Scena Kultura

Sretno, Maestro welles

Stoti rođendan velikana koji je volio film, Oju i Dalmaciju

Sretno, Maestro welles

Welles je imao specijalnu vezu s najljepšim dijelom europskog jugoistoka

U srijedu 6. svibnja filmski svijet slavi 100 godina od rođenja velikog Orsona Wellesa. Slavlju se priključuje i Hrvatska, točnije Dalmacija. Jedan od najvećih redatelja svih vremena (“Građanin Kane“, “Dodir zla“...), nagrađen Oscarom za životno djelo, volio je Dalmaciju, Split, Primošten, Trogir i Hvar, gdje je znao paliti kamere i udarati klape na setovima svojih filmova nakon što je kao glumac angažiran u “Bitki na Neretvi“. Trag koji je Orson Welles ostavio u Dalmaciji golem je i, kako kaže povjesničar filma Daniel Rafaelić, zapravo tek dolazi vrijeme u kojem će se njegov doprinos u potpunosti cijeniti.

- Od Primoštena, gdje je živio svoju bajku s Ojom Kodar, preko Trogira gdje je snimao “Mletačkog trgovca“, do Splita gdje je planirao snimati “Don Kihota“, Orson Welles je imao specijalnu vezu s najljepšim dijelom europskog jugoistoka. No, u akvatoriju Hvara 1967. Welles je snimio film koji po kvaliteti, recimo bez pretjerivanja, stoji rame uz rame s “Građaninom Kaneom“. Film se najprije zvao “Dead Reckoning“ da bi napokon postao poznat kao “The Deep“.

“Dubinu“, ili kako su ga onodobne novine zvale “Kurs prema smrti“, Welles je snimio kao punokrvni filmski triler. Bila je to izvrsna filmska adaptacija napetog romana “Dead Calm“ Charlesa Williamsa koji je Wellesu trebao osigurati financijsku stabilnost. Film je, naime, prštao od komercijalnosti u svakom (pozitivnom) smislu. Glavne uloge tumačili su tadašnja megazvijezda Jeanne Moreau, nikad ljepša Oja Kodar, fantastično autoritaran autoironično-cinični Welles te Michael Bryant i Laurence Harvey. Iako iznimno napet, film pršti humorom.

Fantastično napisan, iznimno odglumljen i sjajno snimljen, ovaj Wellesov film, nažalost, je ostao nedovršen zbog nedostatka novca (Welles ga je sam financirao, bez pomoći velikih studija). Finalni udarac uslijedio je kad je 1973. umro glumac Laurence Harvey. Ipak, Welles je uspio složiti 122 minute dugačak “rough-cut“ koji se posljednjih desetak godina nekoliko puta javno prikazao – rekao nam je Rafaelić koji je o filmašu snimio dokumentarac “Druga strana Wellesa“ (2005.), prigodno tempiran za prikazivanje 6. svibnja u splitskoj “Kinoteci“ i na HTV3.
Orson Welles i Oja Kodar u Križevoj ulici u Splitu
Rafaelić je “Dubinu“ gledao u Locarnu, Ljubljani, Udinama i Beču i svaki put ga je film doslovce oduševio.

- Iako je dio filma snimljen bez zvuka i trebalo bi ga nahsinkronizirati, iako bi finale (velika eksplozija) tek trebalo snimiti, vjerujem da bi “Dubina“ mogla biti financijski iznimno uspješan Wellesov film koji tek treba vidjeti naći svoju publiku. Nadam se da ćemo to i dočekati jer ovim filmom Welles još jednom pokazuje koliko je darovit bio, kako je sjajno režirao, pisao i radio s glumcima. Sve to zajedno, na spektakularno tirkiznoj podlozi Jadranskog mora dovoljno je da 6. svibnja visoko podignemo čaše i kažemo “Sretan stoti, Maestro!“ – Rafaelić koristi priliku da čestita velikom Orsonu rođendan.

Rođendanskim čestitkama pridružuje se i fotoklub “Split“ koji 5. svibnja otvara izložbu fotografija Orsona Wellesa iz Splita i Hvara.

