Novosti Hrvatska

ocjena učinka milanovićeva kabineta

Mladi stručnjaci: Vladina ekonomska politika zaslužuje jedva prolaznu ocjenu

ocjena učinka milanovićeva kabineta

Zoran Aralica, Ivana Bilić, Ivan Jelčić i Vuk Vuković

Pomalo ste zasićeni uvijek istim licima u televizijskim studijima, odnosno na stranicama dnevnog tiska? Ne mislimo samo na političare, nego i na “dežurne analitičare”, one koji analiziraju njihov rad. I vama je smiješno kad čujete da kojekakve tehničke vlade, tj. vlade stručnjaka, često predlažu, blago rečeno, ljudi koji su već pokazali da su − prošlost?

E, pa upravo smo zato okupili tim mladih ekonomista, “svježu pamet” domaće ekonomije, i zamolili ih za procjenu gospodarskih poteza aktualne Vlade. Dr. Ivana Bilić predavačica je na Splitskom sveučilištu, mr. Vuk Vuković predavač je u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, dr. Zoran Aralica dolazi sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, mr. Ivan Jelčić predavač je na Sveučilištu u Dubrovniku...

Postavili smo im četiri strateška pitanja, a nadamo se da će i u Banskim dvorima pronaći vremena da barem pročitaju što misle mladi ekonomisti prije nego što eventualno odmahnu rukom.

Jeste li zadovoljni ukupnom gospodarskom politikom Vlade?

VUKOVIĆ: Dojam je zasad prilično neuvjerljiv. Premda Vlada koristi standardne makroekonomske politike, iako često nekonzistentno, nema očekivanih pomaka. Što može značiti da se pogrešno opredjeljuje, da su rješenja problema na strukturnoj razini, a ne u širokim makroekonomskim zahvatima, na koje realna gospodarska struktura ne reagira. Drugi je problem ove Vlade nerazumijevanje provođenja dobrih ideja u konkretne politike. Investicije su najbolji primjer.

Vlada smatra da treba igrati aktivnu ulogu u pokretanju investicija te osniva specijalizirane agencije i donosi posebne ciljane zakone, no ne shvaća da je gotovo nemoguće pokrenuti ili privući investicije u postojećem institucionalnom okruženju koji karakteriziraju kronična neefikasnost pravnog sustava u privlačenju ulaganja i rješavanju sporova... Stoga optimalna strategija nisu kratkoročne neefikasne državne investicije, nego korjenita promjena institucionalnog okvira unutar kojega možemo očekivati od privatnog sektora da potakne daljnje investiranje, a time i zapošljavanje.

BILIĆ: Ova Vlada zasigurno ulaže napore kako bi popravila gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. Osobno mislim da bi se više trebala usmjeriti na povećanje investicija u Hrvatskoj, kako domaćih tako i inozemnih, a manje na štednju.

ARALICA: Jednostavno, Vlada nije zaustavila negativne društveno-ekonomske procese u državi, smanjivanje raspoloživog rada i kapitala, a to znači da je trenutno sebi umanjila prilike za politiku zaokreta. Slijedeći principe politike štednje, Vlada uglavnom svoje djelovanje usmjerava prema raspodjeli zatečenog.

Nažalost, dosta je manje toga učinjeno u smjeru stvaranja novog dohotka. U operativnom smislu ne postoje industrijska, tehnološka i inovacijska politika koje bi u doglednoj budućnosti dovele do povećanja dohotka. Trenutno je dominantan scenarij u kojem Vlada ima ozbiljan problem s usklađivanjem načelnog djelovanja s operativnim djelovanjem. Na taj način postojeći dominantni policy procesi i dalje urušavaju društveno-tržišne strukture čineći dodatni pritisak na one strukture koje su dosad imale mehanizme da zaštite vlastite interese.

JELČIĆ: Ukupna Vladina gospodarska politika nikako ne može biti zadovoljavajuća, jer u potpunosti eliminira aspekt potrošača kao jednog od sudionika u gospodarstvu države. Učinjeni su sitni pozitivni pomaci u pogodovanju gospodarstvenicima, no stihijsko oporezivanje i nedostatak dugoročne vizije uzrokuju nesigurnost.

Što najviše zamjerate, odnosno, što je po vašem mišljenju najveći propust aktualne vlasti kad je riječ o ekonomiji?

