Izraz da neku javnu osobu „ne treba posebno predstavljati“ možda jest potrošen, ali često se nađu i iznimke. Naročito u slučaju kad je osoba aktivna na više područja. Onda pak treba posebno predstavljati djelatnost koja "iskoči“ u određenom trenutku.
Irena Lukšić, kako sama tvrdi, spada među one koje uvijek treba posebno predstavljati. Ona je, naime, spisateljica čiji prozni opus kritika svrstava u postmodernističko korito. Karakteristični primjeri ove poetike su zbirka priča „Duga Resa-Ixtlan“ i roman „Očajnički sluteći Cohena“.
Kao prevoditeljica Irena Lukšić poznata je po prijevodima suvremenih ruskih pisaca (ali i klasika). Zaseban dio predstavlja i njezin znanstveni i stručni rad, gdje se ističu obimni „Dnevnik“ Dragojle Jarnević i tri knjig...
Irena Lukšić, kako sama tvrdi, spada među one koje uvijek treba posebno predstavljati. Ona je, naime, spisateljica čiji prozni opus kritika svrstava u postmodernističko korito. Karakteristični primjeri ove poetike su zbirka priča „Duga Resa-Ixtlan“ i roman „Očajnički sluteći Cohena“.
Kao prevoditeljica Irena Lukšić poznata je po prijevodima suvremenih ruskih pisaca (ali i klasika). Zaseban dio predstavlja i njezin znanstveni i stručni rad, gdje se ističu obimni „Dnevnik“ Dragojle Jarnević i tri knjig...