Dobro se sjećam starta Festivala mediteranskog filma Split 2008. godine i ugodnog prvog razgovora s mladim direktorom Alenom Munitićem. “Rakija nam neće popiti filmove“, bio je naslov tog intervjua, objavljenog u prilogu “Reflektor“ na dvije stranice. Proročki naslov, nema što.
Devet festivalskih izdanja kasnije jasno je da rakija nije popila FMFS-ove filmove, unatoč zlogukim prognozama da bi se upravo to moglo ostvariti. Na FMFS-u se prvenstveno ispijaju filmovi, pa tek onda rakija. A filmova ima raznolikih, gorkih i slatkih, baš poput rakija ponuđenih na šanku najljepšeg kina na otvorenom, mitskih “Bačvica“ koje treba zaštititi kao kulturno (filmsko) dobro. Jedan bude ekvivalent medice, drugi višnje, treći borovnice…
Splićani ih truse na eks, neovisno o okusu. Svako nađe n...