Nije mogao vjerovati kad smo ga nazvali. Mislio je da se netko s njime šali, da ga vuče za nos, da mu se ruga kako se već u Dalmaciji znaju rugati s drukčijim ljudima, i malo mu je nedostajalo da poklopi slušalicu.
Tek kad nas je vidio pred svojom kućom, betonskom višekatnicom u Strožancu pored Splita, shvatio je da nije vic, da će stvarno netko pisati o njemu i njegovu dugogodišnjem hrvanju u blatu hrvatske korupcije, piše Jutarnji list.
Nudi nas rakijom, lozovača ili šljivovica, što god izabrali, veli, nećemo pogriješiti, a trebat će nam, jer ono što ćemo sada čuti - “ma, jeste li vi sigurni da ćete sve što vam kažem napisati”, još jednom pita, za svaki slučaj - trijezan čovjek ne može pojmiti.
Riskiramo, rano je za čisti alkohol, petak je tek počeo, a pred nam...