Obitelj Cigana zaustavila se prije nekog vremena u parku pod mojim prozorom. Po izgledu jedva punoljetni, imali su jednog kovrčavog mališana, bebu u kolicima i još je ona, krupna i okrugla, bila noseća s trećim, a kako je ta mlada žena željno ljubila svog muškarca i kako je taj prištavi klipan njoj nježno dodirivao lice, moglo se pretpostaviti kako stvar nije zaključena, utakmica se još igra, njihovo brojno stanje je otvoreno i neizvjesno.
Gledao sam ih indiskretno odozgo s balkona, i zadivljen i užasnut njihovom odvažnom, ili možda prije lakomislenom odlukom da još u ranim dvadesetima naprave troje, da im cijela mladost prođe u smradu usranih pelena, zaglušujućem plaču i živčanoj nesanici. Da mene pitaju, savjetovao bih im da uspore, da se prije zaposle i skuće, ali mene nit...