Novosti Hrvatska

koje su sličnosti dviju balkanskih državA, jedne članice, druge u predvorju EU-a - osim što su obje siromašne, zemlje su bogatih ljudi

Hrvatska dužna kao Grčka

koje su sličnosti dviju balkanskih državA, jedne članice, druge u predvorju EU-a - osim što su obje siromašne, zemlje su bogatih ljudi

Obje zemlje imaju prevelike manjkove i u državnom proračunu i u trgovanju s inozemstvom; građani obiju zemalja osjećaju da je voda došla do grla; obje zemlje moraju štedjeti, odnosno rezati troškove, što ljudi ne vole; u objema se silan novac okreće ‘na c

Koje su sličnosti između Grčke i Hrvatske? Može li Hrvatska doživjeti sudbinu Grčke? Obje zemlje imaju prevelike manjkove, kako državnog proračuna, tako i manjkove koji proizlaze iz trgovanja s inozemstvom. Doduše, Grčka je puno veća, zemlja velike, školovane, kulturne, akademske i poslovne elite, također zemlja EU-a i eurozone.

Ali, u objema je situacija takva da građani osjećaju da je voda došla do grla. Obje zemlje moraju štedjeti, odnosno rezati troškove, što građani ne vole. U Europskoj uniji, u zemljama koje su prihvatile euro, na snazi su Maastrichtski kriteriji, a to je skup pravila kojima su se zemlje podvrgnule i koja, ako ih se poštuje, omogućuju da se ne prijeđu opasne granice inflacije, proračunskog manjka i državnog duga.

Prema dogovoru, inflacija ne smije biti veća od 1,5 posto od prosjeka triju članica koje imaju najnižu inflaciju u eurozoni. Državni dug ne smije prijeći 70 posto BND-a, a proračunski manjak ne smije biti veći od tri posto. Grčka je 2000. godine ušla u eurozonu tako da je statistički prikazala kako je u skladu s Maastrichtskim kriterijima, ali to nije odgovaralo stvarnom stanju.

Hoćemo, kako ne...

U redu, rekla je tada Europska komisija, primit ćemo vas u eurozonu, ali dovedite se u red. Hoćemo, kako ne, odgovorila je Grčka. Bruxelles je očekivao da će Atena “stegnuti remen”, odnosno kresati državnu potrošnju. Ali, Atena to nije morala učiniti.

Europska centralna banka, koja se brine o svemu što se tiče eura, nalazi se u Frankfurtu, ali sve odluke o trošenju i štednji − naime, fiskalna politika − u cijelosti su ostavljene da budu odgovornost članica. Grčka nije bila odgovorna. Tajeći, Grčka je od američke banke Goldman Saks pozajmila nekoliko milijardi eura ili dolara te prikazala Bruxellesu kako se “dovela u red”.

U biti, nastavila je veselo trošiti jer je cijeli sustav već bio toliko slab, korumpiran, porozan, a na mjestima ga nije ni bilo, da više nije ni znala uvesti red. Isto je učinila i nedavno − kad su vidjeli da je kriza, kad su se pobojali i reakcije Bruxellesa, i toga da budu sami sebi na sramotu i socijalnih nemira, opet su pozvali Goldman da im pozajmi, potajice od drugih − dakle, nezakonito.

To je bio jedan od elemenata koji su dodatno razbjesnili grčke partnere u eurozoni. Trošenje države slično je i kod nas i kod njih. Kod nas, šačica zaposlenih pruža jezik do zemlje da nahrani vidljivu i nevidljivu vojsku klijenata države, od umirovljenika do svih koji imaju braniteljske povlastice, da spomenemo samo neke, a također i nepreglednu vojsku državnih službenika, koji su potplaćeni, nervozni, preplašeni − ali ih je previše i guše državu.

U Grčkoj je čak gore. I tamo činovnik u nekome ministarstvu ima malu plaću, malo veću nego u Hrvatskoj, ali i dalje malu, recimo, 700 eura. No, tko god može, a brojni su u tome uspjeli, tko je i najmanji šefić ili stručnjak, ugura se u razne odbore, a takvih odbora po ministarstvima ima bezbroj. Tako činovnici sebi namjeste mjesečno od petsto do tri i pol tisuće eura dodatnih, neoporezovanih prihoda.