VUKOVIĆ: Najviše zamjeram nedostatak napora u kreiranju poticajnog institucionalnog i mikroekonomskog okvira za ekonomski rast, te fokusiranje na fiskalnu politiku samo na prihodnoj strani kroz povećavanje porezne presije i građana i poduzeća, uključujući tvrdoglavo nastojanje uvođenja poreza na promet nekretnina. Nitko nikada nije potaknuo rast samo povećanjem poreza.

U tom pogledu valja napomenuti da smo prema World Competitivness Indexu među 10 najgorih na svijetu upravo u ukupnom poreznom opterećenju, dok je KPMG izračunao da imamo treću najvišu graničnu stopu poreznog opterećenja dohotka. Prema tome, povećanje ukupnog poreznog opterećenja u trenutku kada smo već pune četiri godine u stagnaciji pomalo je apsurdno.

Osim toga, ogromna količina zastarjelih zakona i besmislenih parafiskalnih nameta kojima se namiruju razne privilegirane interesne i rentijerske skupine često su za domaća poduzeća − pogotovo za mala, srednja i obrtnike − i veće ograničenje od poreza. Nije se još uvijek učinilo ništa na smanjenju brojnih regulatornih opterećenja koja ograničavaju i poskupljuju djelovanje gospodarstvenika, kojima bi takvi potezi bolje od ičega drugoga pomogli da pokrenu investicijsku aktivnost, a posljedično i zapošljavanje.

Također, ne vidim pomake u ljestvici Doing Business Reporta u pogledu ishođenja građevinskih dozvola i zaštite investitora, gdje smo među 10 najgore rangiranih zemalja na svijetu. Niti vidim značajnije promjene u efikasnosti i pravičnosti pravosudnog sustava.

BILIĆ: Najveći propust vidim u tome što aktualna Vlada, a i prethodne, više pažnje polažu na pitanja poput zdravstvenog odgoja nego na to kako iskoristiti potencijale Hrvatske, potaknuti poduzetništvo, umanjiti administrativne barijere za “dobre” investicije, iskoristiti fondove EU-a i druga važna pitanja.

ARALICA: Vlada se aktivno bavi pitanjem restrukturiranja dugova poduzeća, a ne bave se toliko aktivno restrukturiranjem dugova stanovništva ni države. Takvo ponašanje dovodi do toga da se financijski i realni sektor zatvaraju u sebe. To dovodi do procesa razduživanja od strane poslovnog sektora i stanovništva prema bankarskom sektoru, što proizvodi pritisak na dodatno smanjenje dohotka i zaposlenosti u državi, posebno bez djelovanja kontramehanizama...

Izostalo je stvaranje osnove za jačanje proizvodno-tehnološke osnovice društva. Ne postoji sustavno bavljenje pitanjem tehnologije. To je temeljno pitanje dugoročnog opstanka jedne nacije. Primjeri gradova u unutrašnjosti Dalmatinske zagore, npr. područje bivše općine Drniš, govore da slom tehnološke osnovice jedne sredine dovodi do iseljavanja stanovništva. To znači da sustavno bavljenje tehnologijom, odnosno pitanjem razvoja na svim razinama društva, nema alternative. 

A gdje su investicije?

JELČIĆ: Najveći je propust inzistiranje na opterećivanju krajnjih korisnika, običnih građana, koji bi, dakle, trebali vlastoručno izvući državu iz ekonomske krize preko povećanih poreza, nameta te smanjenih plaća. Postignut je kontraefekt jer je zbog toga drastično pala potrošnja, a uz potrošnju i državni proračunski prihodi; samo prikupljanje PDV-a alarmantno je podbacilo, no ne mogu reći da je to iznenađujuće i za koga, osim možda za samu Vladu.

Drugi je veliki propust nemogućnost ama baš ikakvog privlačenja stranih investicija, ponajviše upravo zbog stvaranja okruženja nesigurnosti i nedostatka informacija o dugoročnim planovima, što je jako bitno investitoru kako bi mogao planirati ikakav ozbiljan poslovni pothvat koji bi eventualno rezultirao profitom.

Koju biste ocjenu, od 1 do 5, dali ekonomskoj politici aktualne Vlade?

VUKOVIĆ: S obzirom na sve navedeno, a imajući u vidu određene namjere Vlade, jedva prolaznu dvojku. Prepoznali su neke od problema, no i dalje nemaju načina kako da ih pomaknu k rješenju, pa se sve svodi na kratkoročne “vatrogasne” mjere i zadržavanje političkih koncesija na teret proračuna, odnosno poreznih obveznika, čime je Hrvatska već prezasićena.

