Novosti Hrvatska

RADIKALNE IDEJE

Antiglobalisti za -nacionalizaciju

RADIKALNE IDEJE
Jačanje ekstremne desnice diljem Europe, koja je primjerice na zadnjim parlamentarnim izborima u Grčkoj kroz neonacističku stranku Zlatna zora osvojila 21 zastupničko mjesto, samo je jedna strana priče o zabrinjavajućim posljedicama višegodišnje globalne krize.

Dakako, drugu stranu medalje predstavlja Jačanje ekstremno lijevih ideja, uglavnom inspiriranih potezima južnoameričkih vođa kao što su Bolivijac Evo Morales ili njegov uzor, venezuelanski lider Hugo Chavez, koji su u boj protiv “globalnih nepravdi” krenuli - jednostranim nacionaliziranjem “tvrtki od državnog interesa”, uključujući i naftne te ostale prirodne izvore. Većina krajnje zaoštrenih lijevih ideja u konačnici nije ništa manje neprijateljski raspoloženo prema demokratskim sustavima od onih koje se “valjaju iza brda” s krajnje desnog političkog pola. No, pri tom nije pametno zanemariti da i jedne i druge pokreće - nezadovoljstvo razmjerima ekonomske krize.

Vlada podnijela ostavku

Tako je bilo i na Islandu, još 2010. godine, gdje se dogodila svojevrsna revolucija. Revolucija na Islandu postala je uzor i brojnim hrvatskim aktivistima, pa čak i znanstvenicima koji tvrde da se takav događaj treba reprizirati i u Hrvatskoj.

A što se dogodilo na Islandu? Građani su izišli na ulice i natjerali vladu da podnese ostavku. Zatim je raspisan referendum nakon kojega su glavne banke nacionalizirane te je odlučeno da se ne plaća dug Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, a okupljeno je i javno vijeće koje je sastavilo novi ustav.

Isti recept treba i Hrvatskoj, tvrdi doc. dr. Mate Kapović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

- Hrvatskoj treba islandska revolucija. Ako želimo ikakve šanse za svjetliju budućnost, drugog izlaza nema – tvrdi Kapović i dodaje da je odbijanje vraćanja dugova – moguće.

- Vlast i u Hrvatskoj i drugdje govori da drukčija politika nije moguća. Međutim, kada bi postojala politička volja ili dovoljan pritisak i organizacija odozdo, drukčija ekonomska politika bi bila i te kako moguća. Recimo, odbijanje vraćanja nelegitimnih dugova, odnosno njihovo radikalno smanjivanje je u velikoj mjeri u zadnjem desetljeću, osim Islanda, uspjelo Argentini i Ekvadoru. Pogrešna je teza po kojoj rizike kod vraćanja dugova snosi samo onaj tko novce posuđuje od nekoga. Nije jasno zašto rizik ne bi snosio i onaj tko novce posuđuje drugome, pogotovo ako to radi po prevelikim kamatama i u situaciji kada je jasno da će to biti i te kako teško vraćati – kazuje Kapović.

- Što se tiče banaka, jedan od velikih problema našeg gospodarstva je što je 95 posto banaka u stranom vlasništvu, a stranim bankama, dakako, nije u interesu financirati hrvatski razvoj, s obzirom na puno sigurniji profit pri financiranju uvoza. Primjere nacionalizacije banaka možemo vidjeti u pojedinim južnoameričkim zemljama kao što su Bolivija ili Venecuela. Nacionalizacija bilo čega što je u interesu određene države je, jasno, sasvim legitiman potez, no on sa sobom uvijek donosi i političke probleme. U slučaju Hrvatske, svaki potez poput odbijanja vraćanja dugova ili nacionalizacije banaka za sobom bi nosio i velike političke pritiske EU-a, MMF-a i Svjetske banke. Kako ćemo ubrzo ući u EU, u kojoj je neoliberalna ekonomska politika i institucionalizirana, takvo što postaje praktički nemoguće bez izlaska iz EU-a – zaključuje Kapović i dodaje da za provedbu drukčije ekonomske politike u Hrvatskoj nedostaje ozbiljna politička snaga.

- Drugkčija ekonomska politika jest moguća i za nju postoje primjeri u svijetu, međutim politički bi je bilo vrlo delikatno iako ne i nemoguće provoditi u Hrvatskoj, dok je unutar EU-a to praktički nemoguće. No u Hrvatskoj, u svakom slučaju, zasad o takvim stvarima jedva i da se raspravlja, a kamoli da postoji ozbiljna politička snaga koja bi takvo što zagovarala iako nam se bez takvih mjera sasvim sigurno crno piše u budućnosti – kazuje dr. Kapović.

‘Čeka nas bijeda’

- Ako u Hrvatskoj ništa ne poduzmemo, čeka nas bijeda i daljnje uništavanje ekonomije, daljnji pad životnoga standarda, još veća nezaposlenost i trajna nerazvijenost. Naš ekonomski uspon se jednostavno nema, u ovakvim okolnostima, na čemu temeljiti. Perspektivu ima samo turizam, no on ne može nositi čitavu ekonomiju, jer riječ je o niskoprofitnoj grani s niskim nadnicama, a kod nas uvelike ovisi i o uvozu.

