Scena Kultura

distribucija

Hrvoje Laurenta: Nezavisna kina mogu konkurirati multipleksima

distribucija

Prije svega profiliranim, važnim i vrijednim programima o kojima se razmišlja, koji pokreću pitanja, koji tematiziraju druge i drugačije kulture i obrazuju publiku, a ne služe isključivo stvaranju novca

Nakon dugogodišnjeg organiziranja Zagreb Film Festivala i vođenja kina Europa, Hrvoje Laurenta dobio je još jednu veliku odgovornost postavši predsjednik Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača - Kino mreža koja u startu broji 27 članova iz 24 grada. Laurenti je to velika čast i nova funkcija ga jako veseli, iak nije nimalo lak posao. Ovo je jedna od najvećih hrvatskih mreža koje djeluju u područjima kulture i umjetnosti, prepuna specifičnosti i različitosti na koje će trebati obratiti “posebnu pozornost“.

- S obzirom da sam u Upravnom odboru svjetske Mreže umjetničkih kina CICAE te da već dugo godina pratim rad i aktivnostima sam uključen u mrežu europskih kina Europa Cinemas imam osnovno znanje, iskustvo i viziju kamo Mreža treba ići i kako bih želio da izgleda. Međutim, svjestan sam svih prednosti i nedostataka kako svih naših članova, tako i sredina u kojima oni djeluju i biti će teško primijeniti sva europska i svjetska iskustva u području kinoprikazivaštva na nas. Zato ćemo morati zajednički smisliti modele primjenjive na naše područje. Volja, veselje i zasukani rukavi su tu i mogu obećati da ćemo Upravni odbor i ja dati puno svojeg vremena, znanja i iskustva kako bi prije svega stavili Mrežu na noge pa onda i brojnim aktivnostima učinili svakog od naših članova boljim. Hoće li to biti dovoljno, pokazat će vrijeme. Ja vjerujem u dugačak i uspješan suživot i napredak svih nas tako različitih, a u suštini tako istih – veli Laurenta.

Koja je razlika u odgovornostima i koliko ste se radeći oko ZFF-a i “Europe“ ispraksirali za Kino mrežu?
- Velika je razlika. ZFF i kino “Europa“ su naši vlastiti projekti koje Boris, Lana, Selma i ja osmišljavamo i realiziramo kako sami zamislimo i mislimo da je najbolje. Mreža kina je nacionalni projekt koji okuplja niz jednako važnih i vrijednih prikazivača čiji se problemi moraju slušati, uvažavati i pokušati rješavati bez obzira na moje vlastito mišljenje ili način rada. Srećom, uspjeh ZFF-a i kina “Europa“ plod je timskog rada i izvrsne komunikacije između svih 150 ljudi uključenih u njihovu realizaciju i dobro znam da je timski rad osnova svakog nesamostalnog djelovanja. Uvijek ima mjesta za improvizaciju, ali ne i za soliranje, to sam davno naučio i to će mi iskustvo biti od velike pomoći. Također, u dosadašnjem radu sam stekao brojna kako domaća, tako i međunarodna poznanstva i prijateljstva koja će svakako koristiti aktivnostima Mreže, prije svega u financijskom, promocijskom i programskom dijelu.

Koliko je za Kino mrežu bio važan prvi kongres nezavisnih kinoprikazivača KIN-KONG ljetos održan u Zadru?
- Priča o Mreži kina traje već dosta dugo. Prvi projekt sam napisao i počeo prijavljivati na natječaje HAVC-a još prije pet godina, ali se u Zadru dogodio pravi početak. Tamo smo po prvi puta svi sjeli na jedno mjesto i raspravljali o udruživanju te donijeli odluku da ćemo u narednih nekoliko mjeseci osnovati Udrugu. To se, evo, nakon malo više od dva mjeseca i dogodilo. Puno brže nego što sam očekivao, što je još jedan dokaz koliko nam je svima stalo do toga da ova priča uspije.