BILIĆ: Prolaznu, zasigurno je potrebno još puno toga učiniti kako bi Hrvatska što spremnija ušla u EU i na najbolji mogući način iskoristila prilike te ublažila prijetnje koje nam donosi ulazak u EU.

ARALICA: Opisno rečeno, dao bih prolaznu ocjenu.

JELČIĆ: Ocijenio bih s otprilike 2,5. Napravljeni su hvalevrijedni pomaci prema odgovornosti svih aktera, uvođenje roka plaćanja obveza pogodovat će većoj likvidnosti poduzeća, uvođenje fiskalizacije je hvalevrijedan potez koji će disciplinirati sve poduzetnike da posluju potpuno legalno i bez utajivanja prometa i poreza.

Međutim, nepredvidljivost budućih poreznih obveza i ostalih nameta, kao i neplansko pokušavanje što bržeg punjenja proračunske blagajne, dovelo je do znatnog pada potrošnje, što zbog manje raspoloživog novca za potrošnju, a velikim dijelom i zbog psiholoških zapreka i nesigurnosti, te straha od budućih nameta.

U kojoj će mjeri ulazak u EU, po vašoj procjeni, “pogurati” nacionalno gospodarstvo?

VUKOVIĆ: Smatram da bi inicijalni trenutni efekt mogao biti značajan, naravno, različit po industrijskim granama. One koje se još uvijek nisu uspjele prilagoditi ulasku na novo tržište, primjerice osnivanjem izvoznih klastera, doživjet će teškoće i izgledno je da će propasti, no i tu je moguće da će pojačana konkurencija iz EU-a iznjedriti nova inovativna rješenja kod naših poduzetnika i time pridonijeti stvaranju bogatstva. Naravno, ako institucionalni sustav bude podupirao inovacije i nove poduzetničke inicijative, a ne sputavao ih kao dosad...

Druga stvar koja bi, naizgled paradoksalno, mogla pomoći domaćem gospodarstvu jest zapošljavanje u Europskoj uniji, odnosno “efekt Poljske“. Nakon ulaska u EU oko pola milijuna Poljaka emigriralo je u Veliku Britaniju, gdje su se masovno zapošljavali na loše plaćenim poslovima. Efekt na poljsku ekonomiju bila je niža nezaposlenost, a time i manji pritisak na državne financije, ali i povećan broj doznaka koje su se slale doma. I Hrvatska je slično iskustvo proživjela 70-ih godina emigracijom domaćih radnika u Njemačku.

Jasno, taj je scenarij destimulativan na domaću demografsku sliku, ali potencijalno neizbježan jer su dosadašnje politike svih Vlada učinile vrlo malo da zadrže obrazovanu i produktivnu radnu snagu u Hrvatskoj.

BILIĆ: EU nije čarobna vila, a to koliko će institucije i poduzeća iskoristiti ulazak u EU ovisi ponajviše o tome koliko će se sami angažirati aplicirajući na projekte EU-a. Bude li više projekata EU-a, to će se zasigurno pozitivno odraziti na nacionalno gospodarstvo.

ARALICA:
Problem je što danas govorimo o promijenjenim uvjetima ponašanja istog EU-a u odnosu na razdoblje kad su pregovori počinjali prije 10 godina, da ne govorimo o 80-im godinama prošlog stoljeća kad se govorilo o Europskoj zajednici.

Ponajprije je to uvjetovano financijskom krizom, gdje je osnovni mehanizam odnosa između zemalja centra i periferije postao vjerovničko-dužnički. Integracija zahtijeva promjenu ponašanja nacionalne politike, njezinih poslovnih subjekata i samih građana. U kojoj je mjeri moguće izbjeći scenarij društveno-ekonomske katastrofe, ovisi ponajprije o našem kapacitetu što smo spremni ponuditi EU-u.

JELČIĆ: Mislim da smo mi gospodarski već odavno dio EU-a, kroz razne pretpristupne programe i ugovore, no mislim da se gospodarstvo u sadašnjem stanju teško može nositi sa zdravom konkurencijom iz bogatih zemalja EU-a. Sigurno ćemo imati mogućnost konkuriranja na određenim, manjim tržištima određenih zemalja EU-a. Hrvatsko gospodarstvo mora nastojati da se europskom tržištu, u kojem ima manje od jedan posto udjela, nametne kvalitetom i izvrsnošću.

LIDIJA GNJIDIĆ, ANTONIO VOJVODIĆ, HRVOJE PRNJAK

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last