Film je Biljana Čakić-Veselič učila na frontu i na masovnim grobnicama, snimajući eskhumacije i identifikacije. Prije silnih krimiserija snimala je forenzičare i radila na tome da se poveća broj laboratorija za identifikaciju DNK-om i uspjela. Nakon devet godina Čakić-Veselič je pronašla i brata koji je nestao u Bogdanovcima. Od tada Biljana radi filmove u kojima želi reći nešto što je važno njoj samoj, ali i što bi moglo pridonijeti zajednici.
- Slikarica sam po struci i do rata sam se bavila i samo razmišljala o razbijanju forme, multimedijalnim projektima, nalazila načine kako bih posjećivala svjetske izložbe, performanse, sve živo sam pratila... Poslije rata umjetnost sam stavila na drugo mjesto. Onda sam otišla u Dansku na doškolovanje i dala si priliku da me filmu...
- Slikarica sam po struci i do rata sam se bavila i samo razmišljala o razbijanju forme, multimedijalnim projektima, nalazila načine kako bih posjećivala svjetske izložbe, performanse, sve živo sam pratila... Poslije rata umjetnost sam stavila na drugo mjesto. Onda sam otišla u Dansku na doškolovanje i dala si priliku da me filmu...