Novosti Svijet

šokantni intervju

Istaknuti neonacist potpuno se razotkrio: Nisam više 'naci', priznajem da sam Židov i homoseksualac

šokantni intervju

Netko sazrije prije, a netko tek na koncu šeste dekade života: istaknuti britanski neonacist Kevin Wilshaw (58), jedan od lidera tamošnje neonacističke stranke Nacionalni Front (NF), javno je, pred kamerama TV kuće Channel 4, odbacio desničarski ekstremizam.

Usput je priznao kako je zapravo homoseksualac i Židov.

Svoju životnu tajnu – ustvari dvije – Wilshaw je desetljećima čuvao i vlastite identitetske muke kompenzirao tako što je bio među udarnim članovima grupacije čiji se smisao postojanja svodi na zlostavljanje, među ostalim, upravo Židova i homoseksualaca.

Posrijedi je osoba koja je cijeli svoj život provela promičući rasističke i fašističke stavove o bjelačkoj supremaciji. U vrh stranke NF probio se još u 80-im godinama, kada je postao poznat kao organizator njihovih skupova, ali i radikalni govornik, što je njegovao sve donedavno: na tim skupovima ekstremne desnice govorio je i ove godine, a prije samo sedam mjeseci, u ožujku, bio je i uhapšen zbog širenja rasne mržnje na internetu.

U svom pokajničkom priznanju za Channel 4 rekao je da je NF-u pristupio još kao mladić, jer "nije imao mnogo prijatelja u školi" i jer je želio pripadati skupini "koja ima cilj".

"Čak i ako ste završili sa skupinom ljudi koji su zbog svojih ekstremnih pogleda odsječeni od društva, ipak imate osjećaj druženja i pripadnosti jer ste član grupe koju zbog njenih stavova napadaju drugi ljudi", kazao je Wilshaw, priznavši da je tijekom neonacističke karijere sudjelovao u fizičkim napadima na razne ljude, manjinske skupine i njihove simbole, od premlaćivanja stranaca u Leedsu do vandaliziranja džamije u Aylesburyju.

'Osjećam se strašno krivim'

Britanski novinari ističu kako se Wilshaw u dobi od 18 godina pridružio Britanskoj narodnoj stranci (BNP), koja je tijesno surađivala s Nacionalnim frontom, a također je bio aktivan i u drugim ekstremističkim skupinama poput "Rasnih dobrovoljačkih snaga" (Racial Volunteer Force).
 



Prema podacima humanitarne organizacije "Nada, a ne mržnja" (Hope Not Hate), koja se bori protiv rasizma i fašizma, Wilshaw je radikalnoj desnici pripadao od 1974. godine, dakle još kao maloljetnik (rođen je 1959.).

U svom televizijskom istupu ovaj preobraćeni neonacist je izjavio kako je konačno shvatio da je rasizam "smeće" - i samim time odlučio napustiti krajnju desnicu – tek nakon što je unutar matičnog neonacističkog pokreta doživio zlostavljanje zbog svoje seksualnosti.

"Svjestan sam da će moja izjava zvučati užasno sebično, ali to je istina: gledao sam kako su ljudi zlostavljani, udarani i pljuskani na ulici, ali tek kad to osjetite direktno na svojoj koži, iznenada shvatite da je to što radite pogrešno", kazao je, dodavši kako mržnju prema drugima, koju je sâm desetljećima raspirivao, sada osjeća na vlastitoj koži, jer mu desničarski ekstremisti prijete nakon što je objelodanio pravu istinu o sebi.

Svoje preobraćenje Wilshaw je zaključio pokajničkom izjavom da se osjeća "strašno krivim" zbog svoje prošlosti, te da se sada želi boriti protiv rasizma, premda priznaje da se plaši odmazde s krajnje desnice zbog svoje "izdaje".

U svakom slučaju, valja pozdraviti povratak izgubljene rasističke ovce u civilizirano stado. Ostaje tek da se zapitamo: koliko li samo ovakvih sličnih životnih priča i identitetskih nevolja stoji iza onih zapjenjenih nesretnika s radikalne desnice koje gledamo u prvim redovima hajki na druge i drugačije? Ne samo u Britaniji.

 

 

 

Naslovnica Svijet