Novosti Hrvatska

veliko srce

'Nastavimo li ovako, Hrvatska neće opstati': zabrinuto upozorava Ivan Đikić, a prvi korak koji je napravio da se to promijeni oduševio je mlade jednog podijeljenog grada

veliko srce

Od dolaska u Dubrovnik i konferencije u Cavtatu, koju organizira Europska organizacija za molekularnu biologiju, očekivala sam mnogo novoga, puno smo naučili i vidjeli predivan grad, stekli poznanstva te ispunili sva očekivanja – ispričala je Anja Konjević, a njezina vršnjakinja Matilda Sabljak oduševljeno je dodala:

– Imali smo i noćno kupanje u još toplome moru. Vidjeli smo plankton koji svijetli. Predobro i nezaboravno iskustvo!
Gimnazijalke iz Vukovara u sklopu projekta kojeg je inicirao svjetski priznati molekularni biolog prof. dr. sc. Ivan Đikić došle su na jug Hrvatske, o čemu Đikić kaže:

– Pokrenuli smo projekt "Znanost za mlade u Vukovaru" i ponudili kreativnost da pobudimo optimizam i ostanak u Vukovaru, da tu traže izazov i nađu optimizam. Cilj je da spoznaju kako mogu i trebaju ići u inozemstvo, ali i vratiti se u Hrvatsku i tu ostvare karijeru. Doveli smo ih u Cavtat na konferenciju europske molekularno-biološke organizacije koja ove godine slavi dobitnika Nobelove nagrade za medicinu za 2016. godinu za autofagiju, Japanca profesora Yoshinorija Ohsumija.



Uz više od 350 znanstvenika je po dvoje gimnazijalaca srpskog i hrvatskoga govornog programa. Zabavljaju se, uživaju i kažu mi, krasno je, da im je ovo životni doživljaj. Temeljem ovog posjeta mladi će se formirati za cijeli život. Donirao sam im troškove puta i boravka, što iz inozemstva možemo učiniti za njihov iskorak. Želimo da spoznaju što se radi u suvremenoj znanosti, da vide što znaju, komuniciraju na engleskom i nauče kako vrhunska znanost nije daleko od njihovih sposobnosti te da u sebi prepoznaju vrijednosti i osjete samopouzdanje.

Slobodni i bez tenzija

Na opasku da pripadaju nedavno suprotstavljenim narodima, Iva Jukić je kazala kako se "osjećaju potpuno slobodno, bez nacionalnih i ostalih tenzija".

– Naravno, razlikujemo se po kulturi, ali se dobro razumijemo. U istoj smo školi i zgradi iako ne i odjeljenju što mi je glupo jer svi trebamo biti zajedno. Nema potrebe za razdvajanjem. Mi smo generacija koja apsolutno nema veze s ratom, nismo ga doživjeli i trebamo se zajedno družiti, a ne gledati svakodnevicu kao odrasli – kazala je Iva, dok je Lazar Ajduković dodao:

– Profesor Đikić nam je odškrinuo vrata znanosti i otvorio mogućnost gledati svijet s druge strane. Učvrstio nas je u želji da ubrzo studiramo prirodne znanosti. Ovaj dolazak je nagrada za dosadašnje zalaganje. Upoznati, pratiti rad i slušati znanstvenike cijeloga svijeta doista je nezaboravan osjećaj!



Matilda se nada da će jednom živjeti kao znanstvenici i građani svijeta. Za deset godina vidi se s diplomom Medicinskog fakulteta na radu u struci i znanosti. Anja želi biti forenzičar, a Lazar i Iva farmaceuti, možda studirati medicinsku biokemiju, a sretni su i što će im kongres u Cavtatu omogućiti bolji maturalni rezultat.

Mlade Vukovarce muče isti problemi kao i vršnjake iz Hrvatske: osjećaju preveliki stres zbog 15 predmeta i žele učiti po zapadnom sustavu, kao što im je prof. Đikić opisao kako je njegova kći dobila zadaću da u 7. razredu osnovne škole izradi električni automobil. Matilda bi htjela slične projekte.

