Novosti Hrvatska

Shahla, Sadou i Zoulkefel

Dok Hrvati sanjaju o životu na Zapadu, ovi ljudi žele živjeti u našoj zemlji: 'Ovdje je prekrasno! Kada pronađem nešto što mi se ne sviđa, javit ću vam'

Shahla, Sadou i Zoulkefel

Oni u Hrvatskoj vide ono što mnogi njezini stanovnici odavno ne: prekrasnu zemlju i ljubazne, otvorene ljude.

Iako su mnogi njihovi zemljaci ovdje samo prolaznici koji sanjaju o životu na Zapadu, gdje ih možda čekaju i članovi obitelji, iako se mnogi osjećaju nevidljivima, strancima u borbi s administracijom, mi smo pronašli izbjeglice u Hrvatskoj koji ovdje, vjerovali ili ne, žele ostati i izgraditi život.

Naši su sugovornici u srijedu sudjelovali u Zagrebu na konferenciji "I get you", Isusovačke službe za izbjeglice (JRS).
U Hrvatskoj su, kažu, pronašli i mapirali 14 inicijativa koje su zadovoljile uvjete projekta "I get you", a predstavnici nekih od najuspješnijih, uglavnom udruga civilnog društva, govorili su o svojim iskustvima i projektima u radu s izbjeglicama koji su uglavnom u protekle dvije godine na naše prostore stizali balkanskim i inim rutama.

Ne idem nigdje

- Ja ne idem nigdje, ja sam tu. Ovdje živim s ljudima, imam posao, zanimanje. Moj je plan da te stvari učinim sjajnima. Moje ime nije tipično senegalsko i zapravo znači "smeće". Ljudi to ne razumiju, ali u smeću možeš sve reciklirati. Pozitivne stvari izlaze van. Ja mogu sve reciklirati, mogu sve prihvatiti. Ja sam ljudsko biće, osjećam patnju, osjećam bol, osjećam sve – tako se u kratkom filmiću inicijative "I get you" o integraciji predstavio Senegalac Sadou Diagne (27), dobri duh i glavni kuhar socijalne zadruge za interkulturalnu suradnju "Okusi doma" iz Zagreba, u kojoj rade tražitelji azila u Hrvatskoj ili im je azil odobren.

Bave se uglavnom cateringom, kuhaju hranu Bliskog istoka, Afrike i srednje Azije, najčešće za velike događaje poput konferencija i poslovnih sastanaka, ali i rođendane.

Sadou je rođen u Dakaru, a veći dio djetinjstva proveo je na jugu Senegala, te je sa samo 19 godina "kada su se stvari u Senegalu neočekivano promijenile" napustio svoju zemlju. U Hrvatsku je stigao 2014. Najprije je nekoliko mjeseci proveo u hotelu "Porin" u Zagrebu, obično prvom prihvatilištu za sve ljude njegove sudbine, a kada mu je azil odobren preselio se na Borongaj u Zagrebu. Sadou je u srijedu sa svojom ekipom iz "Okusa hrane" pripremio catering za sve uzvanike konferencije i obećao nam idući put veću priču o sebi.

- Sad sam malo zauzet – pravdao se Sadou, umjesto kojega je ovaj put govorila ukusna, egzotična hrana.

Uspjeli smo doznati da je kuhanje naučio od majke, da mu je omiljeno jelo bilo soupou kandje, da i danas najradije priprema jela iz svoje zemlje od riže, kus kusa, povrća, ribe, da je u Hrvatskoj završio školu za kuhara na zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu, da je učio hrvatski, uz koji još govori materinji wolof, francuski, engleski i grčki jezik. Član je nogometnog kluba Zagreb 041, i jako mu nedostaju rodna zemlja i obitelj.

- Nikada! Irak je za mene mrtav! – odrješito na naš upit želi li se jednom vratiti u svoju rodnu zemlju odgovara prekrasna Shahla P. (39), Kurdinja iz Iraka.

Shahlu na ovom događaju, izgleda, svi poznaju i rado će nas s njome upoznati. Ne možete je ne primijetiti. Duge crne kose, u uskoj crvenoj haljini i cipelama s visokim petama, daleko je to od onoga kako je bila odjevena u Iraku.

- Onda sam rekla - dosta! Ljudi, znate, žele samo bolji život – priča kako se odlučila krenuti na put neizvjesnosti.

Shahla je ovdje sama, na put je krenula sa susjedom, jedan joj je brat u Njemačkoj, svi ostali u Iraku. Iz Turske preko Grčke i balkanskom rutom stigla je do Slovenije, a onda su je vratili u Hrvatsku. Ovdje je godinu i deset mjeseci i ne namjerava se vratiti. Najprije je živjela u Porinu, a sada iznajmljuje stan u Črnomercu, radi kao pomoćna radnica u kuhinji, "zaljubila" se u naše palačinke koje spravlja svaki dan. Stekla je puno prijatelja u Hrvatskoj, a možda jednom pronađe i bračnu sreću.

Ne mora biti zgodan...

- Ne mora biti zgodan, nije mi to važno. Samo neka bude dobar - smije se Shahla, inače učiteljica.

Hrvatsku smatra prekrasnom zemljom, zemljom prilika, a ima i dva sna:

- Prvi je san da, kada dobro naučim hrvatski, radim kao prevoditeljica s izbjeglicama u Porinu. Drugi mi je san certificirati svoju svjedodžbu i opet, kada dobro naučim hrvatski, biti učiteljica, ovdje - jasna je i izravna Shahla.

- Nitko tko ovdje dolazi ne dolazi zato jer mu se ne sviđa. Kada pronađem nešto što mi se u Hrvatskoj ne sviđa, javit ću vam - raspoložen je za razgovor Zoulkefel Said iz Sirije, koji na naš upit koliko ima godina ("koliko je star") uz smiješak samo odgovara "nisam star". I on je ovdje sam, nije oženjen, roditelji su mu umrli, a nešto obitelji još živi u Siriji.

Said je pisac, pjesnik, u rodnoj zemlji objavio je šest knjiga pjesama i jednu kritike.

- Ne osjećam se ovdje strancem. Prekrasna zemlja. Volim Hrvatsku, ljudi su dobri. Hrvatska je bogata ljepotom – nema dovoljno riječi hvale Said za zemlju u kojoj sada, doduše još u hotelu "Porin", gradi svoj život.

- Znate, sada pišem knjigu, roman. Bit će to uglavnom ljubavna priča, ali i priča o izbjeglištvu, ratu u Siriji, uglavnom, inspirirana mojim životom – kroz smijeh govori o svojim ambicijama Said.

"Susret razbija predrasude", moto svih onih koji trenutačno rade s izbjeglicama, naši su sugovornici potvrdili na najbolji način.

 

Naslovnica Hrvatska