Scena Kultura

U najboljoj i najpoznatijoj dvorani

Mladi Splićanin stigao do zvijezda: S Kamena sam dogurao sve do Muskivereina!

U najboljoj i najpoznatijoj dvorani

Josip Terze (umjetničko ime Giuseppe Terza), splitski student dirigiranja na bečkom konzervatoriju u klasi prof. Christiana Shulza, dirigenta i čelista bečkih simfoničara, u srijedu 19. travnja imat će koncertni debi u zlatnoj sali bečkog Musikvereina.
Debi u jednoj od najboljih koncertnih dvorana na svijetu, odakle se prenosi poznati novogodišnji koncert, prilika je i izazov za mladog dirigneta koji jednim uhom uvijek sluša što se zbiva u rodnom gradu. A volio bi da se čuje i za njegov rad u Beču. U završnim pripremama za koncert mladi dirigent našao je mjesta za "Slobodnu".

Nastup u bečkome glazbenom hramu puno znači, stvar je prestižne glazbene legitimacije. Ima li treme, kako se pripremate?

– Moram priznati da kada sam primio poziv od gospođe Irine Gulyaeve, organizatorice ovog koncerta, nisam baš vjerovao svojim ušima. Dobiti priliku dirigirati u jednoj od najboljih i najpoznatijih dvorana svijeta zaista je velika čast, a osobito za jednog mladog dirigenta na početku karijere. Uz tu čast ide i odgovornost za kvalitetu izvedbe, tako da je trema uvijek malo prisutna. No, uz dobro naučene partiture nema mjesta strahu. Pripreme su u punom jeku, od kontaktiranja solista, organizacije proba pa do završnih finesa i detalja u partiturama. Nedavno su počele probe s orkestrom, tako da svakodnevno putujem za Bratislavu gdje se one održavaju. Osim što je ovo moj debi u Musikvereinu, naglasit ću da je koncert i dobrotovornog karaktera, što me čini još zadovoljnijim glazbenikom i osobom. Svojim talentom i radom pomoći drugome je veliko zadovoljstvo. Ideja ovog koncerta "All for Autism" je približiti i objasniti javnosti što je to autizam te sav prihod od ulaznica ide za austrijsku udrugu za autizam za rad s autističnom djecom.

Slovaci i Rusi

Tko će sve nastupati s vama na koncertu i što će se izvoditi?

– Glavni nositelj koncerta bit će simfonijski orkestar Slovačke koji će otvoriti koncert izvrsnom Rossinijevom uvertirom "La gazza ladra". Nju sam izabrao jer će gradacija dinamike i odnos dramskog i lirskog karaktera pokazati svu akustičnu raskoš zlatne dvorane Musikvereina. Nakon toga slijedi ruska pijanistica Anastasia Maksiuta. Ona će izvesti jedan od najlijepših klavirskih koncerata – koncert za klavir i orkestar br. 2 S. S. Rahmanjinova. U nastavku moći će se poslušati violinski koncert P. I. Čajkovskog. Solist je mladi virtuoz današnjice Yury Revich, koji svira na Stradivarijevoj violini zlatnog doba iz 1709. godine. Zatim će nastupiti tenor Andreas Schager i bas Michail Petrenko uz nekoliko arija iz svojih bogatih repertoara. Moram naglasiti da koncert ima veliku potporu primadone Anne Netrebko, koja nažalost zbog svog angažmana i obaveza u Metropoliten operi nije u mogućnosti prisustvovati koncertu.

Kako ste se odlučili za studij u Beču?

– Moj prvi studij u Beču bio je studij solo pjevanja. Nakon završene srednje glazbene škole "Josip Hatze" morao sam se odlučiti što dalje. Da li nastaviti svoje školovanje u Splitu, Zagrebu ili pak vani. Tu je možda veliki "krivac" moj dragi prijatelj Slavo, koji je već bio na studiju pjevanja u Beču. Često sam ga posjećivao i tako se nekako sve posložilo da sam se odlučio svoje daljnje školovanje nastaviti upravo gore.

Hrvatska škola

Kakav je studij na bečkom konzervatoriju, u usporedbi s uvjetima studiranja na hrvatskim glazbenim ustanovama?

– Studirati u jednom gradu kao što je Beč je privilegij. Ne samo što imate izvrsne institucije i kvalitetne profesore, nego imate svakodnevnu priliku slušati svjetski poznate glazbenike i učiti od najboljih. Sa sigurnošću mogu reći da naše akademije ne zaostaju za ovdašnjim institucijama glazbenog obrazovanja. Puno se razglaba o prenatrpanosti nastavnog plana i gradiva. No, danas nije samo važno biti dobar u svom instrumentu nego je jako bitno opće glazbeno obrazovanje. To je ono što bih svakako volio istaknuti i pohvaliti. Mladi glazbenici koji dolaze iz Hrvatske ovdje su prepoznati kao dobro potkovani znanjem.