– Ako nam daju materijal i osnovne upute, možda nas zainteresiraju da stječemo i brže primjenjujemo znanje, da se snađemo? Ne bi me bilo strah jer bih našla način kako to odraditi – veli Matilda.

Za Anju je sve stvar organizacije vremena: trenira odbojku, glumi i dobro uči.



– U lipnju katkad moram preskočiti trening zbog učenja ali ne vjerujem kad kažu da od škole ništa ne stignu! Gradiva je puno i preopširno je, ali se moramo prilagoditi!

Ima vremena i za druženje

Za Lazara je dio profesora prezahtjevan, predlaže da se izbaci dio predmeta, ali je spreman u ime većeg cilja nečega se odreći. Za Ivu se u završnom razredu trebaju koncentrirati na predmete koje će polagati na državnoj maturi, a ne na one koji im neće trebati ili u srednjoj školi samo ponavljati prošireno gradivo iz osnovne.

Ne treba mnogo za zaključak da mlade Vukovarce tište isti problemi kao sve njihove vršnjake. Slične su im želje i afiniteti, a o dokolici i ljubavi u Vukovaru kažu da se nađe vremena za druženje u parku. Za dinamičniji provod imaju samo jedan klub za mlade – brod na Dunavu.

– Mali je i skučen, ne baš ugodan jer je prevruće, zagušljivo i pomalo opasno. Bila sam tamo tisuću puta, iako mi se ne sviđa – priznaje Iva. Ni Matildi se ne sviđa ali priznaje "na kraju, tamo svi završe!".



Mladi iz rodnoga grada prvoga hrvatskog nobelovca Lavoslava Ružičke tijekom posjeta Dubrovniku boravili su u Klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića. Priznali su da su na nastavi osjetili kao da Ruđerov duh još lebdi u tom zdanju iz kojeg je krenuo u svijet da bi ga znanstveno pokorio. Profesor Đikić ističe da između djece u Vukovaru problema nema, ali ima između profesora, što je nedopustivo.

– Odrasli postaju rigidni i ne mogu se brzo prilagoditi. Oni koji žele neobrazovane glasače radovali bi se da škole nisu dobre. Ali, Hrvatska je danas prešla Rubikon i u alarmantnoj smo situaciji: demografska slika Vukovara iz 1990. godine je 44, a iz 2017. Vukovar s dva prigradska naselja ima samo 21.000 stanovnika! U malo vremena smo izgubili više od polovice stanovništva. Ako ovako nastavimo u demografiji, Hrvatska neće moći opstati!

Ne možete imati milijun radnika i dva milijuna korisnika beneficija! Javnost se ne smije kontaminirati sukobima i lošim porukama i mora reći političarima što i kako dalje! Treba doći do konsenzusa! Zbog nešto bolje plaće, a lošijih životnih uvjeta ne smiju se izgubiti cijele generacije! Prema našim podacima iz Hrvatske je u Njemačku odselilo 36 tisuća, a prema podacima Njemačke čak 50.000 građana! Mi kao ljudi moramo reći da je dosta i izboriti se za Hrvatsku kakvu želimo!

 

Nema dobre škole u katastrofalnom društvu

– Dobio sam e-poruku jedne naše studentice iz Engleske koja mi kaže da je glavna razlika između te i naše zemlje u tome što ju je sustav primio.

– U roku jednog tjedna svi su bili spremni pokazati kako se može bolje prilagoditi, svi su pažljivi prema njoj i željni da se uključi. Nigdje nije spomenula novac, samo kako je primljena u Engleskoj. A u nas zaposleni na fakultetima to još nisu shvatili.

Ali, treba otvoreno reći iako postoji strah koji je ozbiljna stvar. Realnost je da su mnogi kažnjeni jer su otvoreno govorili. Tu je nužna šira javnost i potpora onima koji ukažu na probleme. Pritom je važno znati da ćemo, ako svaki pojedinac učini što više, unaprijediti stil ponašanja i rada u Hrvatskoj, što će se odraziti na škole koje su slika društva. Jer, nije moguća dobra škola u katastrofalnom društvu.

Naslovnica Hrvatska