjanice trasha uvijek potrebni ljudima da se s njima poistovjete, oni su nužni i čeznemo za njima u stvarnom životu. Eto, zato smo se i dotakli te teme jer mislim da bi nam par Supermana ili Batmana baš dobro došlo da pometu oko nas - smatra Robert Borović.

Dvanaesti Trash Film Festival je pred nama i Varaždin će od 6. rujna nanovo postati domaćin živopisnih filmova još živopisnijih naslova poput “Just Justice III Kung Fu Karate Annihilator“ ili “Martians Of Mars“. Trash je i dalje mahom fokusiran na niskobudžetne amaterske akcijske, borilačke, SF i horor filmove, u pravilu kratkog metra, no ove godine većina njih su strane produkcije. Točnije, na programu festivala se nalazi samo jedan hrvatski film “Exceptional Danger“, ako ne računamo i prvu varaždinsku sapunicu “Conseulo“.

Jesu li hrvatski filmaši (postali) prefini za Trash, pitamo Roberta Borovića, tajnika Udruge Trash i člana organizacijskog odbora Trash Film Festivala.

- Mišljenja sam da u Hrvatskoj postoji underground trash filmska produkcija, no malo je zamrla zadnjih godina. U samim počecima festivala dobivali smo puno domaćih trash uradaka, no na žalost, sve rjeđe ispliva neki dobar hrvatski trash. Koliko to god nekome zvučalo čudno, i za takav film ipak treba dosta vremena i truda, pa onda i ljudskog kadra i nešto novaca. Tu nas je strana amaterska produkcija dobrano već pretekla, nema kod nas financijskog sluha za to. Ima publike i volje za stvaranjem i ideja, ali problem je i gdje to prikazati… Gledajući cjelokupnu situaciju u Hrvatskoj, takva letargija na žalost niti ne začuđuje, no nadamo se pomaku. Svako malo ispliva nešto izvanredno, pa vjerujem da budućnosti ima.

A kako hrvatska filmska zajednica gleda na Trash?
- Naša su iskustva pozitivna,od poznatih lica poput Kristijana Milića, Alena Liverića, Stojana Matavulja, Željka Vukmirice, koji su naši prijatelji, veliki fanovi i simpatizeri uvijek spremni pomoći i promovirati nas, pa do HAVC-a i Hrvatskog društva filmskih redatelja koji nam redovno pružaju financijsku potporu. Mjesta za trash ipak ima, svjesni smo da je to nepretenciozan vid kulture, no zabavan i potreban. Jasno da ne očekujemo da nas se treba shvaćati ozbiljnim konkurentima “pravim“ filmašima, jer nam to nije ni namjera, ali nam je drago da smo prihvaćeni i iskustva su pozitivna – zabava baš kako i treba biti. Uvjeren sam da bi i mnogi od tih “pravih“ filmaša radije radilo ono što mi radimo, čisto zbog zabave koja s time dolazi.

Ove godine pod povećalom imate superjunake kao “najveće ikone trash kulture“. Mislite li da ćemo ikad vidjeti jedan “mainstream“ superjunački hrvatski film, tipa ekranizaciju “Super Hrvoja“?
- Teško je to reći. Postoje ljudi koji i kod nas rade vrhunske stvari, neke i mi u Udruzi Trash znamo osobno i nadamo se da će jednom i do tako nečega doći, koliko god mi bili mali komadić Europe i malo tržište koje je teško zadovoljiti. Zanimanja za hollywoodsku produkciju nije nikad nedostajalo, ali u našim uvjetima se odvažiti na takav poduhvat mislim da nije moguće. Vrhunska produkcija i “mainstream superhero“ film, to je još uvijek nemoguća misija. Eventualno ono što ostaje u domeni filmova kakve dobivamo na festival i to je to.

Dotad, na zatvaranju ćete ekskluzivno prikazati isječke iz novog blockbustera Udruge Trash posvećena superherojima poput Trash Mana koji je povezan s munjama i balama smeća, a bori se protiv zla u Varaždinu?
- Naši filmski uradci uvijek u sebi sadrže neku dozu trenutačno aktualnih događaja, pa tako i ove godine. Cilj je zabaviti našu publiku, a i širi krug ljudi. Pokušavamo svojim primjerom potaknuti i druge amatere da se odvaže na snimanje, te isto tako i na neki humorističan način tmurnu svakodnevicu prikazati kroz smijeh i sarkazam. Superheroji su perjanice trasha uvijek potrebni ljudima da se s njima poistovjete, oni su nužni i čeznemo za njima u stvarnom životu. Eto, zato smo se i dotakli te teme jer mislim da bi nam par Supermana ili Batmana baš dobro došlo da pometu oko nas.

Nagrade na Trashu su Zlatne motorke, a nedavno je preminuo Tobe Hooper, redatelj “Teksaškog masakra motornom pilom“. Hoćete li mu odati počast?
- Tobe Hooper je legenda žanra, kao i što je motorka simbol festivala, no vijest nas je zatekla i konceptualno teško da na ovom festivalskom izdanju možemo napraviti nešto više osim minutom šutnje odati mu počast.

Od filmofila do rokera

Kao i svake godine, imate šarolik žiri, od filmofila Borisa Prolea do rokera Bruna Langera?
- Svake je godine žiri vrlo važna stavka i uvijek se trudimo uključiti u njega ljude koji su svojim radom i životom zaradili takav status da se njihovo mišljenje cijeni. Cijela plejada uglednih glumaca, redatelja, voditelja, umjetnika, pjevača, spisatelja, pa i znanstvenika i filmskih kritičara je prošla kroz žiri i uvijek ih se rado sjećamo, a oni su se svi redom osjećali počašćenima, što nam svakako imponira! Bili su tu primjerice Željko Vukmirica, Robert Knjaz, Borivoj Radaković, Nenad Polimac, Nino Raspudić Dubravko Mataković, Sergej Trifunović, Mladen Badovinac, Đelo Hadžiselimović, Rajko Grlić…, da spomenem neke od njih. Tako je i ove godine i uvjereni smo da će zlatne motorke završiti u rukama onih koji to najviše zaslužuju. Boris Prole, naš prijatelj i trasher, Bruno Langer, kojeg ne treba posebno predstavljati i Hrvoje Selec iz Filmsko-kreativnog studija Vanima, imat će težak posao u odabiru najboljeg ovogodišnjeg “smeća“.

Naslovnica Kultura