Vlasnik putničke agencije Magellan piše za Slobodnu Dalmaciju
Istanbul, grad na dva kontinenta je oduvijek privlačio naše ljude, i nije nam nepoznanica. No dok smo nekad putovali danima u autobusu, prelazeći teške granice, danas avionom sletimo u Istanbul za niti dva sata iz Zagreba.
I čim sletimo počinje naša potraga za poznatim konturama iz turskih serija. Ili možda za tragovima sjaja nekadašnjeg carstva, sultana, Šeherezade i drugih. A možda i nismo došli tražiti nešto određeno, nego samo se šetati i provoditi dane u ambijentu koji spaja Istok i Zapad, novo i staro, moderno i tradicionalno.
Naravno da ćemo posjetiti sve važne znamenitosti, i Aja Sofiju, i Topkapi i Dolmabahče palaču, i neizostavnu Cisternu. I naravno da ćemo se šetati Istanbulskom "vidjeti i biti viđen" ulicom Istiklal Cadesi. Ali došli smo prvenstveno doživjeti Istanbul. Nema većeg doživljaja doli sjesti u autentičnu tursku kavanu na Sultanahmetu. I kako tek zanimljivo zvuči kad naručiš kavu, a konobar te pita želiš li "tursku"!
I jako volimo tursku kuhinju. Da, zvuči nam poznato, i nekako "vuče" na Bosnu, roštilj je sveprisutan. Ali toliko vole Turci tzv. mezze (na malim tanjurima dobivamo od svega po malo), samo gledati u taj raskoš i to šarenilom našeg stola - impresionira! A tek ako smo sjeli večerati na most Galata, k tome još jasna noć, mjesec se pomiče među nebrojenim minaretima džamija na Sultanahmetu - nestvarno.
A šoping u Istanbulu na Grand Bazaaru, najvećoj i najstarijoj tržnici na svijetu, uvijek je priča za sebe. Čemu nabrajati koliko ulica pokriva ili koliku površinu zauzima, ionako ćemo sve te informacije smetnuti s uma. Glavno je jedino da je toliko velika tržnica da se čini kako nema izlaza iz nje. I danas naši ljudi dolaze tu kupovati tekstil na veliko, no mi ćemo se zadovoljiti s manjim količinama. Ali ipak, vrlo često kupujemo dodatni kufer da bismo ponijeli kući sve što smo kupili. Osim toga, naučili smo se i cjenkati.
A u neki drugi svijet i neko drugo vrijeme će nas odvesti jedna druga tržnica - Egipatska tržnica. I kao da nije dovoljno što je tržnica sama po sebi atrakcija, nego se još i nalazi u jednoj od najslikovitijih četvrti Istanbula - Eminou. Ne samo da je tu more, nego je tu i more brodova i trajekata koji nas vode na sve strane i na sve obale ovog grada, za koji nitko sa sigurnošću ne zna koliko ima stanovnika!
Trajekt je zapravo javni gradski prijevoz u Istanbulu, i jako dobra ideja je provozati se trajektom iz jedne četvrti u drugu.
No, da se vratimo na trenutak na Egipatsku tržnicu, drugim imenom "tržnica začina". Tu se prodaju hrpe začina iz svih dijelova Arabije, Indije i dalje. Neki od nas uživaju u mirisima i pogledima tih začina, neki možda kihnu, ali svatko od nas donese kući začina s Egipatske tržnice.
A u susjedstvu Egipatske tržnice stoji spomenik nekim prošlim vremenima - kolodvor Sirkeci. Prva i posljednja stanica Orient Expressa. Stoji tu da nas možda podsjeti na James Bonda i flim "Iz Rusije s ljubavlju" u kojem je prošao kroz Zagreb na tom Orient Expressu. Ili možda da nas podsjeti na sveprisutnu Agathu Christie?
Da, htjeli smo zamisliti malo glamura Orient Expressa i prošlog stoljeća. I htjeli smo i još ovo i još ono i još nešto u Istanbulu - jer nam sve to daje Istanbul. Zato se vraćamo u Istanbul.
Jer tu se osjećamo domaće, puno toga nam izgleda poznato, i ne samo radi turskih sapunica. Pa i mnoge riječi spoznamo da znamo. Nismo ni bili svjesni koliko turskih riječi smo preuzeli za "naše": šećer, jastuk, namaz, bunar, pamuk, tavan... A tek ćevap, burek, čorba! Čak smo i "čak" posudili iz turskog!