Novosti Hrvatska

gorski spasioci

Oni spašavaju živote, ali država za njih nema novaca; Vinko Prizmić upozorava: ​Radimo vrhunski, važan i opasan posao, a u pitanje je doveden goli opstanak HGSS-a

gorski spasioci

Iako je ljeto kalendarski završilo i broj turista opao, intervencije Hrvatske gorske službe spašavanja ne jenjavaju.

Iako će se tek koncem godine znati potpuna statistika, već sada bilježe dvadesetak posto više akcija nego lani. Proteklo ljeto itekako je bilo aktivno, a volonteri su se posebice istaknuli sudjelujući u brojnim požarima koji su zahvatili Dalmaciju i šire.

No, malo je poznato da je njihova djelatnost gotovo dovedena u pitanje zbog neurednog financiranja ove službe, što je zakonska obveza i države i jedinica lokalne samouprave.

Nakon dugog čekanja, nedavno je iz Ministarstva financija obećano da će se do kraja godine naći prijeko potreban novac za obnavljanje dotrajale opreme. U suprotnom, spašavatelji mogu slobodno staviti ključ u bravu.

Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a, napominje kako se ovdje radi o ultimativnoj javnoj potrebi jer je sigurnost i spašavanje ljudskih života nešto neodgodivo.

Tapšanja po ramenu

- Nećemo to napraviti jer ovo radimo iz humanih razloga, ali činjenica je da je u pitanje dovedena naša operativnost jer se opseg poslova i zakonskih obveza u zadnjih pet godina utrostručio, dok se raspoloživa sredstva zbog politike štednje uporno smanjuju.

Dakle, država nas je zakonima obvezala da radimo puno više i u preventivi i u operativi, dužni smo u akcije slati opremljene i osposobljene, osigurane pripadnike, ispravna vozila i opremu, plaćati namete i odraditi puno više nego do sada, ali s manje novca.

Kako o našoj djelatnosti neposredno ovise ljudski životi, dužni smo upozoriti na taj problem. Ne moljakamo, već upozoravamo da kao žurna služba trebamo novac za rad kao što ih trebaju i sve druge javne službe poput vatrogasaca, hitne pomoći i drugih.

Taj novac ne tražimo za plaće, nego za golo održavanje sustava. Naši ljudi rade besplatno, u pripravnosti su 24 sata, koriste stara vozila, odjeću i obuću, dotrajalu opremu...

Malo koja stanica ima prostor za djelovanje. U Splitu su nam vozni park i oprema na šest lokacija, a već desetljećima pokušavamo doći do nekog adekvatnog prostora. Svi nas tapšaju po ramenu, obećavaju, ali nama prostor i sredstva trebaju sad, a ne za tri godine. Apeliramo da se taj problem riješi kako ne bi bilo kasno! - upozorava Prizmić.

Prema Zakonu o HGSS-u, služba se financira iz državnog proračuna, kao i jedinica lokalne samouprave. Iako se broj intervencija utrostručio, proračun je ostao isti. Mnoge općine i gradovi uopće ne sudjeluju u plaćanju, iako se na njihovu području obavi velik posao.

- Problem je što nema sankcija za one koji ne izvršavaju obveze plaćanja. Takve obveze propisane su za sve javne potrebe i službe poput vatrogastva, Crvenog križa, pa bi svih trebalo izjednačiti jer smo i mi jedna od temeljnih operativnih snaga sustava civilne zaštite.

Vidite, mi imamo osam zaposlenih i 1500 volontera. Tu je 25 stanica, 60 manjih ispostava i sve to se financira s 15 milijuna kuna. Izgleda puno, ali kada bi netko ovakvu službu ustrojio na nekoj drugoj osnovi, bila bi barem 20 puta skuplja, jer mi darujemo svoj rad, ali imamo obveze kao i svi drugi - registracija auta, plaćanje goriva, telefona, struje, licenciranja, liječničkih potvrda bez kojih spašavatelji ne mogu na teren.

Radimo vrhunski, važan i opasan posao, pokrivamo cijelu Hrvatsku, 365 dana u godini, 24 sata dnevno. Nama bez problema ištekaju telefon kad ne platimo koji račun. Ima gradova koji su nam u godinu dana dali 10 tisuća kuna, a toliko smo puta tu spašavali. Pa, šta može jedna stanica s tim?! - kaže Prizmić koji se sada nada realizaciji dogovora s ministrom Marićem.

Nemogućnost naplate

Dogovoreno je da do kraja godine iz državne rezerve stigne 1,5 milijuna kuna da bi mogli ispunjavati svoje zadaće do siječnja. Za iduću godinu proračun bi im se trebao povećati i ulaskom u sustav participacije od igara na sreću. Svaku kunu koju dobiju od države i gradova moraju strogo pravdati. Napominje kako samo traže da ih se tretira kao i sve druge javne potrebe poput održavanja ulica, zelenila i sličnog.

Pitamo Prizmića što je s naplatom spašavanja turista koji se često gube zbog loših procjena vlastitih mogućnosti i nepraćenja vremenskih prilika.

- To je vječno pitanje, no naše aktivnosti nisu samo spašavanje turista. Više tragamo za domaćim ljudima, mahom starije dobi. Svaka naša akcija nije samo naša jer u njoj sudjeluje vojni helikopter, djelatnici Ministarstva zdravlja, 112, policija, vatrogasci...

Kod nas se spašavanje ne može naplatiti jer nemamo proizvod sigurnosti kakav je odavno razrađen u Europi. Kada smo spasili čovjeka s kruzera tijekom noći, dva puta ga reanimirali, ujutro nas je odmah nazvalo njegovo osiguravajuće društvo želeći platiti.

Stvar je jednostavna: sigurnost je proizvod i da bi ga pojedinac ili osiguravajuće kuće mogle kupiti, mora biti pripremljen za tržište. Oni koji sebe izlažu većim rizicima, pošteno je da više participiraju u svojoj sigurnosti. Ali to mora biti sustav, a ne da se takva pitanja uporno i pogrešno upućuju nama.

 

Neke od zahtjevnijih ovogodišnjih akcija:​

- S otočića Šćedro spašen je 64-godišnji Talijan kojeg je teško ozlijedio propeler katamarana
- Stotinu pripadnika HGSS-a kao produžena ruka vatrogascima i prvoj pomoći bilo je angažirano na gašenju srpanjskog požara u Splitu i okolici
- Višednevna potraga za nestalom Poljakinjom na Biokovu početkom kolovoza
- Više helikopterskih spašavanja s penjačkih smjerova na stijenama u NP Paklenica
- Evakuacija tridesetak djelatnika koji su ostali zarobljeni u krugu pogona zbog podizanja razine vode u dvije ninske tvrtke na području Ždriljca

Naslovnica Hrvatska