Novosti Hrvatska

lijepo li je špijunom se zvati

Hrvatski James Bond - posao bez natječaja, trgovina utjecajem i povlašteni krediti

lijepo li je špijunom se zvati

Hrvatski tajni agenti uživaju u komforu nove zgrade SOA-e

Vijest da agenti Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), za razliku od ostalih građana Hrvatske, imaju pravo na povlaštene stambene kredite po kamatnoj stopi od samo dva posto, potaknula je obične hrvatske građane na razmišljanje jesu li ti ljudi povlaštena kasta u društvu.

Budući da SOA i javnost nikada nisu bili saveznici, informacija o kreditima bila je nedostupna punih 10 godina, sve dok bivši čelnik SOA-e Josip Buljević nedavno nije morao javnosti prezentirati svoju imovinsku karticu jer se nalazi na poziciji savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Zgražanje je bilo još veće kad se doznalo da taj kredit od 170 tisuća eura Buljević nije dobio kao čelnik SOA-e, nego kao njezin zaposlenik.

Trgovanje utjecajem

– A gdje je trgovanje utjecajem koji ti ljudi imaju u drušvu? Da vidim direktora nekog državnog poduzeća koji će odbiti molbu šefa nekog SOA-ina centra da mu zaposli nekoga važnog. Pa pogledajte gdje rade žene i muževi djelatnika SOA-e. Gotovo svi su u državnim tvrtkama! Što reći o primanju u tu službu kada se zapošljavalo bez ikakve potrebe i unatoč formalnoj zabrani zapošljavanja za vrijeme Ive Sanadera i Mladena Barišića?

Poslušnici, lobisti i stranački apartčici i mladež HDZ-a bili su nagrađeni radnim mjestom, a poslije nekoliko mjeseci su ih iz tadašnje POA-e premještali u Carinu i druge državne službe – govori nam naš izvor koji je upoznat s ovom problematikom.

Neovisna kontrola

Djelatnici SOA-e obavljaju sigurnosnu provjeru svakog pojedinca ili pravne osobe koja ima pristup povjerljivim podacima, kao što su djelatnici i tužitelji USKOK-a, čelnici i zaposlenici diplomatsko-konzularnih predstavništava i osobe koje rade na osiguranju štićenih osoba.

No, isplivali su podaci da provjere nisu prošli porezni inspektori, carinici i inspektori rada. Tako se postavlja pitanje kako to da čovjek bez ijedne prekršajne ili kaznene prijave ne može proći njihovu sigurnosnu provjeru, što se vrlo često događalo. Na osnovi kojeg i čijeg dojma?

Oponenti priča o voluntarizmu i općem lošem dojmu SOA-e kažu da se svaki građanin koji sumnja u postupke njezinih djelatnika može obratiti Vijeću za građanski nadzor koje imenuje Sabor. Ono ima ovlasti pozvati sve djelatnike SOA-e i VSOA-e na razgovor, uključujući i ravnatelje tih agencija.

Rad tajnih agencija kontrolira i saborski Odbor za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost, sastavljen od saborskih zastupnika. Oni mogu kontrolirati i Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, policiju, ali i djelatnike SOA-e i VSOA-e te OTC, gdje se provode mjere prisluškivanja. Na čelu ovog odbora je uvijek političar iz trenutne oporbe, danas je to dr. Miroslav Tuđman.

Postoji i Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, koje je neovisno tijelo i obavlja stručni nadzor.

– Kako mi to možemo raditi bilo što nezakonito kad nas kontroliraju tolika tijela? – reći će pravovjerni “soaš”, zaboravljajući slučaj novinarke Helene Puljiz koju su 2004. djelatnici tadašne POA-e zastrašivali nagovarajući je da postane njihova suradnica. Heleni Puljiz država je morala isplatiti 130 tisuća kuna za narušeno zdravlje i ugled.

Nikada nismo pročitali da je itko od tih ispitivača iz tadašnje POA-e procesuiran. Dapače, ti ljudi i dalje rade u protuobavještajnom sustavu.

