Novosti Hrvatska

rizici čartera

Ni plivati još ne znaju, ali uzmu brod i luduju: vodeća smo destinacija za najam plovila bez posade

rizici čartera

Svaka nevera na Jadranu u pravilu je popraćena vijestima o dramatičnim spašavanjima s havariranih brodova, najčešće jedrilica iz čartera koji je posljednjih godina doživio pravu poslovnu eksploziju. 

I to nije čudno: Hrvatska je vodeća svjetska destinacija kada je najam plovila bez posade u pitanju.

To najbolje pokazuju brojke: više od 3500 čarter plovila je u vlasništvu domicilnih tvrtki koje godišnje ostvare više od 60 tisuća najmova. Riječ je o 370.000 gostiju koliko ih se tijekom jedne sezone odmara na unajmljenom brodu.

Druga strana ove blistave medalje je činjenica da nitko od ljudi koji unajme brod bez skipera na moru ne mora prije toga provesti ni pet minuta. Takav domaći ispit za voditelja brodice, a brodica je svaki brod do 12 metara dužine, podrazumijeva samo osnove teorije ponašanja na moru. Istovremeno, Hrvatska priznaje licencije koje su izdala nadležna tijela niza zemalja koje imaju istovjetne ispite, a često uopće nemaju more. Tako dolazimo do situacije da je more ljeti puno ljudi koji upravljaju skupim brodovima bez ikakva prethodnog iskustva.

Ludovanja svake vrste

Prije desetak dana tako je u nasukavanju jedrilice s češkim turistima jedna osoba teže ozlijeđena, u spašavanju su sudjelovali i Pomorska policija i GSS, a kada su turiste pitali zašto se s broda nisu prebacili na kopno na koje su se nasukali, odgovor je glasio da - ne znaju plivati.

- Najveći dio njih prvu godinu unajmi brod i skipera, s time i da je taj skiper često osoba bez ikakvog iskustva u upravljanju brodom. Najčešće su to kontinentalci kojima je to posao da ušićare nešto novca preko ljeta, pa često rade za znatno manje novca od profesionalnih skipera. Onda se tim turistima učini kako je sve to jednostavno i lako i sljedeće godine u svojoj zemlji ili kod nas polože taj ispit, a da nikad nisu prije toga uzeli timun u ruke, nakrcaju brod djecom, familijom i prijateljima i isplove – pojašnjava nam skiper koji se u karijeri nagledao svega i svačega. Počevši od neznanja kada je sidrenje u pitanju, do apsolutnog nesnalaženja s jedrima i s praćenjem upozorenja o nepogodama.

Nije čudno, kaže on dalje, da sa svakim nevremenom imamo vijesti o nesrećama i ozlijeđenima, ponekad i s poginulima, uz dodatak kako je nautičare "iznenadilo naglo pogoršanje vremena".

- Riječ je jednostavno o neznanju. Većina njih i ne prati, a i ne razumije vremensku prognozu, ne prati upozorenja, a često uopće ne razumiju ni hrvatski ni engleski jezik da bi mogli pratiti obalni radio. Ne shvaćaju da je Jadran more koje je jednog trena kao s razglednice, a već koji sat poslije nevera nosi sve pred sobom.

Taj osnovni nedostatak potom prati i neznanje temeljnih znanja na moru, poput sidrenja i sl. Uplovljavanje u luku s dignutim jedrima, upravljanje brodom pod utjecajem alkohola, ludovanja svake vrste... samo su manji dio arsenala iznenađenja koje nadobudni pomorci znaju priuštiti.

Nije, naravno, problem samo u stranim državljanima. Problem je što s istom dozvolom i istom razinom znanja i iskustva mogu raditi i skiperi koji nude svoje usluge turistima koji unajmljuju brod.

Poput Hrvatske, ni većina drugih zemalja nema takvu obuku kao obveznu. Neke zemlje s velikom pomorskom tradicijom, poput Francuske i Nizozemske, za određene kategorije brodova uopće nemaju predviđenu nikakvu dozvolu, pa turisti iz tih zemalja ispit polažu u Hrvatskoj.

Prema hrvatskom pomorskom zakonu, stoji na stranicama Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, da biste upravljali brodom, "trebate imati dozvolu za upravljanje brodicom ili jahtom (tzv. skiperska dozvola) koju je izdalo nadležno državno tijelo zemlje iz koje dolazite. Osim skiperske dozvole, morate posjedovati i odgovarajuću VHF dozvolu. Dozvole gotovo svih europskih zemalja prihvaćene su u Hrvatskoj".

Nacionalne dozvole su i osnova za izdavanje međunarodnog certifikata, koji bi odgovarao međunarodnoj vozačkoj dozvoli na kopnu.

Troškovi havarija

Hrvatska dakle ima krajnje liberaliziran pristup najmu plovila. Nasuprot tome, čarter kompanije u nekim drugim zemljama sve češće najam plovila uvjetuju posebnom obukom. Plovilo će dati u najam samo uz predočen ceritifkat neke od nautičkih škola, osobito kada je jedrenje u pitanju. Odnosno, traži se dokaz, kako o položenim ispitima, tako i o praksi provedenoj na moru. Taj dokaz može se odnositi i na prijeđene milje i na broj dana na moru. Ako takav certifikat nemate, brod ćete dobiti samo uz uvjet da unajmite skipera s traženim papirom.

Pri tome svjedodžbu ne može izdati bilo koja škola ili akademija, nego i one moraju proći posebnu certifikaciju kod specijaliziranih organizacija, primjerice IYT (International Yacht Training). Na takvoj praksi sve češće inzistiraju osiguravajuća društva kojima, unatoč visokim premijama, nije jednostavno pokrivati troškove nastale havarijama.

No, to nužno i poskupljuje cijeli posao. Hrvatskoj su trenutačno važnije brojke o rastu najmova negoli brojke o nesrećama.

Manjak prakse 

Problem je što ne postoji praktični dio ispita, smatra Domagoj Milišić, vlasnik čarter agencije Croatia Yachting.

- Kao što svaki vozač koji položi vozački ispit može voziti za Uber, tako i svatko tko ima dozvolu može upravljati brodom. Međutim, na moru se dozvola dobije bez praktičnog dijela, odnosno položi se samo teorijski dio koji se sastoji od nekih 20-ak pitanja. Ta pitanja obuhvaćaju osnove poznavanja karte, svjetala, signalizacije i sl. No, u tome se ne razlikuju amateri od skipera, pa tako na moru imamo dosta ljudi koji imaju zakonsko pravo unajmiti brod, ali njihova vještina nije na razini nekoga tko bi trebao upravljati brodom. Čak mogu reći da s obzirom na broj takvih neiskusnih ljudi koji se ljeti nađu na moru, i nemamo toliko puno nesreća – kaže Milišić.

- Trebalo bi svakako uvesti određeni broj sati na moru kao dio ispita, ako ništa drugo, onda da se ljudi malo bolje informiraju, da malo bolje dožive more jer se velik broj nesreća dogodi zato što olako shvate more.  

Naslovnica Hrvatska