Novosti Svijet

Nikako da naučimo

Dalmatinska zagora želi postati Toskana gradnjom vila i bazena, ali ta je priča potpuno promašena: u Italiji se ne smiju graditi kuće samo za iznajmljivanje, i to je tajna uspjeha

Nikako da naučimo

Dalmatinska zagora u turizmu nikada neće postati Toskana ne uhvate li se njezini stanovnici hitno motike, traktora, sadnje, sijanja i svega što podrazumijeva poljoprivrednu proizvodnju. Jer, upravo je poljoprivreda u Toskani iznjedrila turizam kao dopunsku djelatnost, pa su vino, sir, salamini, masline, ulje, domaća tjestenina i štošta drugo proizvedeno u tom području glavni mamac za dolazak gostiju, dok je kod nas taj proces potpuno obrnut.

Dok je u unutrašnjosti Toskane vlastita poljoprivredna proizvodnja glavni preduvjet da bi se netko uopće bavio turizmom na tom području, u našem zaleđu su odavno napuštena i neobrađena polja postala parcele za turističku gradnju. Najrazvikanija i pitomošću pejzaža nenadmašna agroturistička pokrajina u Italiji, koja je postala sinonim svega onoga što bi u turizmu dalmatinskog zaleđa htjeli i naši poduzetnici, zato je još uvijek svojim pristupom turizmu i poljoprivredi miljama daleko od svega što gledamo u našem zaleđu.

Uvjerili smo se u to proteklih sunčanih jesenskih dana, obilazeći najpoznatija agroturistička imanja te sjeverne talijanske pokrajine, koji počivaju na tradiciji, povijesti i pitomom okruženju desetaka hektara obrađene zemlje, koja se proteže s jednog na drugi brežuljak. I tako unedogled, dokle pogled seže, nigdje ni pedlja korova, neokopane ili zapuštene parcele. Sve zeleno od maslina, koje su ovih dana pod teretom plodova koji će se uskoro brati, od vinove loze, koja je svoje grozdove već dala za ovogodišnje čuveno toskansko vino, ali i voćnjaka, kukuruza, pšenice, suncokreta... Milina je čovjeku gledati ta prostranstva pod uredno okopanom i zasijanom zemljom, usred kojih se nalazi tek po jedna zgrada od cigli, najčešće stara 200-300 godina, a nisu rijetke ni one srednjovjekovne. Objekti su to koji su nekada bili ljetnikovci ili gospodarske zgrade za poljoprivrednu proizvodnju, a danas su osuvremenjeni i obnovljeni u istoj funkciji toj djelatnosti dodali i onu turističku. Pa se tako u starim zdanjima nalaze i sređeni turistički apartmani za smještaj i do stotinu osoba. Talijanski zakoni koji reguliraju agroturizam ne ograničavaju broj kreveta na njima prema veličini ili kategoriji, nego jedino u ovisnosti o poljoprivrednoj proizvodnji. Što više proizvodite u poljoprivredi, to više turista smijete primiti.

 

Dopunska djelatnost


Ne čudi to kada se zna da je toskanski agroturizam, koji se prvi na takav način u Europi počeo razvijati, zakonski definiran još prije više od 30 godina, danas ima više od četiri tisuće domaćinstava, počiva na poljoprivrednim imanjima udruženim u poljoprivredne konzorcije kojima je turizam dopunska, nipošto glavna djelatnost.

Počeli su kao dodatna ponuda atraktivnom turizmu kulture i umjetnosti Firence, Sienne, Pise i drugih povijesnih gradova u Toskani, čiji su znatiželjni turisti počeli dolaziti i u obilazak poljoprivrednih imanja. Kako bi smanjili posredničke marže turističkih agencija koje su to organizirale, poljoprivrednici su se udružili i sami izravno počeli ugovarati ture na svojim stoljetnim imanjima. Ono što je iznimno važno u agroturizmu Toskane jest činjenica da se u tom prostoru poljoprivredne unutrašnjosti ne mogu graditi objekti namijenjeni samo turističkom iznajmljivanju. Štoviše, ne mogu se nadograđivati ili proširivati čak ni postojeći objekti na imanju, nego im se samo unutrašnjost smije urediti za turizam. Sve izvana mora biti jednako kako je to bilo prije nekoliko stoljeća, kada su građeni, pa nema nikakve šanse za preizgrađenost.

