Novosti Hrvatska

škola novog doba

Roboti kao asistenti u nastavi kucaju na vrata naših škola

škola novog doba

Robot STEMI, šesteronožni "pauk" koji učenike već od najranije dobi podučava elektronici, robotici i programiranju, te pomaže u svladavanju fizike, matematike i geometrije, samo je jedan od vjesnika novog doba koji je prošle školske godine oduševio klince u našim školama, te najavio da je i kod nas moguće nastavu učiniti manje "okamenjenom". Proizvod je domaće pameti, mladih entuzijasta iz riječke udruge "Bura znanja" i zagrebačkih FER-ovaca, ali je i potvrda da smo se nedvojbeno približili dobu u kojem pismenost više ne znači samo znati čitati i pisati slova.

Redefiniranje pojma

Upravo u povodu Međunarodnog dana pismenosti, koji se obilježava danas (četvrtak), na zagrebačkome Pučkom otvorenom učilištu stručnjaci će se pozabaviti temom redefiniranja pojma pismenosti, osobito potrebe uvođenja "robotske pismenosti", u svjetlu sve šireg uvođenja robota u sve segmente ljudskog života. Naravno, pred izazovima će se posebno naći obrazovni sustav, koji je već sada nezamisliv bez uporabe modernih tehnologija, a roboti i robotika, trenutačno uglavnom izvannastavna aktivnost u našim obrazovnim ustanovama, budućnost su koja zahtijeva kvalitetna znanja. Stručnjaci prognoziraju da će "robotska pismenost" uskoro postati standard i u našim školama.

– Sintagma "robotska pismenost" najjednostavnije podrazumijeva znanja i vještine potrebne da bismo mogli rukovati robotima. Ideja da se roboti koriste u svakodnevnom životu stara je dvadesetak godina, ponajprije u medicini i vojnoj industriji, a u obrazovanju i socijali tek pet do šest godina. S obzirom na brzi razvoj tehnologije, izazov je vremena u kojem živimo da se, nakon "računalne pismenosti", uvede i novi pojam "robotske pismenosti" – objašnjava Sonja Vrban, organizacijska voditeljica na Pučkome otvorenom učilištu u Zagrebu. Roboti će neminovno ući u nastavu, a za to je, kaže ona, potrebno educirati naš nastavni kadar.

– Djeca već u osnovnoj školi, a i ranije, u predškolskoj dobi, koriste tablete, mobitele, računala. Mlade generacije, tzv. domoroci, rođeni na kraju 20. stoljeća, jednostavnije prihvaćaju te tehnološke novine, odnosno "logika" upotrebe njihova je logika razmišljanja, za razliku od nas starijih, rođenih u vremenu prvih televizora, koji smo "doseljenici" u digitalno doba – ističe Sonja Vrban.

Iznimni rezultati

Pučko otvoreno učilište još je prije dvije godine osmislilo projekt uvođenja robotića u nastavu, prije svega za pomoć djeci s poremećajem pažnje, ADHD-om, te poremećajima iz autističnog spektra. Projekt je prijavljen na "Horizon 2020.", okvirni program EU-a za istraživanje i inovacije, no, na žalost, odbijen je zbog tehničkih razloga.
POU ne namjerava odustati od ove ideje, a na koji se sve način roboti mogu koristiti u nastavi, objašnjava Sonja Vrban.

– Takvih primjera ima puno, koriste se u nastavi u zemljama Skandinavije, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, pa i u Turskoj, a osobito u istočnim zemljama poput Japana, Kine, Koreje. Nama geografski najbliža zemlja koja je uvela robote u nastavu je Slovačka. U Kini i zemljama Dalekog istoka najviše se koriste za učenje engleskog jezika, a nešto slično radi se i na jednom projektu u Europskoj uniji, gdje je uključeno više europskih zemalja te Turska. U Istanbulu se koriste u projektu učenja znakovnog jezika za djecu koja su gluhonijema ili su to njihovi roditelji.

ostignuti su iznimni rezultati. U Velikoj Britaniji razvijen je robot Kaspar koji pomaže autističnoj djeci. Primjera je u svijetu mnogo – kaže ona. Dodaje kako je robote moguće koristiti u gotovo svakoj nastavnoj građi.

– Posebno su korisni u "opetovanim radnjama", dakle kada nešto treba više puta ponoviti, jer ostaju jednako mirni i "ljubazni" koliko god to treba. Djeca ih jako dobro prihvaćaju jer "ne osuđuju", ne kritiziraju i ne zaziru od njih iako nisu ljudska bića – objašnjava Sonja Vrban neke od prednosti modernih čuda koji bi uskoro trebali oplemeniti često nemotivirajuće i zamorne školske sate.

 

 

Naslovnica Hrvatska