Kakva je suradnja s prof. Shulzom?

– Raditi i učiti od maestra Shulza je prije svega jako zabavno. To je osoba koju nikada nisam vidio da je bezvoljan ili mrzovoljan. Bilo da imamo nastavu rano ujutro ili probe navečer kasno uvijek je nasmijan i veseo. Kao čelist i dirigent Bečkih simfoničara posjeduje veliko znanje i iskustvo rada iz pozicije člana orkestra i s pozicije dirigentskog pulta. I to je ono jako bitno što jednom studentu dirigiranja znači kada profesor može točno reći što je bitno za jedan orkestar, kako će taj orkestar reagirati ili da li će uopće reagirati.

Kako je teklo vaše glazbeno obrazovanje u Splitu?

– S glazbom sam počeo iz neke znatiželje s devet godina i sve to sam za orguljama u mjesnoj crkvi na Kamenu. Svakodnevno
vježbanje ili bar pokušavanje sviranja trajalo je otprilike pet godina, kada me moj župnik o. Branko pitao bih li vodio mješoviti zbor. I tako je nekako sve krenulo ka profesionalnom bavljenju glazbe, prvo kao privatni satovi kod časnih sestara i onda upisom pripremne i srednje glazbene škole Josip Hatze u Splitu. Kako sam sa 17 godina bio relativno star za bilo koji instrument, ponudili su mi pjevanje koje sam upisao u klasi prof. Sanje Erceg Vrekalo.

Kako ste se odlučili za dirigiranje?

– Ljubav prema dirigiranju vjerojatno se rodila za vrijeme vođenja mješovitog zbora na Kamenu. Ta komunikacija, rad s ljudima, izazov intepretacije nekog djela počeo me privlačiti. Da budem iskren nikad nisam mogao pjevati u zboru ili nekom ansamblu, ne zato što sam možda bio preglasan kao učenik solo pjevanja – nego što sam uvijek imao neku svoju viziju, drugačiji doživljaj toga djela i veliku potrebu sprovesti ga na "javi". Možda je to nešto što me je guralo sve ovo vrijeme da upišem taj studij ili je jednostavno to životni poziv na koji sam se odazvao.

Stalno usavršavanje

Što vam znači Split, koliko i kako održavate kontakt i ukapa li se on u vaše glazbene planove?

– To moj rodni grad u kojem sam odrastao i stekao svoje prve glazbene korake i vjerojatno ću mu se uvijek vraćati. Ne znam gdje će me život odvesti, gdje ću i s kim raditi, ali svakako mi je želja sve to stečeno znanje i poznanstva donijeti u Split i podjeliti to s njime. Splitska publika je izbirljiva i morate se dobro potruditi da biste joj se svidjeli. Svakako operu u Splitu vidim kao jednu od potencijalnih mjesta gdje bih želio raditi. Trenutno radim na realizaciji jednog projekta koji će, vjerujem biti od velikog značaja za Split, te ga bolje etablirati kao grad glazbe. Projekt koji nije samo važan za splitsku kulturu već i za promicanje cijele Hrvatske kao zemlje bogate glazbene baštine. Ali o tome ćemo kada sve bude definirano.

Kakvi su vam daljnji dirigentski i obrazovni planovi?

– Prva na listi prioriteta je diploma iz dirigiranja koju planiram obraniti u lipnju ove godine. Paralelno s time radit ću kao asistent dirigenta na produkciji opere "Don Giovanni" ovdje u Beču u korporaciji sa ljetnom opernom akademijom iz Orlanda. Sljedeće godine nastavljam studij dirigiranja. Daljnja usavršavanja na seminarima su neophodna za napredovanje, tako da su i ona na popisu prioriteta. Jedna od želja mi je okušati se s velikim izazovom – prestižnim natjecanjem za dirigente "Gustav Mahler" u njemačkom Bambergu.

Umjetničko ime
Zašto ste uzeli umjetničko ime? Terze nije dovoljno poznato i zvučno?

- Ideja o umjetničkom imenu došla je spontano, a ima više značenja. Na svim predavanjima na fakultetu jedna od rutinskih radnji je prozivanje... Tako bi mene svaki put profesori prozvali 'Terce' (jer se u njemačkom slovo 'z' čita 'c'). I otuda dolazi zapravo prvo značenje mog umjetničkog imena - terca je treći interval u glazbi, a pošto se bavim njome činilo se interesantnim. A ime Giuseppe jer je moj omiljeni kompozitor Giuseppe Verdi, uz to što se i zovem Josip.

 

Naslovnica Kultura