Što o vojnom roku kažu mladi Splićani: 'Nas ćete učiti kako časno poginuti, a svoju djecu sa zlatnom žlicom u ustima skloniti na sigurno? E, ne može!'

Oni su mali, ali su veliki, a opet nisu dovoljno veliki jer su mali. Zaplete se čovjek u ovakvu rečenicu, a, opet, upravo tako izgleda razgovor s maturantima. Neki od njih su dosegnuli magičnu granicu 18. rođendana, neki još uvijek čekaju, a svi se trude biti ono s početka – veliki, ozbiljni ljudi.

I premda imate želju reći im da pričekaju, da su im te godine najslađe – oni se ne daju i s njima razgovarati o problemima pravi je praznik za uši.

Ovoga puta smo razglabali o potrebi uvođenja obveznog vojnog roka. Političari smatraju kako bi bio red uvesti red među njih, na način da ih u posljednjem ljetu pred početak studija i/ili stvarnoga života odvedemo negdje gdje bi u trideset dana savladali vještinu ratovanja (čuj – vještinu!), a oni, pak, drže da je takvo što ne samo bespot...