Novosti Hrvatska

ODLJEV MOZGOVA

Dr. sc. Josip Lorincz: Ne želim pobjeći u inozemstvo, ali Vlada nas znanstvenike tjera na to

ODLJEV MOZGOVA

Dr. sc. Josip Lorincz

Sindikat znanosti je nedavnim prosvjedom u Zagrebu upozorio na nemogućnost zapošljavanja mladih doktora znanosti u Hrvatskoj. Trenutačno je u Hrvatskoj oko 2600 zaposlenih znanstvenih novaka čija je sudbina upitna. Uvođenjem bolonjskog sustava masovno ih se zapošljavalo na visokoobrazovnim i znanstvenim ustanovama na šest godina, odnosno do stjecanja doktorata.

Produljenje njihovih ugovora proteklih godina drastično je opadalo (od 2002. do 2009. odobreno je 3090 znanstveno-novačkih mjesta), da bi Ministarstvo znanosti upravo objavilo otvaranje samo 20 docentskih radnih mjesta za izvrsne mlade znanstvenike. No, za oko 500 novaka uskoro istječe ugovor o radu. Ako se nekim čudom ne snađu, jedina im je opcija odlazak u inozemstvo.

− Moja je velika želja ostati u državi i maksimalno baš ovdje uložiti svoje znanje i stjecati nova iskustva. No, razumijem sve kolege koji odlaze u inozemstvo radi egzistencije. Evo, Ministarstvo znanosti predložilo je 20 mjesta za novake, što treba pozdraviti kao napor uložen za ublažavanje problema, ali to je nedovoljno za sustav s toliko novaka − kazao je jedan od mladih perspektivnih znanstvenika dr. sc. Josip Lorincz, koji radi kao docent u naslovnom zvanju na splitskom FESB-u.

Doktorirao je na FESB-u, a usavršavao se na tehničkom sveučilištu Politecnico di Milano. Premda danas ispunjava uvjete za izbor i u najviše znanstveno zvanje, za dr. Lorincza, kao i za mnoge znanstvene novake u Hrvatskoj, upitan je ostanak u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, a time i mjesto življenja. Tu su i drugi problemi.

Kriterij izvrsnosti

− Propisani kriteriji izvrsnosti ne uzimaju u obzir razlike između znanstvenih novaka koji rade na fakultetima i u istraživačkim institutima. Nadalje, kriteriji izvrsnosti ne vode računa o specifičnostima različitih znanstvenih područja, polja i grana, pa je moguće da novaci iz pojedinih područja, poput prirodoslovnih ili humanističkih, budu stavljeni u nepovoljan položaj.

Stoga je važno inzistirati na transparentnosti procesa odabira novaka, radi objektivnog donošenja odluke o onih 20 kandidata kojima će se ponuditi zapošljavanje − upozorava dr. Lorincz, jedan od mnogih znanstvenika koji su upali u sustav znanstvenih novaka uveden početkom devedesetih godina prošlog stoljeća s intencijom da se većina novaka, nakon doktorata i poslijedoktorskog usavršavanja, zaposli u industriji, a samo manji dio ostane u sustavu znanosti i visokog školstva.

Nažalost, ideja nije nikada značajnije zaživjela, prvenstveno zbog deindustrijalizacije zemlje i propadanja brojnih proizvodno orijentiranih gospodarskih subjekata. Sve to rezultiralo je time da današnje gospodarstvo ne pokazuje značajniji interes za zapošljavanje osoba s doktoratima znanosti.

Danas su mnogi znanstveni novaci sa stečenim doktoratom i uvjetima za zaposlenje na mjestu docenta ili znanstvenog suradnika suočeni s činjenicom da su im istekli ugovori o radu ili će im uskoro isteći. Do tako alarmantnog stanja došlo je zbog nepostojanja strategije sustavnog zapošljavanja novaka i činjenice da se proteklih godina, kao posljedica financijske krize, u zemlji nisu otvarala nova reformska radna mjesta. Tako se sada nalazimo u paradoksalnoj situaciji koja se očituje u činjenici da s jedne strane znanstveni novaci ostaju bez posla, a s druge strane postoji stvarna potreba za njima u sustavu znanosti i visokog školstva.

Naime, znanstveni novaci danas na fakultetima i institutima rade s punom satnicom pa je, sukladno tome, neosporna potreba za njihovim angažmanom u znanstvenom i obrazovnom sustavu. Također, postoji permanentna potreba za pomlađivanjem kadrova i zapošljavanjem novih znanstvenih novaka − kaže naš sugovornik, koji kao jedno od rješenja ovoga gorućeg problema predlaže donošenje strategije razvoja sustava znanstvenih novaka.

