Novosti Hrvatska

arhivisti za promjene

Struka protiv čuvanja komunističkih tajni: Ušutkavanje žrtava i zabrana kopiranja Udbinih dosjea su besmisleni, jedva čekamo novi zakon

arhivisti za promjene
Politička i ideološka represija nad povijesnom istinom i nadalje izaziva prijepore, jer samo istina oslobađa. Otvaranje zatvorenih i zataškavanih stranica jugoslavenskog režima koji je u Hrvatskoj prouzročio teške posljedice, neophodno je za novi korak nacije - kaže Kušen

Međunarodni Etički kodeks arhivista jasan je: arhivisti poštuju i slobodu pristupa i privatnost pojedinca, te postupaju unutar granica zakonskih propisa koji su na snazi. Oni moraju poštovati privatni život osoba koje su stvorile zapise, kao i onih na koje se zapisi odnose, osobito kada te osobe nemaju utjecaja na odluke o korištenju i raspolaganju gradivom – ističe Dražen Kušen, predsjednik Hrvatskog arhivističkog društva, koji je za Slobodnu Dalmaciju komentirao činjenicu da osobe koje žele vidjeti dosjee koje su o njima napravile tajne službe bivše Jugoslavije moraju potpisati po mnogima apsurdnu izjavu o tome da će sadržaj dosjea ostati – tajnom.

- Iz perspektive više desetljeća tendencioznog negiranja i skrivanja istine u Hrvatskoj, svakome je teško prihvatiti jednaku primjenu općih načela na jednu i na drugu stranu u okviru represivnog sustava. Taj načelni pristup može se promijeniti samo na zakonskoj razini i to je u tijeku – kaže nam Kušen.

On priznaje da je uskraćivanje kopiranja dokumenata prijeporna praksa, i da je svakako treba promijeniti.

Loša praksa

- Neopravdani i neutemeljeni voluntarizam postupanja s povjerenim gradivom, bez obzira radi li se o odobravanju ili o uskrati korištenja, nikako se ne može smatrati dobrom praksom, niti iz perspektive arhivista, niti iz perspektive korisnika. Tako ni uskrata kopiranja ili obvezivanje korisnika na čuvanje tajnosti ne ide za zaštitu članova represivnog aparata ili za zaštitu cijelog tog sustava, nego za zaštitu osobnih podataka kao takvih.

Ako se stvar promatra samo iz perspektive važećega Zakona o zaštiti osobnih podataka, podaci o drugim osobama iz tog istog dosjea uživaju zakonsku zaštitu od proizvoljnog iznošenja u javnosti, neovisno o tome radi li se o mogućim drugim žrtvama koje se u dosjeu spominju, ili o osobama iz redova političkog i represivnog aparata – ističe Kušen, koji smatra da tu vrstu zaštite osobnih podataka mogu i trebaju promijeniti tek nove zakonske odredbe koje su u pripremi.

Restriktivan Pravilnik o načinu davanja na uvid dosjea bivše UDBE nastao je još 1993. godine, u vrijeme kada su Hrvatskom državnom arhivu dostavljeni osobni dosjei jugoslavenske Službe državne sigurnosti. Kušen tvrdi bi na tu činjenicu trebalo gledati očima onoga vremena, a ne iz današnje perspektive.

- Mi danas ne znamo nisu li ti uvjeti bili na tragu tadašnjih višegodišnjih pokušaja uspostavljanja procesa pomirenja potomaka više političkih i ideoloških struja u hrvatskom narodu koje su bile na suprotstavljenim zaraćenim stranama u Drugom svjetskom ratu, a onda i nakon toga rata suprotstavljene sve do danas.

Nažalost, taj pokušaj procesa pomirenja devedesetih nije bio građen na otkrivanju istine, nego na skrivanju i zanemarivanju istine kako ona ne bi potencirala nove ideološke sukobe u mladoj suvremenoj Hrvatskoj koja je bila opterećena velikosrpskom i jugoslavenskom ratnom agresijom – ističe Kušen.

Suprotni učinak

Protokom vremena, kaže predsjednik Hrvatskog arhivističkog društva, svjesni smo da to sve u konačnici očito nije donijelo očekivani plod, nego posve suprotni učinak.

- Politička i ideološka represija nad povijesnom istinom i nadalje izaziva prijepore, jer samo istina oslobađa i s njom se treba suočiti. Otvaranje zatvorenih i zataškavanih stranica povijesti Jugoslaviji u svim fazama njezinog režima koji je u Hrvatskoj prouzročio teške kulturne, sociološke, političke i gospodarske posljedice, neophodno je za novi korak nacije koji više neće biti opterećen verigama mračnih tajni političkih isljednika i žrtava. To je potrebno i radi povijesnog artikuliranja političke odgovornosti za represiju nad hrvatskim narodom i hrvatskim identitetom općenito u zemlji i u inozemstvu u tom razdoblju – napominje Kušen.

Pritom podsjeća da se u Međunarodnom Etičkom kodeksu arhivista nalazi i smjernica prihvaćena devedesetih godina prema kojoj se arhivisti "zalažu za što širu dostupnost gradiva i pružaju usluge svim korisnicima bez razlike, suzbijaju nerazumna ograničenja u pristupu i korištenju zapisa, ali mogu predložiti ili prihvatiti kao uvjet za preuzimanje nekog gradiva jasno utvrđena ograničenja s privremenim trajanjem nepristrano primjenjuju sva utanačenja utvrđena u trenutku preuzimanja gradiva. U interesu liberalizacije pristupa, oni bi trebali iznova dogovoriti uvjete ugovora kada se okolnosti izmijene“.

- Arhivska struka željno iščekuje da Hrvatski sabor u tom pogledu donese nove kvalitetne zakonske odredbe, bilo utemeljene na prijedlogu koji je dala politička stranka Most za izmjene i dopune postojećeg zakona, bilo integrirane u cjeloviti novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima koji se intenzivno priprema u Ministarstvu kulture.

U konačnici, arhivisti su prvi koji žele ukloniti svaku neosnovanu prepreku i ograničenje između gradiva koje čuvaju i stručno obrađuju i njegovih potencijalnih korisnika bez obzira na njihovu provenijenciju. Sinergijom struke i politike moguće je i u tom pogledu donijeti kvalitetna rješenja – zaključuje Kušen.

 

 

Naslovnica Hrvatska