Poljoprivreda je upropaštena i hrana se naveliko uvozi iako su naši poljoprivredni potencijali golemi. Industrija je praktički nestala ili nestaje, kao što je slučaj s brodogradilištima, a reindustrijalizacija u uvjetima slobodnog tržišta u EU i s 95 posto banaka u stranom vlasništvu nije moguća.

Od stranih ulaganja se ne može očekivati ništa više nego što smo i dosad od njih imali - isisavanje ekstraprofita iz države često kroz privatizaciju strateških javnih poduzeća poput HT-a ili INE. Greenfield investicija koje bi nam potencijalno donijele nove tehnologije i radna mjesta se ne može očekivati jer nam je radna snaga preskupa. S druge strane, sniženje cijene rada bi samo dodatno snizilo kvalitetu života pa takvo “povećavanje konkurentnosti” nije nikakva opcija – zaključuje dr. Kapović.

Drugi znanstvenik, doc. dr. Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, tvrdi da u Hrvatskoj postoji potencijal da se dogodi nešto slično kao na Islandu te da je u najgorem slučaju moguće i nasilje na ulicama.
- Potencijal sigurno postoji jer postoji nezadovoljstvo. Postojeća politička elita, kojoj građani sve manje vjeruju, izrazito je nesklona sudjelovanju građana u politici. Oni žele da građani svake četiri godine iziđu na izbore i da nakon toga ostanu u svojim stanovima i bave se svojim hobijima. Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci evidentno je da građani ne žele takvu poziciju, da ne žele biti promatrači nego aktivno sudjelovati u donošenju političkih odluka. Možda to nezadovoljstvo građana preraste u novu političku opciju, možda preraste u novi društveni pokret, a možda, što bi bilo najgore, u nestrukturirano nezadovoljstvo, odnosno u nasilje na ulicama. Bit će jako politički zanimljivo u Hrvatskoj u sljedećem razdoblju – zaključuje dr. Šalaj.

Da građani ne žele više biti samo promatrači, dokaz je i “Referendumski ustanak”, čiji glavni organizator, Zoran Mihajlović tvrdi da Hrvatskoj treba “Island”.

Građanska akcija

- Naravno da građani Hrvatske izravnom građanskom akcijom mogu napraviti u Hrvatskoj ono što se uspjelo na Islandu. Stvar je odluke građana, a mi smo je akcijom Referendumskog ustanka samo osvijestili. Istina je da slučaj Islanda nije identičan našem te da je kriminal i pogrešno pravno nasljeđe iz 90-ih puno teže kod nas. Nažalost, u toku je nevjerojatna akcija brze degradacije ustava i to člana 1. gdje se jasno navodi da vlast pripada i proizilazi iz naroda. Akciju predvode GONG i ministar uprave Arsen Bauk s ciljem da se ne dozvoli građanima postaviti bitna pitanja te zakonski, legalno i samostalno prikupiti potpise – govori Mihajlović.

S Kapovićem i Mihajlovićem se slažu i “Anonymousi Hrvatska” koji su nam kratko i jasno odgovorili da im je Island uzor.

- Želimo preslikati Island revoluciju u našu zemlju. To nam je jedna i od parola: “Island revolucija, jedina solucija” – odgovorili su nam hrvatski “Anonymousi”, a iz “Occupy Hrvatska” kažu da je Island primjer Hrvatskoj i cijelom svijetu.

- Već dugo vremena osvješćujemo ljude da je vijest s Islanda prešućena i potičemo ih da se zapitaju zašto je tome tako. Vjerujemo da je moguće mijenjati sustav nenasilnim metodama poput masovnih mirnih prosvjeda i štrajkova. To što su napravili Islanđani, odličan je primjer mirne revolucije - ističe Danijela Filipović iz “Occupy Hrvatska” te dodaje da će za primjenjivanje islandskog modela trebati puno više truda.

IVICA ŠIMIĆ

Političari vezani uz fotelje

Hrvatski građani još nisu naučili pravo značenje demokracije, nemaju kulturu izlaska na referendume, štrajkanja i prosvjedovanja protiv odluka vlasti. Kod nas je još uvelike prisutan strah od vlasti. Drugi je problem što su hrvatski političari toliko vezani za svoje fotelje da se ne odriču dobrovoljno vlasti čak ni kada bi jedina moralna odluka bila ponuditi ostavku – upozorava Danijela Filipović iz “Occupy Hrvatska”.


Prosvjedi kao katalizator

Da bi se u Hrvatskoj dogodilo isto što i na Islandu, uključujući smjenu Vlade, nacionalizaciju banaka i odbijanje vraćanja inozemnog duga, potrebno je postojanje političke opcije koje u Hrvatskoj trenutno nema, kaže Kapović.

- Ne može se navesti nekoliko koraka koji bi doveli do radikalnog zaokreta. Da bi se takvo što ostvarilo, na vlast bi morala doći politička opcija kakve trenutno nema, a koja bi takvo što zastupala. Nije realno da bi takva opcija mogla doći na vlast ikako drukčije osim preko izbora. Prosvjedi mogu biti katalizator, poticaj i jedno od sredstava u političkoj borbi, kao što je to često bilo u Južnoj Americi, gdje je ljevica na vlast iznijeta upravo kroz velike mobilizacije odozdo, ali za provođenje ekonomske politike mora postojati, u okviru sadašnjeg sustava, vlast koja bi takvu politiku mogla i htjela provoditi – kaže Kapović.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last