Koji su sve glavni ciljevi Kino mreže i jesu li ostvarivi u dvogodišnjem mandatu? Koji ćete prvi korak poduzeti?
- Ciljevi su brojni, a ja ću ih sažeti u par osnovnih stvari – zastupanje zajedničkih interesa, raznovrsno programiranje i razvoj audovizualnih djelatnosti, povećanje broja publike i njezin filmski odgoj te povećanje kulturne ponude lokalnih sredina. Za sada smo zacrtali općenite ciljeve, a jedan od prvih koraka je donošenje Strateškog plana u kojem će se, prema analizi prednosti i nedostataka svakog prikazivača, definirati kratkoročni ciljevi te aktivnosti i metode za njihovu realizaciju. Uz Strateški plan, vrlo brzo trebamo osigurati početna sredstva i imenovati Tajnika te poduzeti početne radnje kako bi samu Udrugu stavili na noge i predstavili je javnosti.
Mogu li nezavisna kina konkurirati multipleksima i kako?
- Mogu, apsolutno! Prije svega profiliranim, važnim i vrijednim programima o kojima se razmišlja, koji pokreću pitanja, koji tematiziraju druge i drugačije kulture i obrazuju publiku, a ne služe isključivo stvaranju novca. Tu su otvorene brojne mogućnosti programskih razmjena te zajedničkih programa i aktivnosti za sve tipove publike, od djece do umirovljenika. Ova vrsta kina koju mi zastupamo prelazi iz isključivo prikazivačke u širu društvenu djelatnost na području kulture i umjetnosti, prije svega obrazovnim, izložbenim i promocijskim programima. Nezavisna kina nisu više samo stolice, projektor i platno, već diljem svijeta sve više postaju važni kulturni centri s cjelodnevnim filmskim aktivnostima u, izvan i oko dvorana. Važno je napomenuti i da u sredinama iz koje dolazi većina naših kina nema multipleksa, a često su i jedne od rijetkih kulturnih institucija na tom području. Time je njihova, a i naša odgovornost veća, moramo se boriti za opstanak i razvoj programa u tim sredinama, to nam je zajednička dužnost.

Kakva je hrvatska kinopublika, prema vašem iskustvu?
- Sve obrazovanija, profiliranija i sve više zna što hoće. Dok je prije prolazilo baš sve i svašta, prvenstveno pojavom filmskih festivala pa nakon toga i kina s drukčijim filmskim programima, stvari su se počele mijenjati na bolje. Današnji je broj europskih i neameričkih filmova u svim kinima bio nezamisliv krajem devedesetih, specijaliziranih filmskih programa i filmskih festivala gotovo da i nije bilo i publika je bila osuđena na gomilu nekvalitetnog programa što u kinima, što na televiziji i u videotekama. Danas je situacija bitno drukčija, imamo sve više publike u velikim i malim sredinama koja hoće gledati dobar film i proširiti svoje znanje i vidike, a ne samo pustiti mozak na pašu uz velike zvijezde, efekte i dimenzije. Ljudi su počeli kritički razmišljati i vrednovati film, a rezultat toga je velik broj filmskih manifestacija, programa, ustanova i dobrih domaćih filmova koji se u zadnje vrijeme sve više i više pojavljuju, a publika ih prati u sve većem i većem broju.

Kako Split stoji unutar Kino mreže?
- Izvrsno, dva su prikazivača iz Splita dio Mreže – “Ekran d.o.o.“ i “Zlatna vrata“, a gospođa Snježana Kuzmanić, direktorica “Ekrana“, članica je Upravnog odbora Mreže. Vjerujem da će ekipa iz oba kina svojim dugogodišnjim iskustvom i znanjem uvelike pomoći u osmišljavanju i realizaciji svih naših programa.

A ostali dalmatinski gradovi?
- Sinjsko je kino dio mreže, u Zadru i Šibeniku je situacija nezadovoljavajuća, postoje samo multipleksi, a stara gradska kina su zatvorila svoja vrata. Koliko čitam u medijima, Šibenik je krenuo s obnovom kina "Odeon" i to je izvrsno, nadam se da će i Zadar uskoro krenuti istim stopama jer infrastruktura postoji. Srećom, filmska kultura u tim gradovima nije zamrla, uz multiplekse postoje i uspješni filmski festivali i programi koji dokazuju da publike i interesa ima. Opuzen i Makarska imaju slične priče. Iako tamo nema ni multipleksa ni starih gradskih kina, postoje izvrsne filmske manifestacije i inicijative koje daju nadu da će se i u tim gradovima krenuti održavati cjelogodišnji filmski programi. Svijetli primjer je Metković koji je nedavno dobio sredstva Ministarstva kulture za nabavu digitalne projekcijske opreme i uskoro kreće sa programima, a i jedan je od osnivača Mreže. Naša je dužnost i zadaća pomaganje kolegama iz naselja u kojima je kinoprikazivačka djelatnost ugašena i puno ćemo raditi na tome, kako savjetima tako i obrazovanjem kino djelatnika.

MARKO NJEGIĆ
BILJANA GAURINA/CROPIX
Naslovnica Kultura