Kada su prije tri i pol godine članovi Nacionalnog sindikata policije obznanili ukućanima, kolegama na poslu i svojim šefovima da misle snimati dokumentarni film o zločinima na Ovčari, svi su se hvatali za glavu. Policajci koji se svakodnevno bave uhićenjima, tjeralicama, sindikalnim radom, preventivom, maloljetničkom delinkvencijom... u slobodno su vrijeme postali scenaristi, arhivari, povjesničari, istražitelji, ton-majstori... Bez ičije pomoći, od sindikalne čanarine "skucali" su 160 tisuća kuna koliko ih je koštao film, a svoje odlaske u Srbiju, BiH i Makedoniju, gdje su tražili i našli svjedoke te dokumente s agresorske strane, sami su plaćali. Često su u šali jedan drugome znali reći: "Da mi žena zna koliko sam novca potrošio odlazeći trideset puta u Srbiju, odmah bi se razvela."...