– Prosječno domaćinstvo na agroturizmu u Toskani ima oko 12 hektara obrađene zemlje i kada smo počeli prije 30 godina, bilo nas je nekoliko stotina, a danas je 4600 registriranih agroturističkih gospodarstava u Toskani. Omjer djelatnosti i zarade na njima uvijek mora biti u korist poljoprivrede, dakle da se od nje više zarađuje nego od turizma. Smijemo imati grupe turista koje dolaze samo na ručak ili večeru, ali im pripremati hranu i posluživati mogu samo članovi obitelji i zaposlenici na agroturizmu. Evo, da ja sada vama donesem tanjur, inspektor bi me mogao kazniti s tri tisuće eura jer ja ovdje nisam zaposlena niti sam član obitelji. Gostima smijemo servirati, staviti na stol samo ono što je proizvedeno u toskanskoj poljoprivredi i što smo nabavili od drugih poljoprivrednih domaćinstava. Prodajni punkt za poljoprivredne proizvode je obvezan na imanju i sve ima certifikat da je proizvedeno baš tu – govori nam Laura Pastelli, predsjednica udruge "Terra Nostra", koja objedinjuje agroturistička gospodarstva u Toskani.

Nespremnog posjetitelja iznenadi skromnost smještaja koji se nudi, posebice ako je pod dojmom mramora i luksuza kojim se diče naše vile u Zagori. Njihove oznake kvalitete smještaja i usluge najmanje su vezane uz luksuzno uređene sobe ili apartmane. Dapače, njihovi smještaji su rustikalnog izgleda, sa starinskim namještajem i opremom. No, ono što im daje oznaku kvalitete (klas žita) jesu mogućnosti dodatnih sadržaja, pa tako gotovo svako imanje ima teniska igrališta, biciklističke staze, staze za hodanje i šetnju, dječja igrališta, kušaonice vina, gastroponudu, golf-terene... Porez na nekretnine ne plaćaju oni koji uz poljoprivredu imaju i turizam, a poticaje za poljoprivrednu proizvodnju mogu dobiti samo domaćinstva koja žive od poljoprivredne proizvodnje. A to znači da moraju imati najmanje četiri hektara zemlje ili tisuću maslina, kazuje nam Laura, naglašavajući kako je cilj svega bio obnoviti poljoprivrednu proizvodnju u Toskani i u tome se uspjelo. Jer, prije pola stoljeća taj dio Italije suočavao se sa zapuštenim poljima i napuštenim kućama, kada su osmislili način da se pokrene poljoprivreda na starim imanjima.


80 eura za dvije osobe


– Mi možemo smjestiti 40 ljudi u dvokrevetnim sobama i apartmanima jer imamo puno objekata koje smo desetljećima obnavljali. Nudimo uslugu bolju od hotelske, vrhunsku hranu i doživljaje, a cijena sobe u niskoj sezoni je 80 eura, a u visokoj sezoni 170 eura s doručkom za dvije osobe. Samo trećinu kapaciteta dajemo portalima za buking, ostalo su individualni gosti koji nam se sami javljaju. Glavna sezona nam je od svibnja do listopada, a zimi organiziramo vjenčanja, evente i vikende za domaće goste – kaže Ivana Natalli, vlasnica agroturizma "Fattoria La Loggia", čija glavna zgrada je iz 15. stoljeća, smještena tridesetak kilometara od Firence.

Posebno su atraktivna imanja s velikom vinskom proizvodnjom, kušaonicom i trgovinama vina, poput "Fattorije del Colle", vlasnice Donatelle Cinelli Colombini koja proizvodi najljepše vino na svijetu. Tako se, naime, marketinški predstavlja konzorcij proizvođača vina "Orcia", aludirajući na ljepotu toskanskoga krajolika iz kojega proizlaze poznata vina Chianti, Brunello di Montalcino, Nobile, Cenerentola, Leone Rosso i mnoga druga. Godišnje samo taj konzorcij, koji vode mahom žene, a čini ga 40 vinara, proizvede 240 tisuća litara vina. Na agroturizmu im se cijene kreću od 10 eura za bocu do 180 eura za ona arhivska, koja se godinama pomno čuvaju u podrumima prije prodaje.