Prvi put u povijesti postojanja ove službe, krajem 2014. godine, ravnatelj Agencije Dragan Lozančić javnosti je predočio dokument u kojem su donijeli pregled djelovanja, te iznijeli viziju i planove daljnjeg razvoja. Doznali smo tada da je budžet 40 milijuna kuna manji u odnosu na 2013. godinu, te da je 75 posto djelatnika SOA-e visoko obrazovano i da žene čine 40 posto djelatnika. Prosječna dob djelatnika SOA-e je od 35 do 50 godina, a samo 10 posto ih je starije 50 godina.

Danak stresu

Djelatnika SOA-e, neslužbeno doznajemo, ima više od 800, a manje od 900. Šefovi regionalnih centara SOA-e imaju veću plaću od općinskog suca, ali manju od županijskog suca. Djelatnici, ovisno o stažu, dođu do desetak tisuća kuna.

– Sudac, ako mu se baš tako radi, odnese spise doma, a to što mi radimo u našoj zemlji i BiH i cijelom okružju dan i noć bolje je i ne govoriti. Pustite vi priče da postoji Bečka konvencija i da se odlazak agenata u drugu državu regulira institucionalno, ali protuobavještajac je u drugoj državi običan građanin koji može imati itekakvih problema. I kakav je to protuobavještajni rad kad država u koju odlaziš zna da ti dolaziš?

A što se tamo radi? Od opservacije rastućih islamskih skupina do procjene opasnosti od kriminalnih organizacija i slično.

Kad pročitate da je mladić iz Županje koji je htio pristupiti ISIL-u spriječen u tome, morate se zapitati i tko je to spriječio – govori mi kolega politolog koji poznaje dosta djelatnika tajnih službi, ističući da je posao obavještajaca vrlo stresan i da ih 80 posto ima krvni tlak na granici pucanja.

Za mnoge je stručnjake veliki propust tajnih službi to što su ubojice Ive Pukanića mjesecima vršljali po Zagrebu, ali oni se dobro brane tvrdeći da je to posao policije.

– Ja nisam siguran da bi pola djelatnika prošlo liječnički pregled kakvo im je zdravlje zbog stresnog posla – toplo mi brani ove djelatnike moj kolega.

Za primanja u SOA-u ne postoje javni natječaji.

– I to je djelomično točno, ali točno je i da na službenim stranicama SOA-e postoji link gdje se građanin sam može javiti i poslati svoj kurikulum.

I ako je potencijal i ako takav profil u toj službi treba, imat će velike šanse da dobije posao – govori mi ovaj poznavatelj prilika i neprilika u svijetu protuobavještajaca.

PIŠE: Marko Didić,
FOTO: Arhiva/CROPIX


Političko kadroviranje

Antikorupcijski stručnjak Zorislav Antun Petrović rekao nam je da naše tajne službe nisu pod djelotvornom kontrolom civilnih vlasti.

– To stvara niz mogućnosti za manipulacije, pa pojedine političke opcije mogu ugurati u taj sustav sebi sklone ljude koji nisu stručni, ali su lojalni. U redu je da se državni službenici, pogotovo oni od sigurnosnog značenja za državu, ne trebaju baviti svojim egzistencijalnim problemima, ali to se ne radi tako da se bankama koje im daju kredite dostavljaju podaci o njihovu idenitetu, pogotovo ne kad je riječ o stranim bankama. O trgovanju utjecajem u radu tih službi može se itekako govoriti jer ne postoje mehanizmi kontrole od civilne vlasti, pa se tako ne mogu ni spriječiti istrage koje su se provodile i provode se zbog interesa čelnih ljudi iz te tajne službe – rekao nam je Petrović.

Pristup informacijama

Poznati odvjetnik Veljko Miljević, koji je dugo bio aktivan i u Hrvatskom helsinškom odboru, rado nam je prokomentirao ovaj problem.

– Djelatnici tajnih službi dolaze do podataka o ljudima, poduzećima i interesnim lobijima do kojih obični državni službenik ili obični smrtnik nikada ne može doći. Zašto se onda čudite da banke tim djelatnicima daju povoljne kredite i da oni vrlo lako zapošljavaju svoju rodbinu, prijatelje i znance? Pa zbog straha onih koji im izlaze ususret da se ti ljudi ne bi bavili njima. Oni koji su oštećeni postupanjem tajnih službi trebali bi pokrenuti sudske postupke ili mjere nadzora, tako da to polako postane uhodana i stalna praksa – rekao nam je odvjetnik Miljević.
Naslovnica Hrvatska