- Zašto Welles? A zašto ne?! Ne slavimo Einsteina koji nikad nije vidio Splita. U Beču postoji hotelčić na čijoj recepciji stoji natpis “Ovdje je zamalo spavao Mozart“. Mozart je, dakle, došao u taj hotel, ali nije bilo mjesta da tamo odsjedne. Ako se oni i time hvale, zašto mi ne bismo s nekim tko je u Splitu živio godinu dana u dva navrata, a u Hvaru proveo šest tjedana – govori nam Feđa Klarić, organizator izložbe fotografija koja će se nakon Splita preseliti u Hvar, gdje je redatelj boravio na brodu “Saracen“ familije Perić koji je bio dio scenografije “Dubine“.

Da dobijemo podrobniji uvid u Wellesov hvarski život, kontaktirali smo Čedu Perića čiji je otac Sveto ugostio slavnog filmaša.

- U cijeloj priči oko Orsona Wellesa moja je uloga zapravo zanemariva.Ja sam tada bio sedmogodišnji mulac koji u navedenu priču nije bioslužbeno involviran, niti sam shvaćao važnost prisutnih osoba i onogašto se tamo događalo. Orson Welles, viđen mojim “tadašnjim očima“, bioje jedan simpatični krupni gospodin s cigarom u ustima koji je govorionerazumljivim jezikom. Njegovu sam pravu veličinu, karizmu i svu raskošnjegova talenta spoznao mnogo kasnije. Mislim kako je spadao u onelikove koji svojom pojavom sve kazuju. Dovoljno je da se negdje pojave isve stane. On nije živio život zvijezde zbog toga što je to trenutačno umodi, on je rođen da bude zvijezda i kao takav živi u mojoj memoriji –prisjetio se Perić i nastavio.

- Prema dostupnim podacima, Welles je koncem šezdesetih često i rado boravio u Dalmaciji. Vjerujem kako je pravi razlog za to jedna izuzetno zgodna šinjorina crne kose koju danas poznajemo kao kiparicu Oju Kodar. Upravo je ta romansa, koja je prerasla u dugogodišnju vezu, zapravo pravi razlog njegova česta boravka u našim krajevima. Svoje je posjete povremeno kombinirao i s poslovnim obavezama. Jedna od tih dovest će ga i na palubu “Saracena“. Naime, u to vrijeme Veljko Bulajić snima “Bitku na Neretvi“.

Bio je to veliki projekt, megaspektakl tog doba za kojeg su angažirane mnoge strane filmske zvijezde. Među njima je bio i Orson Welles. Ponukan pričama o ljepoti naše obale odlučio je realizirati jedan svoj projekt s morskom tematikom. Osoblje Bosna Filma pokušava pronaći prikladan brod. U to doba nimalo lak zadatak, jer hrvatskom stranom Jadrana plove rijetke jahte. Moj otac Sveto upravo je završavao svoj projekt i poziv iz Bosna Filma došao mu je kao naručen. Koncem listopada 1967. brod plovi u susret Hvaru, filmskoj ekipi i svom prvom snimanju. Podataka o drugom snimanju, na žalost, nemam. Sjećam se kako je brod bio privezan u Primoštenu. U nekim se izvorima spominje i Trogir, vjerujem kako te događaje treba smjestiti u 1968. – smatra Perić.

Što vam je otac pričao o njemu, pitamo Perića kako bismo doznali kakav je Welles bio kao gost, čovjek, filmaš.

- Kako u to vrijeme zbog svojih godina i školskih obaveza nisam plovio s ocem, ne mogu posvjedočiti o vrlinama njegova slavnoga gosta. Moj ga je, pak, otac opisivao kao osobu izuzetne osobnosti, snažna autoriteta kojeg su slijedili svi članovi filmske ekipe. Veliki mag kamere je, prema njegovim pričama, radeći pušio svoje Romeo&Julieta kubanske cigare i pijuckao viski.
S Ojom Kodar u 'Bellevuea'
Stvari se, dakako, nisu odvijale bez muke. Svojim ga je sklonostima i zahtjevima ljutio glavni negativac filma, Laurence Harvey. Na osobnoj razini otac je Wellesa opisivao kao komunikativnu i druželjubivu osobu koja svojim ponašanjem u slobodno vrijeme nipošto nije naglašavala svoj zvjezdani status – pripovijeda nam Perić koji je Orsona osobno imao priliku susresti samo jednom.

