Novosti Svijet

izlaz iz društva

Europa im više ne valja: od frustracije do Polexita

izlaz iz društva

Poljski mediji bliski vlastima u posljednje vrijeme uporno emitiraju negativnu sliku Europe koja jako podsjeća na izvještavanje u Velikoj Britaniji prije Brexita.

Oporbeni političari već upozoravaju na to da politika predsjednika Jaroslawa Kaczinskoglako može dovesti Poljsku do Polexita. Ako do toga i ne dođe, konstantne poljske tenzije s Bruxellesom i iskrivljeni imidž EU-a koji se sustavno širi gurnut će ovu zemlju sasvim sigurno na same margine Europske unije. Poljska je trenutno europski enfant terrible broj jedan, o čemu najviše moraju povesti računa HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu. Oni su, naime, prije par dana digli ruku protiv rezolucije kojom se osuđuje marš fašista u Varšavi i kršenje vladavine prava u toj zemlji, te tako stali na stranu euroradikala, a protiv vlastite parlamentarne grupacije Europskih pučana.

Otkako je 2015. pobijedila na izborima nacionalno-konzervativna stranka Pravo i pravda (PIS), europski status Poljske u konstantnom je padu. Reforme su u zastoju, jednako kao i priljev sredstava iz europskih fondova, u čemu je Poljska na istoku svojedobno uvjerljivo prednjačila, a glavni je razlog tome bolest jako slična hrvatskoj – pretvaranje pravne države u sve češću karikaturu.

Frustracije u društvu rastu, više od 70 posto Poljaka trenutno ne podupire ulazak u eurozonu, a europska politika solidarnosti i prihvata izbjeglica izaziva pravu plimu ksenofobije i rasizma: više od 60 tisuća ljudi marširalo je na ultradesničarskim prosvjedima noseći parole poput "Čista krv, trijezna glava" i "Europa će biti bijela ili bez ljudi".

Šokantna kombinacija kršćanstva i mržnje u zemlji koja je ponajviše propatila pod nacizmom izravna je posljedica vlasti nacionalnih konzervativaca, ma koliko se oni od tih poruka naknadno ograđivali. Europska budućnost Poljske pod naročitim je upitnikom zbog očekivanog drastičnog smanjenja europskih sredstava od 2020. godine.

Bez obzira na to što svojedobno nije ušao u vladu Beate Szydlo, Kaczynski je s vremenom postao jedini faktor političke moći: kao predsjednik stranke PiS utječe na sve bitne odluke ili ih sam donosi. Svi pokušaji Europske unije da zaštiti poljsko pravosuđe od političkog udara pokazali su se neuspješnima, a Bruxelles se suočio i s izravnim dovođenjem u pitanje nadležnosti Europske komisije iz Varšave.

Iako je Njemačka bila jedna od glavnih zagovornica ulaska Poljske u EU, Kaczsynski danas sustavno raspiruje antinjemačko raspoloženje. Kulminacija (auto)destrukcije zabilježena je u trenutku reizbora bivšeg poljskog premijera Donalda Tuska na čelo Europskog vijeća: Kaczynski je bio protiv vlastitog sunarodnjaka i nazivao ga je njemačkim, a ne poljskim kandidatom.

Dovođenjem u pitanje autoriteta europskih institucija i distanciranjem od Njemačke, Kaczynski i društvo tvrde da zapravo rade na obnovi poljskog suvereniteta. Stajući na čelo euroskeptične "internacionale" unutar Višegradske skupine, koju u svojim izjavama slavi i zagovara i hrvatska predsjednica, Poljska se zapravo promovira kao vodeći bastion postkomunističkih država za borbu protiv europskoga multikulturalizma koji je opredmećen u Berlinu i Parizu.

U obrani svojega bijelog identiteta i ponosa ipak zanemaruju važan detalj, jednako kao i hrvatski lobotomizirani "patrioti": u potrazi za poslom europska bijela mladost ni u najgorem pijanstvu još ne hrli u njihova konzervativna carstva – Varšavu, Peštu i Bratislavu – nego baš u dekadentni i multikulturni Frankfurt i Berlin.

Naslovnica Svijet