Novosti Hrvatska

analiza

Predsjednica jedina izlazi kao pobjednica u postizbornoj kakofoniji interesa

analiza
Iz postizbornog rašomona samo predsjednica države izlazi kao dobitnik. Od svih političkih aktera jedino se ona pokazala doraslom izazovu. Nije podlegla pritiscima Tomislava Karamarka i HDZ-a da im u ime relativne izborne pobjede brzopotezno dodijeli premijerski mandat. Sve uvredljive geste Zorana Milanovića, kao i njegove infantilne pokušaje da je izbaci iz menadžeriranja postizbornom krizom, otrpjela je sa superiornim smiješkom, piše Jutarnji.

Nije se dala skrenuti s puta. Pozivom profesorima ustavnog prava vješto je svoju poziciju armirala stručnim mišljenjem: predsjednica Republike ima obavezu i dužnost da u slučaju neformiranja Vlade sama raspiše prijevremene izbore i istodobno imenuje privremeni nestranački kabinet. Tako je bez prljanja vlastitih ruku smiješnom i deplasiranom učinila tvrdnju da se s konstituiranjem Sabora gase sve njene nadležnosti. U postizbornoj kakofoniji interesa i različitih scenarija osvajanja vlasti šefica države dosad se uspijevala držati kao čvrsta i ozbiljna točka sustava. Premda taj posao još nije finiširan, ali otkako je na Pantovčaku, ništa bolje nije uradila.

Kolinda Grabar-Kitarović jako je obilježila godinu koja odlazi. Nakon što se kroz iglene uši provukla do izborne pobjede, pompoznom je državnom paradom početkom 2015. ušla u funkciju predsjednice Republike. Trenutno u njenim je rukama prevažna odluka o rješenju krize nastale nakon parlamentarnih izbora. Ono između nije bilo tako blistavo. Štoviše, u nekim je elementima djelovalo nedobro. Šefica se države, hajmo reći, tražila. Testirala je mogućnosti svoje funkcije i često se sudarala s ustavnom normom koja je određuje.

Čas se ponašala poput kraljice, odmah potom pokušavala je uskočiti u davno odbačene cipele Franje Tuđmana, odnosno njegovog faktički predsjedničkog sustava, pa je mimo ovlasti pozivala premijera na ostavku, ili je glumila svojevrsnog heroja rada, naciju zasipajući sličicama svog lijepljenja pločica u kninskoj crkvi ili maljanja vlastitog stana. Ni politički se deficiti nisu mogli sakriti. Nikakvo političko iskustvo, skromna sposobnost artikuliranja politike. Teško se sjetiti neke njene politički moćne izjave. Ali se lako sjetiti nepoznavanja nekih elementarnih politoloških termina, poput značenja pojma građanin, kojega ni danas ne koristi, nego se preferira obraćati “državljanima Hrvatske”.

Ali, Kolinda Grabar-Kitarović uvijek je, tvrde, bila štreberica, što nikako nije rečeno pejorativno, pa je neke stvari zaista u međuvremenu naučila. Nije nevažno da je za savjetnike dovela i dva, u mnogim bitkama prekaljena, politička lisca. Ratnog premijera Nikicu Valentića i nepoderivog Vladimira Šeksa. Valentić sa širom ekipom ekonomista, saznajemo, već sprema svojevrsni paket gospodarskog spasa Hrvatske. Prefrigani Šeks oduvijek je važio za velikog kingmakera. Do njih, savjetnički su joj tim činili uglavnom poletarci. Osobe bez velikog iskustva, u dobi kad se savjeti još primaju i traže, a nikako da bi se mogli davati. Loše kadrovirani dvor glavni je krivac velikog dijela njenih promašaja.

Na unutarnjopolitičkom planu predsjednica je ipak s vremenom postala mnogo diskretnija. Ispočetka, u sve se htjela miješati. Baš poput bivšeg predsjednika Ive Josipovića, i ona funkcionira kao posvuduša, ništa u državi bez nje ne prolazi, ali novinari je ipak ne mogu povlačiti za rukav kao prethodnika, koji je svakom dnevnom događaju pristajao biti poklopac.

Barem kad je riječ o izjavama, gospođa Kitarović se drži one da je manje - više. Posljednji veliki pokušaj kontriranja i konkuriranja premijeru, na početku izbjegličke krize, kad je formirala i neke svoje paralelne stožere i linije upravljanja, završio je nasukavanjem. Istraživanja su pokazala rapidan pad javne podrške. Logična posljedica činjenice da se rigidne mađarske ideje o zidovima, koje je zajedno s HDZ-om pokušala presaditi u Hrvatskoj, jednostavno nisu primale.

Zbog rušenja rejtinga predsjednica je zaustavila i svoju akciju sudjelovanja u parlamentarnim izborima. Javnosti se nije svidjelo da umjesto HDZ-a odrađuje izbornu kampanju. Sada je tendencija njenog emancipiranja od HDZ-a već posve primjetna. Kolinda Grabar-Kitarović vodi računa prije svega o vlastitim interesima. Ne treba joj da bude produžena ruka jedne stranke, pogotovo kad se ova pokazuje izborno neuspješnom. Kuloari sada naveliko šuškaju da će se s Pantovčaka pokušati moderirati pretumbacije u HDZ-u.

Predsjednica po svom ljudskom i političkom habitusu svakako ne pripada žestokim momcima koji danas vladaju tom strankom. Na umjerenoj je retorici osvojila Pantovčak, dok Karamarko na ekstremističkim parolama gubi izbore. Ali, za formiranje stava o nužnosti promjena u HDZ-u bili su navodno presudni neki diplomatski kontakti.

Na vanjskopolitičkom planu također je bilo lutanja. S velikom pouzdanošću danas se može reći da je Kolinda Grabar-Kitarović mnogo bliža američkoj nego europskoj politici. Što je s obzirom na službovanje u NATO-u možda očekivano. Njemačku kancelarku Angelu Merkel javno je prozvala kao kreatoricu europskog izbjegličkog kaosa, dok je zbog osobne fascinacije Viktorom Orbanom u sporu hrvatske Vlade s Budimpeštom stala na mađarsku stranu.

Hrvatsku sada pokušava ugraditi u američki projekt stvaranja okomice Baltik - Jadran, kao svojevrsne tampon zone ili nove željezne zavjese prema istoku i Rusiji.

Najveću je korekciju predsjednica napravila u odnosu prema onome što se naziva regijom, Balkanom ili jugoistokom Europe, svejedno. U predizbornoj je kampanji najavljivala odmicanje od fokusiranosti prethodnika Josipovića na zemlje s prostora bivše Jugoslavije.

Mahala je obećanjem da će Hrvatsku odvezati od regije i svezati definitivno na Zapad.

Pokazalo se, međutim, opet, da međunarodna zajednica Hrvatsku vrednuje upravo po tome kako odrađuje neke zadaće u najbližem susjedstvu, pa se eto, i gospođa Kitarović sada srdačno grli s kolegom iz Srbije, često neotesanim predsjednikom Nikolićem ili prihvaća da je tituliraju “kraljicom Balkana”.

Sve što je u proteklih godinu dana postigla hrvatska bi predsjednica mogla poništiti ne odradi li do kraja kako treba najvažniji posao koji je dosad imala. Ne privede li pravičnom kraju silno zakomplicirano postizborno pregovaranje i formiranje nove vlasti.

Šefica države ne može prijeći preko indicija da su se u tom postupku dogodile i neke sumnjive i prljave stvari. Odnosom prema njima određuje i vlastiti politički karakter.



JELENA LOVRIĆ / JL
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 8FirstPrevious[1]2345678Last