Kad čujete da je vlasnik neke tvrtke otišao dva ljetna mjeseca na Kanare, lako možete zaključiti da je riječ o još jednom kapitalističkom dripcu koji eksploatira svoje radnike i neplaćenim viškom njihova rada financira izležavanje vlastite trbušine na kanarskim plažama, dok mu radnici stenju u pogonu za neku crkavicu.
Međutim, kad čujete da je vlasnik tvrtke ta dva ljetna mjeseca na Kanare odveo svih sto svojih radnika – te im, dapače, ponudio da slobodno mogu povesti i članove obitelji – možete naslutiti kako je riječ o nekom postarijem ekscentričnom kapitalistu koji je cijeli život eksploatirao svoje radnike i sada, u veteranskim godinama, određenim gestama ljudskosti pokušava umiriti vlastitu savjest i kupiti ulaznicu za raj.
U oba slučaja vjerojatno ćete pomislit...