− Akademska zajednica treba postaviti kriterij odabira i planirati potrebe zapošljavanja novih novaka, kao i njihova kasnijeg zadržavanja u sustavu. Naglasak treba staviti na postavljanje okvira koji bi mladim znanstvenicima omogućio trajno razvijanje i nadograđivanje, s naglaskom na međunarodnu mobilnost u smislu usavršavanja. Neke od mogućih kratkoročnih mjera za ublažavanje problema odnose se na otvaranje tri docentska mjesta pri odlasku u mirovinu dvoje redovnih profesora u trajnom zvanju.

Također je važna mjera financiranje poslijedoktorskih projekata, kojemu bi svoj doprinos trebale dati strateške hrvatske zaklade i fondovi poput Hrvatske zaklade za znanosti i fond UKF.

Tehnološki parkovi

Od srednjoročnih mjera, važno je istaknuti stvaranje sustava gospodarskih postdoktorata temeljenih na državnom sufinanciranju rada mladih doktora znanosti u gospodarskom sektoru. Jedna od mjera svakako je i osnivanje tehnoloških parkova i centara izvrsnosti u kojima bi mladi doktori znanosti mogli nastaviti rad otvaranjem “start-up” ili “spin-off” tvrtki. Konačno, ne manje važna dugoročna mjera jest povećavanje izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje sa svrhom otvaranja novih novačkih, kao i docentskih radnih mjesta − predlaže dr. Lorincz.

− Znanstveni novaci biraju se iz skupine 10 posto najboljih studenata u svojim generacijama. Riječ je o osobama koje svojom kvalitetom odskaču od prosjeka već tijekom preddiplomskog i diplomskog studija. Nakon stjecanja doktorata i poslijedoktorskog usavršavanja, takvi mladi znanstvenici mogu značajno pridonijeti Hrvatskoj u znanstvenom, obrazovnom, pa i gospodarskom smislu, budući da se od njih očekuje da budu pokretači novih ideja i inicijativa.

Nadalje, tijekom desetogodišnjeg angažmana jednog znanstvenog novaka, Hrvatska iz proračuna izdvaja više od 1,2 milijuna kuna na isplate plaća i školarina poslijediplomskog studija. Naravno da znanstveni novaci takvu investiciju opravdaju svojim radom, ali njihovim trajnim odlaskom u inozemstvo ta je investicija u većini slučajeva nepovratno izgubljena za Hrvatsku. Ni bogatije zemlje od Hrvatske ne mogu sebi priuštiti luksuz da nakon toliko društvenog ulaganja u mladog istraživača nisu u stanju omogućiti mu zaposlenje u Hrvatskoj.

Pritom je važno naglasiti da su mladi znanstvenici s doktoratom najvitalniji dio hrvatskog društva, i da su sa svojim obrazovanjem, znanstvenim i inovativnim potencijalom snaga budućeg razvoja ove zemlje − smatra dr. Lorincz.

MERIEN ILIĆ
FOTO: JAKOV PRKIĆ / CROPIX

Spas je u novim tehnologijama

Dr. Damir Krstinić (37), inženjer elektrotehnike i doktor znanosti sa splitskog FESB-a, također se zalaže za jasnu dugoročnu strategiju.

− Kod nas se ulaganje u beton, zidanje zgrada i izgradnja, pošteno kazano, sasvim pristojne infrastrukture, smatra ulaganjem u znanost, ali ne i ulaganje u ljude. U ovom trenutku na svim sveučilištima i fakultetima u Hrvatskoj postoje brojni mladi doktori znanosti koji će, kako sada stvari stoje, u svojim najproduktivnijim godinama ostati bez posla i morat će sreću potražiti negdje drugdje.

Problem je to veći što u Hrvatskoj gotovo da ne postoji potreba za ljudima najvišeg stupnja obrazovanja jer je industrija uglavnom uništena, a cjelokupno gospodarstvo svodi se na pristup “kupi jeftino, prodaj malo manje jeftino”. Većina ljudi koja iziđe iz sustava, čak i u strukama u kojima posla ima, prisiljena je na odlazak u inozemstvo ili prihvaćanje poslova za koje su prekvalificirani, što je zapravo najveća šteta za društvo koje u te kadrove godinama ulaže priličan novac.

Ispada da je znanost kod nas sama sebi svrha, tj. tu je radi poboljšanja statistike i stvaranja slike društva kakvim želimo da nas vide − kaže Krstinić, dodajući da jedno od rješenja vidi u pokretanju “start-up” kompanija zasnovanih na novim tehnologijama, a koje će pratiti porezne i druge olakšice kao poticaj za pokretanje vlastitih tvrtki.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last