Novosti Hrvatska

ČESTITKA S 23. PARALELE

Dalmatinski Isus pod Kubanskim borom: Rijetko gdje se može vidjeti neki božićni ukras, okićeni bor ili čuti pjesma

ČESTITKA S 23. PARALELE

'Pomažemo u crkvi okititi bor i staviti jaslice, a Isus će se staviti u jaslice tek na Božić', poručuje Anđela

Red fritula i bakalara, okićeni bor, ponoćka, dugo spavanje, otvaranje darova, svečani obiteljski ručak, druženje s prijateljima i rodbinom... blagdanska je klasika u kojoj će i ovih dana uživati većina naših sugrađana i sunarodnjaka.

Ni ovoga puta neće ništa biti od "bijelog Božića", ali na to smo već naviknuti. No, za razliku od većine nas, koji ćemo taj veliki dan dočekati u svojim domovima, sa svojim obiteljima, dvije odvažne Dalmatinke, časna sestra Ljilja Lončar, dugogodišnja ravnateljica "Samaritanca", i mlada Kaštelanka Anđela Mirčić u ovom se trenutku nalaze tisuće kilometara daleko od svoga doma i čekaju Božić u kratkih rukavima.

One su misionarke humanitarne udruge "Zdenac" i nalaze se na Kubi, u gradu Cienfuegosu, smještenom na 23. paraleli, 330 kilometara od Havane, ali je ta udaljenost s obzirom na životne uvjete puno veća. Donedavno su, i to od početka studenoga, u Ljiljinom i Anđelinom društvu bile još dvije uspješne poslovne žene i misionarke iz Hrvatske, Osječanka Sonja Vuković i Zagrepčanka Mirjana Iličić, no one su se prije nekoliko dana vratile kući i blagdane će dočekati sa svojim obiteljima.

Ljilja i Anđela će još neko vrijeme ostati na Kubi i tamo, okruženi djecom i nemoćnima o kojima brinu, dočekati rođenje Isusovo na temperaturama od 30 stupnjeva, u kratkim rukavima, sa sunčanima naočalama i japankama. A kako to tamo izgleda, opisuje nam Anđela u svome mailu, koji se danima kroz jako lošu kubansku internetsku vezu probijao do nas.

- Uz toplo i sunčano vrijeme, sami ambijent adventa na kojeg smo naviknuti u Hrvatskoj dodatno otežava slika ulica i grada gdje se rijetko gdje može vidjeti neki božićni ukras, okićeni bor ili čuti neka od božićnih pjesama. No, tko traži, taj i nađe, pa smo ipak naišli u izlozima pojedinih trgovina na pokoji okićeni plastični borić.

Što zbog nostalgije, što zbog divljenja prema hrabrosti vlasnika trgovine jer se odvažio izložiti svoju pripadnost vjeri, znajući da zbog toga može ispaštati, pred takvim rijetkim prizorom u mislima odlutamo devet tisuća kilometara u domovinu i poželimo slatke fritule ili kobasice i čašu kuhanog vina na kućicama na Rivi... - iskrena je Kaštelanka, ali odmah u sljedećoj rečenici dodaje da tu čežnju brzo potiskuju jer ih kubanska djeca i starci očekuju, one su njihov Djed Božićnjak koji im donosi darove.

- Naše je poslanje djeci i starima o kojima skrbimo donijeti darove - radosne riječi Božje, nadu, smijeh, pjesmu i utjehu. S prvom nedjeljom adventa krenuli smo s pripremama predstave koja prema ovdašnjoj tradiciji ima svoj vrhunac na sami Božić s djecom koja su u našem programu "Odgoj u solidarnosti". Pomažemo u lokalnoj crkvi okititi bor i staviti jaslice, no bez djeteta Isusa, kojeg se na Badnju večer u ponoć na misi zvanoj "Misa pjetlova" jer se pijetao počinje glasati iza ponoći navještajući zoru, novi dan, rođenje Spasitelja svijeta, tada se kip djeteta Isusa polaže u jaslice... - piše nam Anđela.



Pojašnjava nam da svaka kršćanska obitelj na Kubi istakne svoj okićeni bor pred kućnim vratima, pa se u ovo doba godine otprilike može "izbrojiti" koliko ima katoličkih obitelji. Familije se okupljaju i zajedno objeduju na Badnjak, a budući da većina obitelji ima nekog člana koji je pobjegao u SAD, on im obično šalje novac da blagdane mogu dostojanstveno i radosno proslaviti.

Na Badnjak se, ističe Anđela, jede do sitosti, razgovara, zapjeva se, naravno, ipak je to Kuba, i veseli. Na stolu se tradicionalno nalazi komad pečene svinjetine, te jelo zvano "moros y cristianos", odnosno riža te crveni i crni grah koji simbolično predstavlja crnce i poganski svijet te kršćane, pomiješane u ovom jelu jednako kao u narodu i svakodnevici.

