Iako će mnogi koji su u potrazi za krovom nad glavom ispričati brojna neugodna iskustva sa stanodavcima (skupoća, prljavštinu, loš namještaj, dosadne gazdarice), vrijeme je da se čuje i druga strana priče.
- Iznajmila sam stan ženi u ranim tridesetima s djetetom od tri godine, koja povremeno radi. Riječ je o stanu od 47 kvadrata, koji, doduše, nije novogradnja, ali je čist i uredan. Kako bih joj pomogla, rekla sam da stan plaća 700 kuna plus režije. Nikad joj nisam smetala, dolazila sam samo jednom mjesečno po stanarinu. No, kad god bih se najavila da dolazim, nastajao je problem, jer joj dijete spava ili ona ima drugih obveza. U međuvremenu je, bez prethodne najave, uselila dečka i psa. Završilo je tako što je potrgala ključ od stana, ubacila ga u sandučić i iselila se, te me o ...