Scena Kultura

čuđenje u svijetu

Igor Rajki: Suština je književnosti vođenje ljudi na put

čuđenje u svijetu
Igor Rajki: Nisam među potpisnicima peticije protiv novog ministra kulture. Da imamo ministarstvo umjetnosti, onda bih možda već drugačije postupao
Igor Rajki: Nisam među potpisnicima peticije protiv novog ministra kulture. Da imamo ministarstvo umjetnosti, onda bih možda već drugačije postupao
Pisac je 'rajkijevskim' odgovorima ostavio u nedoumici slušatelje i voditeljicu 'Bookvice' Patriciju Vodopiju

Debeli slojevi začudnosti izviru iz svakog retka proizišlog iz pera Igora Rajkija (50), Zagrepčanina koji se splitskoj publici, unatoč činjenici da nije literarni anonimus, prvi put predstavio na minuloj "Bookvici" te ovaj novinar pada u trapulu da (se) upita što je pisac htio reći, a onda se lupa po čelu prisjećajući se da još od španjolskog baroka u svakom pokušaju interpretacije nekog književnog djela vrijedi pravilo da nije važno ono što pisac osjeća, nego jedino ono što napiše.

Čak i onda kad u tekstu, ili bolje reći knjizi – ovaj put je riječ o Rajkijevu romanu "Puteni nametnik", u kojem su slova, riječi i rečenice popraćene i dojmljivim grafičkim simbolima – stoje nebrojene jedinice značenja na psihološkoj, sociološkoj i ontološkoj razini. Ukratko, Igor Rajki naprosto izmiče definicijama, pa kad bi se reklo da je to nadrealizam, pomaknuta stvarnost, gola maštarija ili groteska, to još uvijek nije ni izbliza to.

Razgovarali smo neposredno nakon "Bookvice", na kojoj je, šarmirajući publiku, na pitanja odgovarao jednako onako kako piše, ostavljajući slušatelje u nedoumici: ima li on unaprijed pripremljene odgovore na sva pitanja ili u hipu smišlja one svoje "uvrnute" rečenice. Naravno, iza Igora Rajkija stoji više literarnih nagrada i još više nominacija, te 15-ak objavljenih proznih knjiga, drama, djela za djecu i mlade...

Daj, molim te, reci na čemu si?
– Ha, ha, ha... Kad obrnem, onda je ah, ah, ah... Često me to pitaju i neki pokušavaju pogoditi kakva je to supstanca. Međutim, ja sam jedino na našem lijepom i svijetlo-tamnom hrvatskom jeziku.

Što je za tebe jezik?
– Jezik je ono jedino što imamo prije i poslije osjećaja. Izvrsno je kad se ponekad poklope.

A pisanje?
– Igra, čista igra, s povremenim zaprljajima. Kad su me, imao sam šest-sedam godina, istjerali iz parka u školu i kad sam ostao bez svog igrališta, počeo sam stvarati vlastiti park. No, čitatelju je uvijek otvoren.

Živiš isključivo od svog pisanja?
– To je obostrani odnos. I pisanje živi od mene.

Što svojim djelom kaniš poručiti?
– Uz takva izuzetna pitanja uvijek se sjetim Keitha Richardsa iz vremena ranih Rolling Stonesa, koji je na slično pitanje odgovorio kako oni jednostavno žele ljude povesti na put. Suština književnosti jest da vodi na put, na kojem, istina, ima i nekih sprava za mučenje. Ali ne treba zamjerati turističkom vodiču kroz svijest.

Roman "Puteni nametnik" ima više fabularnih linija?
– Čitava fabula je kao opereta u tri pričina s više arija, s klasičnim sukobima i razrješenjima, koja ovaj roman čine mojim najestradnijim djelom. Zar i vama ne dođe zapjevati ga?

Inače je to priča o svetoj obitelji u profanom okružju, u kojoj je Sin nezaposlen, majka Josipa ima izražen nagon za metafizikom, a otac Mario radi u SUZIJ-u, tj. Službi za uhođenje, zaštitu i inovacije jezika. Sve to s očevim likom i SUZIJ-em je groteska?
– Da, tako nekako.

Zar te nije strah da se nekome u Ministarstvu kulture to izrugivanje s jezikom i normiranjem ne bi svidjelo, pa da ostaneš uskraćen za potpore, bez kojih tiskanje tvojih knjiga ne bi bilo moguće?
– Ne, jezik i pomaže da se odričemo bojazni. A svako ministarstvo koje može prepoznati književnost podržat će ono što radim, nema tu straha. Jezik se može pojaviti i kao groteska. Pokušava ponekad poljubiti vlastite podočnjake. I, uostalom, jezik se nama izruguje, ne mi njemu.

Nisi među potpisnicima peticije protiv novog ministra kulture?
– Nisam. Aktualnost me izbjegava. Kultura, što je to? Kriterij ili imperij? Očuvanje ili muvanje? Da imamo ministarstvo umjetnosti, onda bih možda već drugačije postupao. Ja ionako pisanjem tekstopiram besmisao.

Što za tebe znači metafizika?
– Metafizika mi je duhovna teretana u koju stalno ulazim, ali se ne naprežem na svim spravama, nego neke jednostavno nježno milujem. Iako mi one to ne uzvraćaju.

U knjizi citiraš Aristotelovu definiciju metafizike, no osim Zapada, tu ima i Istoka.
– Citira lik, ne ja. Istoka ima dosta, da, svega tu ima... I sjeverojuga. Ja sam kompasni ringišpil.

Jesu li tvoja djela, s obiljem u trenutku stvorenih kovanica, prevodljiva?
– Svaki jezik je za prevođenje, ako je um za njegovo zavođenje.

Što je do sada prevedeno?
– Prevedene su neke pripovijetke na engleski, njemački i poljski. No, apsolutno ništa nije prevedeno na pseudoempatijski.

Je li bilo honorara?
– Malo više od puno ništa.

Kišno vrijeme je konstanta tvog djela. Što kiša za tebe znači?
– Kiša je prozirna, voluminozna, i kad pada, postojana. Najbliže je nagonu kojim hoćemo percipirati svijet.

Drame su ti izvođene i u kazalištu i na radiju. Kako stvari stoje s filmom?
– Stvaram pokretne riječi, a film zadržane slike. Pitanje je kako riječi prenijeti u slike, a da zadrže kakvoću.

Ali tvoje pisanje je slikovito, s puno opisa...
– Zasad su vruće rečenice iza hladnog objektiva kamere.

Čitaju li ono što napišeš najprije tvoji prijatelji, pa tek onda nudiš izdavačima?
– Prvo pročita neprijatelj u meni.

Najave tvojih promocija i nastupa prati krilatica "Svi pisci pišu na jedan način, a Igor Rajki na drugi". Tko ju je skovao?
– Predsjednik ujedinjene copy/paste države.

Za kraj ću te upitati tko su tvoji uzori, od koga si učio?
– Nemam uzore. Imam autore koje volim.

A Radovan Ivšić, on se ipak najdalje dobacio od hrvatskih nadrealista?
– Od pokojnih tuzemaca, Kamov i Ivšić su mi još uvijek živi.

RAJKIZIMI
– Jezik ponekad pokušava poljubiti vlastite podočnjake.
– Ono što napišem prvo pročita neprijatelj u meni.
– Kiša je najbliža nagonu kojim hoćemo percipirati svijet.
– Honorara je bilo malo više od puno ništa.
– Metafizika mi je duhovna teretana u koju stalno ulazim, ali se ne naprežem na svim spravama.

 

 

Naslovnica Kultura