Novosti Hrvatska

ne bojte se

Ivan Ugrin: Padaj silo i nepravdo

ne bojte se

Stipe Lozo, Cvitko Maleš i Ivan Ugrin, MI-ovci u Rimu, travanj 1984.

Alo, kume, zove kum prvi, jesi li vidija onaj tekst neki dan, spominje te jedan naš supatnik iz onih hudih vremena osamdesetih prošloga stoljeća, kako nisi napisa pravu istinu oko akcije "Trs" i progona mladih Hrvata katolika iz Splita, Zagreba i drugih mjesta, sa strane Udbe i njezinih agenata. Kume, sorry, nisam vidija, nemam ni vremena sve čitat.

Uostalom, ja sam stvari opisao onako kako sam ih ja vidio i doživio, ističući ono što je po mome mišljenju bilo bitno. Manipulacije su mi oduvijek bile strane, pa kad mi ih neki imputiraju, onda s takvima ne želim imati više posla. A znaš kakvi su urednici, mi smo uvijek ultra najbolji, i ono što mi objavljujemo držimo da je istina.

Pa, neka pati kome smeta, ne moraju uvijek u prvom planu biti oni koji sebi, glavom i bradom, pripisuju posjedovanje sve istine. Samo je u Bogu puna istina, a naše mogu biti u skladu s našim doživljajima manje ili više prave. Toliko o "Trsu". Amen.

Zar smo budale jer klečimo?

Nisam ni zaklopio slušalicu, eto s druge strane žice i drugog kuma. Alo, kume, jesi čuo što je onaj fratar s bradicom nagovorio neki dan na Gospu od Karmela kod kapucina na Pojišanu. Da jesam li čuo, uzvraćam ja kumu, bio sam na misi, sjedio u zadnjoj klupi. Nisam znao bi li se smijao ili plakao.

Misa o škapularu, pučkoj pobožnosti, a on udri o tome kako se u crkvi za vrijeme pretvorbe ne kleči, jer svi smo mi sinovi Božji, Isus je naš brat, mi smo kao i on, zato stojimo oko njegova stola - mogao je pozvat ljude i da sjede u trenutku kad se sjećamo njegove žrtve na križu - ne vjeruju pravo oni koji čine drugačije.

Dakle, mi koji kleknemo za vrijeme mise u najmanju smo ruku - heretici! A što ćemo s onim što stoji na početku one velike crvene knjige, ili Rimskog misala, uz pomoć kojeg svećenici služe svetu misu, zar tamo jasno ne piše kad je preporučeno da vjernici kleče preko misnog slavlja. I zar smo svi mi budale koji slušamo preporuke Crkve, pape i biskupa koji imaju ovlast naučavanja i provođenja discipline u liturgiji.

Pozdravio sam i drugoga kuma, zamislio se nad tim kolika je snaga pisane riječi - čitao je, naime, rečeni kapucin jedan moj kritički osvrt na njegovo nedavno napadno podizanje djece s klecala u klupi preko pretvorbe - jer ljudi osim portala i drugih novotarija još uvijek rado uzimaju u ruke tiskana izdanja, osobito ovdje u Dalmaciji našu "Slobodnu". Pa sam se prisjetio i dana kad sam s prijateljima Cvitkom Malešom i Stipom Lozom i inima poput Ivana Veljače započimao svoju novinarsku karijeru u ovo naše doba često spominjanom listu za mlade MI.

I na ovoj fotografiji iz 1984. godine, nas smo trojica s listom MI u rukama pozirali ispred bazilike sv. Petra u Rimu, u vrijeme kad je taj katolički mjesečnik bio jači i utjecajniji od raznih Poleta, Iskri i sličnih uradaka socijalističke mladeži, a mi smo se mnogi trsili i tr(a)pili kako bi svjedočili evanđeoske istine u Crkvi i u konkretnom društvu. I uvijek s pjesmom. Kad bi mi zapjevali, osobito proskribirane pjesme Vice Vukova, i Udbaši bi se ćutili lipo.

Pada silo i nepravdo

Vjerojatno se još mnogi sjećate one hrvatske revolucionarne pjesme "Padaj silo i nepravdo", nadahnute Hvarskom bunom, odnosno ustankom hvarskih pučana početkom 16. stoljeća pod vodstvom Matije Ivanića. Revolucionarna budnica je nastala na osnovama pjesme "Slobodarka", čiji je autor dr. Josip Smodlaka. "Padaj silo i nepravdo" koristili su i jugoslavenski partizani tijekom Drugoga svjetskog rata te je bila himna Hvarske partizanske čete "Matij Ivanić". Pjesma doživljava procvat nakon izvođenja u skupocjenom i popularnom partizanskome filmu "Bitka na Neretvi" iz 1969. godine.

Padaj silo i nepravdo, narod ti je sudit zvan; bjež\'te od nas noćne tmine, svanuo je i naš dan. Noć je možda bila preduga, možda, ustvari, još nije niti prošla, no, eto, čini mi se da sviće malo pomalo dan i za mnoge u ovo vrijeme progonjene zbog Istine i Pravde. O tome nekom drugom prilikom.

Istina će vas osloboditi! (Iv 8,31-42)

Ivan Ugrin
foto: OSOBNA ARHIVA

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last