Novosti Hrvatska

kap za privatni slap

Rasprodaja: litra vode za tri lipe!

kap za privatni slap

S vodnim resursima ne postupa se kako bi trebalo, kažu stručnjaci /Duje KlariĆ/CROPIX

Koji interes može imati država da u dugoročne koncesije daje prirodna izvorišta voda, iako sama za litru vode koju koncesionar zahvati “zaradi” samo tri lipe? To se pitanje ponovno aktualiziralo nakon što je u Banskim dvorima u srijedu ministarski kolegij dodijelio još jednu koncesiju za zahvaćanje vode za piće, za tržište, u bocama ili drugoj ambalaži, splitskoj tvrtki “Bumes”.

Nema tu logike!

Odobreno im je crpljenje u blizini izvora Cetine na području Vrlike, ispod Dinare. “Težina” koncesije na 30 godina “izmjerena” je obvezom koncesionara da uplati jednokratno 40 tisuća kuna te još svake godine 75 tisuća kuna, što bi u navedenom razdoblju iznosilo svega 200 kuna dnevno.

Prema dostupnim podacima, istu je koncesiju dosad dobilo 39 tvrtki, od kojih su aktivne 23. Aktivni su u 2012. godini zahvatili gotovo 460 tisuća kubika vode te uplatili naknade za koncesije oko 14 milijuna kuna, ili spomenute tri lipe za jednu litru.

– Tu nema logike. Država treba dati odgovor na pitanje što je htjela postići davanjem u koncesiju izvora pitke vode. Najprije treba pogledati o kojoj je lokaciji riječ i može li se iskoristiti u druge svrhe, je li potrebna stanovništvu, gospodarstvu... Kada se koriste izvori, ja sam za to da postoje prioriteti, što znači da sve dok postoji interes lokalne zajednice, županije i države za te izvore, koncesija ne može imati prioritet – smatra hidrologinja prof. dr. sc. Nevenka Ožanić, predstojnica Zavoda za hidrotehniku i geotehniku Građevinskog fakulteta u Rijeci.

Kaotično davanje

Osim toga, dodaje, vrlo je nepopularno ugovarati koncesije na tako dug rok. Država eventualnu korist od koncesije, “koja premašuje tri lipe po litri”, može imati tek ako sklopi pametan ugovor prema kojemu će, na primjer, koncesionar biti dužan voditi brigu o uređenju izvorišta, voditi podatke o izdašnosti lokacije, praćenju kvalitete vode, izgradnji mreže do obližnjih mjesta, prilaznih cesta, novim zapošljavanjima.

– Ne znam što u tim ugovorima piše. Pitka voda može završiti u moru, jezeru, u tlu, može biti na nepristupačnim mjestima, i zato nije nužno čuvati nešto ako se za to ne možemo brinuti. Ako možemo pametnije gospodariti, pa ostvariti i izravnu novčanu ili bilo koju drugu korist, možemo govoriti i o koncesijama. Država može imati koristi od pametno sklopljenih ugovora, no ako je dobit samo tri lipe po litri, to je vrlo loše pogođen posao – smatra prof. Ožanić.

– Koncesije se daju kaotično, prihodovno su neisplative, a ekstra profit ostvaruju privatni koncesionari. Imamo situaciju da pola litre flaširane mineralne vode stoji oko pet kuna, a u restoranima doseže i 15 kuna – ističe Vjeran Piršić, šef udruge Eko-Kvarner, koja već godinama upozorava i na ovu problematiku.

– Intenzivno davanje u koncesiju vode u kombinaciji s klimatskim promjenama te mogućim akcidentima s nezanemarivom vjerojatnošću stvorit će manjak vode za pučanstvo – upozorava Piršić.

Marijana Cvrtila

Privatizacija

U gospodarenju vodama taoci smo neodgovorne generacije političara, a i aktualna Vlada pokazuje prejak neokolonijalni i neoliberalni gen – kaže Vjeran Piršić.

Na upit vode li koncesije do privatizacije voda, on podsjeća na situaciju oko Zakona o vodama kada je premijerka bila Jadranka Kosor:

– Tada smo od ljudi iz Hrvatskih voda dobili informacije da bi samo promjenom dvaju članaka iz toga zakona privatizacija voda bila moguća. Očito, permanentno postoji pritisak za privatizacijom – kazao je Piršić.

Led po zlato

Profesoricu Ožanić zaprepastio je podatak da vrećica leda od otprilike jedne litre u trgovačkom centru košta 18 kuna!

– Pa, ulaganja za tu vrećicu ne koštaju više od jedne kune. Tko tu ima koristi?! – retorički se pita prof. Ožanić.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last