Svakako, uz primjerenu gozbu na Badnju večer, razlog više za lijepo ozračje jest što 50 godina takvo blagdansko okupljanje nije bilo uopće moguće zbog zabrane, a ponovno je omogućeno nakon posjete pape Ivana Pavla II. 1998. godine, od kada su Božić i Nova godina proglašeni i školskim praznicima.

Na sam Božić kršćani hodočaste od crkve do crkve u svome mjestu, klanjajući se u svakoj crkvi pred Isusom u jaslicama, a u katedralama se organiziraju veliki koncerti. Dan nakon Božića u crkvi se organizira skromni domjenak na koji su pozvani i kršćani i oni koji to nisu, pa tada crkve vrve od ljudi, jer je mnogo onih koji nemaju što jesti.

Tijekom Došašća djeca pišu pisma želja, koja onda roditelji uruče trima kraljevima. Na Kubi slave Tri kralja na način na koji se u nas slavi Sveti Nikola, tako da tek tada djeca dobivaju poklone u čizmu. To su najčešće bombončići, a oni malo imućniji djeci priušte i igračku. Naravno, i od naših će misionarki dobiti darove.

- Ova naša misija u ovo doba godine posebno ispunjava svoju svrhu. Donosimo Isusa iz jaslica onima koji zbog svoje vjere bivaju marginalizirani, osuđivani, ismijavani, koji se kao ljudi zbog teškog siromaštva smatraju uljezima. Njih posjećujemo i hrabrimo, podsjećamo da jesu ljudi, da imaju svoje dostojanstvo, kao i svako drugo ljudsko stvorenje, jer smo svi zajedno Božja stvorenja... Vidjeti radost i osmijeh na licima takvih ljudi teško je riječima opisati - poručuju naše misionarke.

Diana Barbarić




Dragi naši čitatelji...

Ako i sami želite biti dio ove priče i humanitarne misije Misionara Milosrđa na Kubi, pozivamo vas da se uključite u akciju "Dva kruha" preko udruge "Zdenac".

U ime kubanskog "Zdenca" svim čitateljima želimo obilje Božjeg blagoslova za Božić i Novu godinu i ujedno zahvaljujemo na molitvama i dobrim djelima iskazanima do sada i koja ćete na poticaj svoga srca iskazati i ubuduće. I dalje pratite naše misijsko djelovanje na Kubi na portalu Slobodne Dalmacije - poručuju misionarke sestra Ljilja i Anđela s Kube.

Zdenac je, podsjetimo, humanitarna udruga koja djeluje u Hrvatskoj, BiH, Tanzaniji, Venezueli, Equadoru i Kubi. Prostorije udruge su u našem gradu, u Ulici Ante Petravića 1, a ako im se želite priključiti ili ih kontaktirati, potražite ih na telefonima 021/377-572, 095/871-60-69, odnosno na adresi [email protected]

Strpljenje, skromnost i prilagodba

- Stvari koje se nikada i nikako pri odlasku na misiju ne smiju zaboraviti, bez kojih se jednostavno ne bi moglo izdržati, bez kojih bi se odmah pobjeglo u domovinu, na sigurno, na poznato, su strpljenje, skromnost, snaga i moć prilagodbe. A ono najvažnije i razlog zbog kojeg smo tu jest vjera da nas je Bog poslao da Mu služimo u teškim i paradoksalnim situacijama, gdje u vapaju gladnog i žednog djeteta, odbačenog i zapuštenog starca, napaćene i opustošene obitelji vidimo odraz Kristova lica. To je početak i kraj svake naše misije - objašnjavaju nam misionarke milosrđa svoje poslanje.

Siromaštvo srca i obiteljskih veza

Božićni i novogodišnji praznici su doba godine kada djeca često idu u posjet jednom od roditelja s kojim ne žive, budući da je na Kubi mnogo razvedenih. Kako nam pojašnjava Anđela Mirčić, obiteljski odnosi na Kubi su najblaže rečeno paradoksalni. Obitelj im je sve, pomažu se medusobno, u nevolji su bezuvjetni.
- Majka je "kvočka" koja stalno okuplja, ali gotovo i nema stabilne obitelji. Bake koje su u stanju brinuti se za unuke, imaju sa sobom djecu svoje rastavljene kćeri ili sina. Obitelj kod koje mi boravimo je u istoj situaciji, baka i djed odgajaju četverogodišnju unuku, čija je majka, osim što je rastavljena, otišla u Španjolsku raditi i tko zna kada će vidjeti svoju kćer... Uglavnom, na Kubi ne vlada samo siromaštvo i oskudica u materijalnom smislu, nego mnogo dublje siromaštvo, koje se tiče morala i temeljnih ljudskih vrijednosti, a s time se puno teže boriti jer je ukorijenjeno dublje nego materijalna oskudica - kaže Anđela.

Naslovnica Hrvatska