– Naše opredjeljenje je vinarstvo jer se u turizmu trendovi stalno mijenjaju i gosti uvijek traže nešto novo i drukčije. A u vinarstvu, ako si dobar, onda si siguran u uspjeh. Turisti su dobrodošli na našem imanju, ali živimo od loze i maslina koje imamo na 336 hektara zemlje – pojašnjava nam Alessia u vinskom podrumu.

Da se pazi na svaki detalj, pokazuje "bijeli put" kojim se dolazi do svakog agroturizma u Toskani, a koji je propisan kao obvezan. Asfalt i beton su nepoželjni u takvom pitomom okruženju toskanskih zelenih brežuljaka pod maslinama i vinogradima.

– Prednost Toskane u odnosu na druge slične regije u Europi jest u tome što su oni od samog početka razvoja agroturizma htjeli izvrsnost u svim segmentima. Posebno su pažljivi u vezi s plasmanom poljoprivrednih proizvoda jer te artikle nećete naći u njihovim trgovinama ili trgovačkim centrima. Turisti znaju da ih mogu kupiti samo u specijaliziranim prodavaonicama poljoprivrednih konzorcija kojih ima u svim toskanskim gradovima i pouzdano su proizvedeni u tom području. Naslanjaju se na kulturni turizam obližnjih gradova, gdje je gostima postao preskup smještaj pa idu sve više na agroturistička imanja – govori nam Robert Bačac, konzultant za ruralni turizam i jedan od najboljih poznavatelja tog oblika ponude u Hrvatskoj.

 

Život, a ne floskula


Unatoč raširenom uvjerenju kako u Toskani sezona na agroturističkim gospodarstvima traje cijelu godinu, u Uredu za turizam Toskane iznose nam sasvim drukčije podatke: 65 posto njihova turističkog prometa vezano je uz posjete gradovima umjetnosti i kulture, te turizmu sunca i mora na obližnjoj obali Tirenskog mora, dok trećinu prometa ostvare u unutrašnjosti. I baš kao i drugdje, i u Toskani turizam cijelu godinu traje samo u gradovima, dok se onaj na obali i u unutrašnjosti oslanja na šest mjeseci od proljeća do jeseni. Tijekom zime na imanjima uglavnom nema turističkog prometa, osim za Božić ili Novu godinu, kazao nam je Alberto Bruzzini, direktor Regionalne turističke organizacije Toskane. Nisu ni u Toskani svi stanovnici zadovoljni ubrzanim turističkim prometom zadnjih desetljeća, kaže nam Ilaria Muccio iz Centra za turističke studije u Firenci.

– Oko 15 milijuna turističkih noćenja napravi se godišnje u toskanskim gradovima, od čega 10 milijuna noćenja samo u Firenci. Građani često negoduju zbog gužvi, visokih cijena, čekanja u redu i brojnih turista. No, s druge strane su svjesni toga da im je turizam i poljoprivreda nešto što je iznimno važno za našu ekonomiju. Mi se trudimo da gosti odu što više u sve dijelove Toskane, a ne samo u gradove, i da se tako smanje gužve i rasterete povijesne jezgre. Nekad u tome uspijemo, nekad ne – pojašnjava Ilaria.

No, oko tri milijuna gostiju godišnje iz cijelog svijeta potvrđuje da su u toj namjeri daleko odmaknuli, a, što je još važnije, točno znaju kamo idu i kako će tamo stići. Održivi razvoj tamo nije tek moderna floskula, nego stvarni život i način na koji razvijaju turizam u unutrašnjosti. Jer, kako kažu tamošnji turistički djelatnici, "putovanje ljepotom i poviješću počinje u Toskani".

 

Naslovnica Svijet