- Bilo je to na maloj obiteljskoj svečanosti kojom je prilikom brod dobio svoje ime. Upravo je uz njegovo ime vezana anegdota koju želim podijeliti s vama. Naime, brod se trebao zvati “Kairos“. Prema grčkoj mitologiji, on je najmlađi Zeusov sin koji personificira božanstvo sretna trenutka. Kako je brod tijekom snimanja filma nosio ime “Saracen“, postignut je kompromis kojem svjedoči zapis u brodskom dnevniku. Brod je zadržao svoje filmsko ime, a ja kao jedan od svjedoka ove priče još uvijek uživam u sretnom trenutku koji nam je svima skupa ovim neočekivanim poznanstvom možda podario upravo “Kairos“ – govori Perić.

Što je danas s Wellesovim “Saracenom“? Jeste li razmišljali da ga pretvorite u atrakciju u stilu “Ovdje je boravio Orson Welles“, barem u ovoj godini kad velikan slavi 100. rođendan?

- “Saracen“, uskoro 50-godišnjak, još je uvijek dio porodičnog naslijeđa. Od prvog dana je privezan u lučici JK “Labud“ koji usprkos novim okolnostima i dalje blagonaklono tolerira ove vremešne dame i njihove mušićave vlasnike čuvajući na taj način tradiciju. Brod je doduše malkice oronuo, ali pažljivi promatrači i ljubitelji klasičnih drvenih jahti ispod naslaga patine još uvijek mogu pronaći onaj nepatvoreni šarm i neponovljivu eleganciju koju su takvi brodovi predstavljali. Da li ga možda pretvoriti u neku atrakciju, da li iz komercijalnih pobuda profanirati ovu lijepu priču? Ja osobno nemam snage za takvo što, ali uz dobru ideju i pomoć mlađih naraštaja ni ta opcija nije nemoguća. Nakon 34 sezone, tijekom kojih skrbim za njega, bilo bi lijepo dočekati adekvatnu zamjenu.

MARKO NJEGIĆ

’Dubina’ ispod površine

Dok zbog produkcijskih i financijskih poteškoća “The Deep“ nije dovršen kao film u kojem je Orson Welles prekršio dva svoja obećanja (upotrijebio je kolor i golišave scene), prema istom predlošku je Phillip Noyce snimio triler “Dead Calm“ (“Opasno more“, 1988.) s Nicole Kidman u jednoj od prvih glavnih uloga. S druge strane, radi se na dovršavanju Wellesova posljednjeg filma “The Other Side Of The Wind“ s Johnom Hustonom, Susan Strasberg, Lilli Palmer, Dennisom Hopperom, Peterom Bogdanovichem i Ojom Kodar u glavnim ulogama. Kompletirani film, s metafilmskom pričom o redatelju koji pokušava završiti svoje remek-djelo nalazeći se u sukobu s Hollywoodom, trebao bi se premijerno prikazati u Los Angelesu tijekom svibnja.

Druga strana Wellesa

Orson Welles je često boravio i ispred kamere. U svojim filmovima ostvario je impresivne glumačke nastupe, napose u "Građaninu Kaneu", "Dodiru zla" i "Macbethu". Njegova najpoznatija, pa i najbolja uloga u filmu koji nije i režirao definitivno je u "Trećem čovjeku" Carola Reeda. Nije jedina. Welles je glumio poznate likove - Le Chiffrea u "Casinu Royale", gusara Long John Silvera u "Otoku s blagom", Winstona Churchilla u "Sutjeski"... Prepoznatljivi glas posudio je u dugometražnom animiranom filmu "Transformers".









Naslovnica Kultura