Umjetni otok

Obje zemlje stradale su zbog korupcije. Grčka je bogatija i veća od Hrvatske, možemo misliti koliko je tamo njihovih Pliva, Podravki i Ina. Jedan kolega, grčki novinar, rekao mi je da su u toj zemlji s milijun otoka jednom napravili umjetni otok za promatranje ponašanja galebova i gnjuraca. Na obje se zemlje odnosi pojam “balkanski”, što u shvaćanju Zapadne Europe podrazumijeva nesolidnost, nepredvidljivost i nesposobnost prevladavanja svojih mana.

Grčki državni dug iznosi 113 posto BND-a, a hrvatski bi mogao dostići sto posto, upozorio je guverner Rohatinski. Brana koju je imala Hrvatska jest da kultura korupcije nije bila toliko ukorijenjena kao u Grčkoj, zatim, hrvatske banke nisu bile toliko razvijene da bi se upustile u poslovanje na svjetskom tržištu − tako nisu mogle sudjelovati u trgovini toksičnim derivatima.

Konačno, Hrvatska je imala i ima guvernera Rohatinskog. Grčka je bila prva balkanska zemlja koju su, 1981., primili u tadašnju bruxellesku organizaciju država i od tada nisu prestajali ponavljati kako su se pokajali. Primljena je nepripremljena, na inzistiranje Amerike, i veliki novac koji je doticao iz Bruxellesa u Atenu, a propušten je kroz vrlo slabu državnu upravu, ukorijenio je korupciju i proširio je.

Dugo se u EU-u navodilo da je Irska, kad je ušla u EU, bila siromašnija od Grčke, ali obogatila se zahvaljujući tome što je imala dobru državnu upravu koja nije tolerirala korupciju, što se tamo govorilo engleski i što se ekonomski otvorila, dok je Grčka ostala pri dnu, iako i tamo poslovni ljudi govore engleski i koji god jezik treba, a i ekonomski su otvoreni.

Danas su obje zemlje u dubokoj krizi, s tim da nije teško pogoditi koja će se prije oporaviti. Također, Irskoj je EU služio kao kulturološki i ekonomski spas od velikog susjeda, mogućnost da iziđe iz svojih otočnih okvira, a Grčkoj je EU, uglavnom, poslužio kao mogućnost da se nastavi s “balkanskim” poslovima. Svi znamo da se u Grčkoj na vlasti smjenjuju dvije dinastije, Karamanlis i Papandreu.

Danas Grčka ima uistinu fantastično talentiranog premijera, ozbiljnog čovjeka, Jorgosa Papandreua, koji se bori da izvuče svoju zemlju iz teškoća. Ali, još je njegov otac Andreas Papandreu svakog jutra, kad bi izišao iz svoje vile krećući na premijerski posao, pred vratima zastajkivao i razgovarao s desecima ljudi koji su čekali u redu.

To su bili razni molitelji, koji bi se obraćali izravno premijeru i, u zamjenu za uslugu, poput nalaženja državne službe za dijete ili sklapanja poslovnog dogovora, plaćali šefu države u gotovini, u plavoj kuverti. Grčku se zove siromašnom zemljom bogatih ljudi.

Silan se novac obrće “na crno”, a tome nema traga u državi. Hrvatska je također u boljem položaju zato što EU traži od nas dubinsko iskorjenjivanje korupcije, a od Grčke ne traži − od nje traži da se samo popravi. Drugo i ne može, budući da je članica.

piše Ines sabalić

Dvije dinastije

U Grčkoj se na vlasti smjenjuju dinastije Karamanlis i Papandreu. Danas Grčka ima uistinu fantastično talentiranog premijera, Jorgosa Papandreua, koji se bori da izvuče svoju zemlju iz teškoća. Ali, još je njegov otac Andreas Papandreu jutrom, krećući na premijerski posao, pred vratima razgovarao s ljudi koji su čekali u redu da izravno od premijera mole za usluge, a u zamjenu za uslugu plaćali šefu države u gotovini, u plavoj kuverti.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last